STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
KATASTROFA ENERGETSKE POLITIKE REPUBLIKE HRVATSKE
Nedavna poskupljenja goriva u Republici Hrvatskoj su nastavak pljačke hrvatskih građana, jer nemaju baš nikakve veze s cijenom nafte na svjetskim tržištima.
Nafta je, naime, krajem 2007. i početkom 2008. godine bila daleko skuplja, no gorivo je tada u Hrvatskoj bilo jeftinije nego danas, kada je dostiglo rekordno visoku cijenu. Cijene nafte u svijetu prije dvije godine bile su više od 130, a sada su tek 92 dolara po barelu (24.06.2011, na burzi u New Yorku terminska cijena crnog zlata porasla je s jučerašnjih 91,02 nadomak 92 dolara).
Zbog sulude dugogodišnje energetske politike Hrvatska bi uskoro mogla bankrotirati, osim ako hitno ne nacionalizira hrvatske energetske izvore kao što je INA, nalazišta plina u Jadranu i dr., koja su na kriminalan način prodana u bescjenje i poklonjena strancima.
Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da današnje energetsko stanje vodi Hrvatsku u katastrofu. Njihovu procijenu kolapsa energetskog sustava RH dostavljamo hrvatskoj javnosti.
Domaća proizvodnja energenata prije dvije godine je zadovoljavala tek 47,7 posto hrvatskih potreba za energijom, a za dvadeset godina, prema službenim prognozama, zadovoljavat će svega 26-28 posto, jer će se domaća proizvodnja smanjiti, a potrošnja će znatno porasti. Zbog toga će 2030. godine Hrvatska čak tri četvrtine potrebnih energenata morati uvoziti.
No sudeći prema trendu sve većeg zaduživanja i sve izrazitijeg platnog deficita, teško da će Hrvatska toliku količinu uvozne nafte, plina, struje i dr., uopće moći platiti. Uz ovakvo stanje u energetici nemamo nikakvih izgleda za zaustavljanje sloma već posrnulog gospodarstva.
Uz cijenu nafte od 92 dolara po barelu, kakva je danas u svijetu, i vrijednost dolara od oko pet i pol kuna, trošak nafte u jednoj litri derivata iznosi oko tri kune.
Troškovi prerade, distribucije i prodaje derivata na hrvatskim benzinskim crpkama mogli bi iznositi oko jednu kunu po litri, što znači da preostalih pet kuna odlaze nekamo drugdje. Način određivanja cijene naftnih derivata po vrlo nejasnoj formuli koju koriste oni koji formiraju cijene upravo i služi za zamagljivanje razlike od 5 kuna koje nekome odlaze.
Stanovnici Hrvatske kupuju hrvatski plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (polje Ivana).
No zbog kriminalno sklopljenih ugovora i do 33 posto proizvedenog plina u RH izveze se u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj hrvatski plin dobivaju Talijani.
Nedavno su umjesto iz Rusije ugovorili skupi uvoz hrvatskog plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta ) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz hrvatskog dijela Jadrana. Može se reći da Hrvatska nije sklopila ugovor o prodaji plina Talijanima, ista bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina.
Ako tome pridodamo i praktički poklonjenu četvrtinu INE Mađarima, 2003. godine i poklonjenu nuklearnu elektranu te električnu energiju Slovencima, cjelokupna šteta se mjeri u milijardama američkih dolara.
Stoga predlažemo da hrvatska Vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija.
Također smatramo da je rješenje energetskog problema u RH u nacionalizaciji poklonjenog i otuđenog hrvatskog energetskog blaga.
Zagreb-Zadar, 26. lipnja 2011. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Post je objavljen 26.06.2011. u 14:43 sati.