STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
DANA 23. SRPNJA 2011. GODINE JUTARNJI LIST OBJAVIO JE ČLANAK POD NASLOVOM :
JE LI HRVATSKA DUBINSKI KORUPTIVNO DRUŠTVO?
Protukorupcijska kampanja bavi se političarima i poslovnim ljudima jer su oni u poziciji da manipuliraju moći i novcem. Međutim, korupcija u RH nadilazi usku političku sferu. Pitanje je, međutim, jesu li građani svjesni svih razina korupcije.
DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
DRŽAVA BRODOGRADNJI DAJE ZADNJU ŠANSU
- CIJENA SPAŠAVANJA -
U Jutarnjem listu 14. 05. 2011. godine objavljen je članak pod gornjim naslovom, s navodom da je država u brodogradnju uložila 34, 33 milijarde kuna u razdoblju od šesnaest godina.
Hrvatsku treba osloboditi netransparentnih i netočnih podataka koji opterećuju i zamagljuju stvarnost.
Navođenjem da se za taj novac moglo mnogo drugih potreba kupiti ili izgraditi poglavito unosi razdor i nered.
Pođimo redom. Prvo, hrvatska država nije u brodogradnju utrošila ni približno toliki novac u navedenom razdoblju. Drugo, zašto o tome šute brodograđevni sindikati i same uprave brodograditelja?
Navedena brodograđevna poduzeća u tom razdoblju su na ime potpora primila maksimalno 3,84 miljarde kuna iz proračuna RH, gledano kroz proračun tih poduzeća za 2008./2009. godinu.
Pitanje je li i taj iznos uplaćen na račune tvrtki je za neke druge institucije.
Na ovaj iznos brodograđevna industrija je imala pravo po pozitivnim zakonima RH, isto kao i drugi primatelji potpora. Stoga ovaj iznos nije posebno isticati, a naročito ne s naznakom da je brodograđevna industrija skup lijenčina i neznalica.
Drugi zbunjujući podatak odnosi se na sredstva sanacija u izvještajnom razdoblju koja su navedena u iznosu od 30,49 milijardi kuna. Ovaj iznos je približno jednak ukupnom prihodu brodograđevne industrije u navedenom razdoblju, stoga nije ni približno točan.
RH je u razmatranom razdoblju u sanaciju brodogradnje ukupno izdvojila maksimalno 5,84 milijarde kuna. Ovo je također gledano kroz bilance brodogradnje za 2008./2009. godinu. Pitanje jesu li i ta sredstva uplaćena na račune brodogradnje je za neke druge institucije.
Zaključno, RH je u brodogradnju u promatranom razdoblju od 16 godina maksimalno uložila 9,68 milijardi kuna, a ne kako se tvrdi 34,33 milijarde kuna. Suludo je tvrditi da je RH u razmatranom razdoblju financirala ležarinu brodograditelja. Ipak su u tom razdoblju napravili cca 40 milijardi kuna vrijednosti posla.
Voljeli bismo čuti uprave brodograditelja koji je podatak uistinu točan.
S obzirom na strukturu vlasništva u brodogradnji, gdje RH čini preko 98%, izvršna vlast RH je bila dužna bolje gospodariti brodogradnjom, stručnije i kompetentnije u interesu poreznih obveznika i svih građana Republike Hrvatske.
Čini nam se logičnim šutnja izvršne vlasti i uprava brodograditelja u kontekstu predaje brodogradnje pogodovanjem svojim igračima.
Šutnju opravdava i činjenica da izvršna vlast želi u europskoj administraciji naći krivca i opravdanje za stanje u brodogradnji.
Novcem poreznih obveznika Vlada RH i Sabor, usvajanjem godišnjih proračuna, zaista mogu više i bolje, naročito transparentno i odgovorno. No, to nije problem brodogradnje stoga je i ne treba kriminalizirati i držati odgovornom za ulazak u Europsku uniju.
Treba li je prodati za jednu kunu kao sanirane banke je već pitanje za druge institucije, ako ne sad, onda za izvjesno vrijeme.
INA- hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić
Glavna strategija mađarske vlade u odnosu na Hrvatsku je da preko MOL-a ovlada Inom i vrati Hrvatsku na pozicije apsolutne gospodarske ovisnosti slične onoj s početka 20.stoljeća.
Hrvatski pregovarač Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva za Vladu RH 2003. godine pripremio je prodaju 25 posto dionica INE Mađarima samo za 505 milijuna dolara. Isti je 30. travnja i 1. svibnja 2005. godine dao izjavu Vjesniku da tih 25 posto dionica vrijedi 800 milijuna dolara. Zar je 295 milijuna zanemariva svota te zašto za tu štetu nitko ne odgovara?
Hrvatski eminentni stručnjaci iz energetike prosuđuju da je Jurčić kao pregovarač napravio štetu za prodanu četvrtinu INE dvije milijarde dolara, a ne 295 milijuna kako i sam tvrdi.
Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju u najvećoj gospodarskoj i političkoj aferi u Hrvatskoj.
Stoga predlažemo da hrvatska vlada u cilju zaštite najviših nacionalnih interesa žurno poduzme pravne mjere s ciljem vraćanja na kriminalan način poklonjenih hrvatskih energetskih izvora i da svi sudionici afere, pojedini bivši i sadašnji dužnosnici koji su bili povezani s ovim kriminalnim radnjama budu predmet istrage nadležnih hrvatskih institucija.
POSLOVNE ZONE – SUMRAK RAZVOJA
Rasprodajom do opstanka
Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva donesen 2002. godine i izmjenjen 2007. godine, lošim tumačenjem i još lošijom primjenom i provedbom, a naročito nadzorom nad istim izopćio se u širi oblik grabeži i korupcije.
Lokalne samouprave očito poduprte centralnom vlašću odjednom su nahrlile mijenjati prostorne planove na način da što više prostora predvide za poslovne i ine zone gospodarske aktivnosti.
Nitko nikad nije na razini centralne državne vlasti utvrdio strategiju razvoja i potrebe prostora za taj razvoj.
U takvoj situaciji lokalne samouprave bez ikakve strategije razvoja mijenjaju svoje prostorne planove samo radi rezervacije prostora za poslovne i druge zone za gospodarsku i inu djelatnost bez ikakva smisla i potrebe za razvoj.
Kakav razvoj, kakve gospodarske djelatnosti koje grane razvoja - proizvodnja, prerada, turizam i drugo, nije nužno nikome na razini centralne države objašnjavati jer ista nema strategije.
Koliki prostor i s kakvim populacijskim resursima raspolažu pojedine lokalne samouprave, nitko nikoga nije propitivao.
Pojedine općine su u prostornim zonama predvidjele toliko prostora da bi se u istim mogli zaposliti milijuni djelatnika, a da iste nemaju ni 2000 stanovnika. Primjer su općina Poličnik i općina Stankovci ili još bolje cijela zadarska županija.
Prostornim planovima općine zadarske županije predviđeno je preko 74 poslovne i ine zone s toliko prostora da bi se u istom moglo zaposliti preko milijun radnika, a zapravo cijela zadarska županija ima 170.398 stanovnika.
Čemu sve ovo i koji je razlog?
Mi smatramo da je razlog opstanak nerealnog broja lokalnih samouprava. Većina općina u navedenoj županiji, ali i drugdje, preživljava rasprodajom prostora u zonama koje im je centralna država prenijela u vlasništvo bez naknade.
Još degutantnija je spoznaja da je centralna država u uređenje tih zona ulupala ogromna financijska sredstva kojima se također gubi svaki nadzor i trag.
U društvenom ustroju, koji voli reći da je tržišni, besramno je da se u investicije, kao što su projekti zona, izgubi svaki trag uložena novca poreznih obveznika.
Ima ovaj narod pravo znati tko je taj da već u prvoj preprodaji prostora u poslovnim i drugim zonama stječe i dio koji je dota poreznih obveznika.
Mešetari koji su kupili zemljište u zonama po povlaštenim cijenama ne većim od 25 € za m˛, prvom prodajom istom dižu cijenu na realnu, a to je 250 € za m˛.
Kome ide razlika? Poreznim obveznicima, zna i centralna država, sigurno ne ide.
Najspretniji u zadarskoj županiji su općina Stankovci i općina Poličnik. Njih dvije slove za najuspješnije jer su prodale najviše prostora u poslovnim zonama.
Kad se pak pogledaju zaposlenici u te dvije općine, vidi se da im je brojno stanje manje nego što je bilo prije rasprodaje prostora u zonama. Broj stanovnika im je skoro prepolovljen.
Po čemu onda drže primat u razvoju? Isključivo po ukupnom prihodu koji je rezultat utrška od prodaje prostora u poslovnim zonama.
Godišnji prihod ovih općina od preko 65.000.000 kuna zvuči bombastično s obzirom da obe ove općine zajedno imaju samo 6.429 stanovnika, a skupa nemaju ni 500 radnika.
Zašto centralna država o ovome ne želi i neće raspravljati?
Razlozi su sljedeći: sama je država u zone bez nadzora uložila zemljište i financijska sredstva za uređenje, nemaju viziju organizacije društva i potrebnog broja lokalnih samouprava, stranačka baza održanja na vlasti, koruptivna vertikala do vrha svih struktura društva (primjer je općina Sibinj).
Na kraju, nužno je na razini centralne države utvrditi strategiju razvoja sagledavajući sve resurse prostora i ljudi, izvršiti reviziju prostornih planova te prostore za poslovne zone uskladiti sa stvanim potrebama, hitno izvršiti redukciju broja lokalnih samouprava primjerenu tržišnom opstanku i potrebama društva (ne više od njih stotinjak).
Također treba provjeriti i ispitati sve do sada realizirane poslovne zone kako razvojnim učinkom, tako i koruptivnim i nezakonitim radnjama.
Ovo treba žurno napraviti kako općina Sibinj ne bi bila jedina gdje je utvrđeno nezakonje i zlouporaba.
POSLOVNA ZONA «ŠOPOT» GRAD BENKOVAC
«Šapat» komentar na revizijski nalaz
Prema izvješću o obavljenoj financijskoj reviziji za poslovnu godinu 2009. za grad Benkovac, navedeni su podaci vezani za programe i projekte koji su financirani u 2009. godini.
Tako je navedeno da je grad Benkovac u suradnji s Razvojnom agencijom Zadarske županije zaključio s Ministarstvom regionalnog razvoja realizaciju projekta izgradnje infrastrukture u poslovnoj zoni «Šopot» Benkovac.
Projekti nose nadnevke još od 2005. godine pa zaključno sa 2009. godinom.
U projekt infrastrukture u poslovnoj zoni Šopot je prema nalazu državne revizije utrošeno ukupno 6.463.460,00 kuna. Projekt je poduprt sa sredstvima PHARE s iznosom od 65,7% sredstava, a grad Benkovac je uložio 34,3% sredstava.
Poslovna zona Šopot obuhvaća 64 hektara prostora, a u ovoj prvoj fazi obuhvaćeno je 29 hektara podijeljenih u 20 građevinskih parcela.
Do kraja 2009. godine grad Benkovac je prodao 18 od ukupno 20 parcela za iznos od 1.588.707,00 kuna. Uz neto iskorištenje prostora od 70% slijedi veličina pojedine parcele cca 10.000 m˛.
Nadalje slijedi da je pojedina parcela veličine 10.000 m˛ prodana prvom kupcu za iznos cca 88.261,00 kuna.
Potom slijedi da je svih 18 parcela prodano po cijeni od 8,8 kn/m˛.
Iz nalaza državne revizije vidljivo je da grad Benkovac provodi nekakvu javnu dražbu prodaje parcela.
Nameću se pitanja:
Kako je utvrđena tržišna cijena od 8,8 kn/m˛ koja ne pokriva niti troškove utrošene u infrastrukturu od 32,32 kn/m˛ ?
Kako je u poslovnoj zoni Stankovci ili poslovnoj zoni Grabi Poličnik tržišna cijena postignuta u iznosu od 10 - 35 €/m˛, a u poslovnoj zoni Šopot Benkovac samo 1 €/m˛ ?
Što je s cijenom zemljišta kao osnove poslovne zone?
Kako se utvrđuje cijena zemljišta i tko ju utvrđuje?
Tko su prvi kupci parcela u poslovnoj zoni Šopot Benkovac?
Kome će pripasti razlika već kod sljedeće prodaje tih istih parcela?
Tko je to u gradu Benkovcu (koji grca u dugovima) odlučio o izboru kupaca po cijeni koja ne pokriva troškove uređenja infrastrukture?
Tko je taj u ovoj zemljici Hrvatskoj tko suvislo može kazati kako se utvrđuje tržišna cijena državne imovine? Ima li takve osobe?
Tko je taj u gradu Benkovcu koji je odlučio troškove uređenja infrastrukture, koje su platili porezni obveznici, ne naplatiti prvim kupcima parcela? Je li moguće da je to saborski zastupnik i vrli gradonačelnik Branko Kutija?
Tko će konačno u ovoj državi Hrvatskoj stati na kraj nezakonitom i kriminalnom trgovanju državnom imovinom na 571 tržnici jedinica lokalne samouprave? Može li se vjerovati da je općina Sibinj izdvojen otok u skupini od 571 otoka?
Konačno, tko će se naći sljedeći na političkom udaru? Političkom udaru svakako, jer organi represije i nadzora šute, šute i prešućuju, a trgovina ide šaptom dalje.
Najlošija je decentralizirana funkcija, nekontrolirana trgovina državnom imovinom i resursom, a to je upravo već godinama na sceni. O ovome ćemo uporno pisati na sve adrese javne državne vlasti.
REGIONALNA VELETRŽNICA BENKOVAC - NEZAKONITI OTKAZI
ZAHTJEV ZA OSTVARIVANJE PRAVA RADNIKA
Goran Nimac
Ante Starčevića br.2., 23420 Benkovac
Benkovac, 01.07.2011.godine
Regionalna veletržnica Benkovac d.d.
n/r dir Dražena Lokin
Ja, odnosno Goran Nimac dipl.iur., dana 01.07 2011.g. primio sam Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a isti dan podnosim ovaj zahtjev u kojem se želim očitovati i ukazati na nepravilnosti i nezakonitosti koje su rezultirale donošenju predmetne Odluke.
Jednako tako želim radi zaštite svojih prava upozoriti i upoznati predstavnika poslodavca, odnosno direktora, sa svim mogućim posljedicama nezakonitog otkaza koje su propisane kaznenim i drugim važećim zakonima RH.
Prije svega iz obrazloženja predmetne Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedvojbeno proizlazi da mi je direktor dao otkaz iz razloga što sam poslao dopis Vladi RH, t.j. predsjednici Vlade, državnoj tajnici, u kojem isti tvrdi da sam iznosio krive stavove protiv njega, da sam ga oklevetao i lažno optužio. Nadalje se tvrdi da sam bez odobrenja direktora koristio službeni pečat, te da sam 24.06.2011.g. u 13,30 odbio se odazvati direktoru jer sam napustio Društvo.
U svoju obranu pod punom odgovornošću ovim putem iznosim argumente, dokaze i činjenice
kako slijedi:
- Točno je da sam 03. lipnja 2011.g. Uredu Vlade RH uputio podnesak u kojem sam upozoravao na opasnost (za vlasnika odnosno državu RH i za radnike) koja se može desiti u slučaju sudske ovršne prodaje Društva.
- Također je točno da sam nakon što je Ured predsjednice odgovorio na taj podnesak i nakon što sam dobio odgovor od HBOR-a , uputio još jedan dopis (bez pečata) u kojem sam iznio neke opravdane sumnje (pojašnjenje slijedi na kraju ovog zahtjeva). Iza tih sumnji još stojim, a da imam pravo na to propisuje i članak 109 stavak 3 Zakona o radu koji je propisao da obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju nadležnim tijelima državne vlasti, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz.
- Ja sam upravo od direktora dobio odobrenje da vodim antikorupcijski program Regionalne veletržnice Benkovac koja je to obvezna provoditi kao tvrtka u većinskom vlasništvu države (95%), dakle, obvezao sam se voditi taj program i ovlašten sam sve osobe i njihove nezakonite radnje prijaviti mjerodavnim tijelima za koje smatram da bi mogle biti korupcijske i nezakonite.
- Naravno da se za takva obraćanja moram i mogu služiti službenim pečatom kojim se punih deset godina služim u podnescima koje ja potpisujem i to nikad nije bio problem. Nikad ovaj, a jednako tako niti prijašnji direktori, nisu branili rukovoditeljima korištenje pečata, niti su donijeli odluku o načinu korištenja pečata. Uobičajeno su ga koristili rukovoditelji i radnici u računovodstvu u svojim podnescima kad se potpisuju iza svog imena u poslovima za koja su odgovorni.
Dokaz: oba podneska upućena Uredu predsjednice Vlade RH, odgovor HBOR-a, svjedoci, ostalo nesporno.
Što se tiče odlaska sa posla u 13,30 sati i to 24.06.2011.g. s napomenom da se nisam odazvao na poziv direktora, mogu kazati slijedeće:
-Direktor mi je kazao da napišem sam sebi opomenu pred izvanredni otkaz i da mu to donesem. Iz moralnih razloga i mojih karakternih osobina nisam mu udovoljio tom po mom mišljenju nemoralnom zahtjevu već sam mu kazao da to učini sam ili uz pomoć svojih suradnika jer ja imam zakonsko i ustavno pravo da se branim, a nitko me ne može natjerati da sam sebi pišem opomenu i izvanredni otkaz. O ovome sam odmah izvijestio Ured predsjednice Vlade RH od kojeg sam tražio zaštitu kao osoba koja provodi antikorupcijski program i zbog toga što imam dokaze o svemu onome što sam im napisao u svezi moje sumnje u svezi mogućeg nezakonitog preuzimanja Društva.
Ponovno odgovorno tvrdim da imam dokaze koji potvrđuju moje sumnje u korupciju i nezakonito preuzimanje Društva, a to su:
- presude o osudi osoba koje sumnjičim za gore navedeno, a to su presuda za kazneno djelo iznude i presuda iz gospodarskog kriminala (prva sa bezuvjetnom kaznom zatvora, druga sa uvjetnom kaznom);
- dokaz o poslovnoj sprezi direktora tvrtke Slad Branka Bungura i direktora Lokina;
- dokaz o ovjeri lažne izjave o nekažnjavanju pri upisu u sudski registar;
- dokaz o nuđenju mita, osobno meni je nuđeno 50.000,00 kn te direktorsko radno mjesto kad Slad preuzme Regionalnu Veletržnicu Benkovac i kad se kroz stečaj ili likvidaciju riješi svih radnika, osim rukovoditeljice komercijale koju je doveo Bungur;
- dokaz o sukobu interesa jer direktor Lokin još neformalno radi u tvrtki Slad, odnosno prijavljuje radnike tog Društva kod Zavoda za zdravstveno osiguranje i kod Zavoda za mirovinsko osiguranje, te predvečer kupi utržak od te tvrtke i razvozi njihove radnike sa posla kući;
- dokaz da je auto koje dvije godine vozi direktor Lokin (ZD-119 FD) u vlasništvo tvrtke Slad d.o.o.;
- osobno mi je direktor kazao da je 40% suvlasnik tvrtke Slad ali da je to samo usmeno riješio sa sadašnjim direktorom Bungurom koji mu to navodno prizna.
Još toga mogu posvjedočiti i dokazati da se ovdje radi o mafijaškoj metodi nezakonitog preuzimanja državne tvrtke, a to znači da sam imao potpuno pravo što sam o ovome pisao Uredu predsjednice i što sada tražim da se sve to provjeri i procesuira.
Ja kao pravnik i kao čestit čovjek koji nikada u životu nisam počinio kazneno djelo i koji vjerujem u pravnu državu, te koji izvanredno poznajem zakone i svoja prava, ovim putem direktoru i Nadzornom odboru želim skrenuti pozornost da dobro razmisle o ovom otkazu i da u interesu Društva i njegovih vlasnika, u razumnom roku isti povuku. Nije mi cilj oštetiti Društvo, ali će ta šteta biti neminovna ukoliko se pokrene radni spor jer sam siguran da ću radni spor dobiti kao i svu odštetu koja bi mi pripala nakon što dokažem da se radi o nezakonitom otkazu.
Na ovakav način se ne postupa sa radnicima, a osim toga o tome «govori» i članak 114 kaznenog zakona koji propisuje kaznu zatvora do dvije godine.
Na kraju želim dodatno navesti da u ovom slučaju nije poštivan članak 149 Zakona o radu jer o Odluci o otkazu prethodno nije upoznat ni sindikalni povjerenik i predstavnik radnika u NO-u (radničko vijeće) Jašo Bljaić , koji je to pismeno potvrdio 01.07.2011.g.. Također se nije poštovala niti odredba iz članka 111. istog zakona.
Stoga tražim da se opozove ova Odluka, a ovaj zahtjev osim poslodavcu upućujem predstavniku većinskog vlasnika, odnosno Agenciji za upravljanje državnom imovinom, zatim Uredu predsjednice Vlade RH, nadležnoj Inspekciji rada, Općinskom državnom odvjetništvu radi kaznenog djela povrede prava na rad i drugih prava iz rada (čl.114 kaznenog zakona) uz kaznenu prijavu, te posebno svim «novim» članovima NO-a koji za ovakve radnje i postupke direktora moraju znati i naravno pravodobno reagirati.
Jedini koji je o ovome upoznat je predsjednik NO-a Frane Božina kojeg sam redovno izvještavao i upozoravao na sve ovo u tekstu što sam napisao. On mi je odgovarao otprilike ovako- hvala na upozorenju, ali vidjet ćemo još - jer ja neću nikog još prozivati, čekat ćemo 6 mjeseci -pa ako ne bude rezultata, možda tada i sl.
Gospodin Frane kao da ne želi konkretno poduzeti ono što mu je Skupština naznačila i upozorila nedavanjem razrješnice, već čeka da se on sam posebno dodatno uvjeri, ili se ipak ovdje radi o nečem drugom.
Naravno da je bitna činjenica da mi je direktor 01.07. 2011.g. dao otkaz kada je isti to i oglasio na oglasnoj ploči Društva i kad mi je to i uručio, dakle, ne 28.06. 2011 kako je to netočno napisao. Svjedoci su tome Grozdana Krizman i Stipan Rogić.
Datum nije točno napisao jer je 29.06. 2011.g. bila Glavna Skupština Društva koja mu tada nije dala razrješnicu. Ja sam tada, t.j. 29.06. 2011.g. zastupao Društvo na Općinskom sudu u Benkovcu u, i to u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HBOR-a, a došao sam nakon rasprave i na posao kada sam priložio zapisnik sa te rasprave.
Taj dan sam neposredno pri završetku Skupštine razgovarao sa direktorom i predsjednikom NO-a koji su napustili Društvo i otišli u restoran Šopot na ručak. O otkazu mi tada nitko ništa nije kazao tako da sam uvjeren da je datum otkaza (28.06.2011.g.) namjerno netočno napisan zbog nedobivene razrješnice 29.06.2011.g..
U prilogu još dostavljam sedam izvanrednih otkaza o radu koje je direktor Lokin po nalogu direktora Slada d.o.o. Branka Bungura potpisao, te potpisao prijave o odjavi sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a sve radi toga da Bunguru kako je sam rekao –očisti teren pred kupovinu Društva-. Radi se o otkazu radnika Marijana Zrilića, Željka Drlića, Milana Tute, Borisa Bašića , Dragana Vrsaljka i Zdravke Čirjak. Tada sam skužio da se radi o nepoštenom i lažnom mogućem kupcu Društva i tada sam im se suprotstavio, odnosno nisam htio to poslati poštom, već sam te otkaze i odjave zadržao kod sebe, a oba, odnosno Lokin i Bungur su mi počeli prijetiti i ucjenjivati me da ću ja dobiti otkaz umjesto njih.
Eskalacija sukoba se desila nakon što sam napisao i poslao ta dva dopisa Vladi RH , odnosno Uredu predsjednice, a u kojima sam ukratko –razotkrio njihov plan- i koja su temelj ovog IZVANREDNOG OTKAZA.
Goran Nimac, dipl.iur.
KAKO JE GRADONAČELNIK OBROVCA POSTAO VLASNIK HOTELA PORTO U ZADRU ČIJA JE VRIJEDNOST U PRETVORBI PROCIJENJENA U IZNOSU 2.671.913,00 DM?
Gradonačelnik grada Obrovca je vlasnik 50% hotela Porto d.o.o. u Zadru, a 50% Ivan Perat iz Varaždina. Sjedište poduzeća je u Varaždinu. Navedeni hotel je bio u vlasništvu društvenog građevinskog poduzeća Gortan Zagreb u kojemu su stanovali njegovi radnici. Prije provedbe pretvorbe poduzeća, odnosno prije upisa promjene oblika poduzeća utvrđenog pretvorbom, poduzeće je osnovalo osam dioničkih društava-kćeri. Društva-kćeri upisana su u sudski registar u siječnju 1991.
Dionička društva-kćeri upisana u sudski registar u siječnju 1991. godine su sljedeća: Gortan-visokogradnja (iznos osnivačke glavnice 60.100.000,- DM), Gortan-niskogradnja (20.460.000,- DM), Gortan-ing (12.424.000,- DM), Gortan-stolarija (7.801.000,- DM), Gortan-instalacije (5.846.000,- DM), Gortan-trade (4.007.000,- DM), Gortan-završnogradnja (2.829.000,-DM) i Gortan-projekt (633.000,- DM). Ukupno 114.100.000,- DM.
1995. društvo je s temeljnim kapitalom u iznosu 18.100,00 kn osnovalo društvo Gortan-Zadar d.o.o., Zadar. Društvo Gortan-Zadar d.o.o. upisano je u sudski registar trgovačkog suda u Splitu u kolovozu 1995. godine.
U sudskom registru je na temelju izmjena izjave o osnivanju od 16. prosinca 1995. upisano povećanje temeljnog kapitala na 316.100,00 kn i povećanje broja članova društva. U pročišćenom tekstu društvenog ugovora o osnivanju društva Gortan-Zadar d.o.o., koji je sastavljen 27. svibnja 1998., navedeni su osnivači - društvo s ulogom 5,8% i četiri fizičke osobe s ulogom 94,2% u temeljnom kapitalu.
Nekretnine u Zadru koje su bile u vlasništvu društvenog poduzeća Gortan procijenjene su na dvije lokacije.
Poslovni prostor neto građevinske površine 582 m2 koji se nalazio u
stambeno-poslovnoj zgradi u ulici A. Hebranga procijenjen je sa zemljištem i priključcima ukupno u iznosu 564.372,- DEM. Sada je na ovoj lokaciji sjedište poduzeća Gortan-Zadar d.o.o., Zadar.
Nekretnine u ulici Nikole Jurišića u Zadru procijenjene su u iznosu 2.671.913,- DEM. Sastojale su se od zemljišta označenog kao k.č. broj 7929 k.o. Zadar, površine 19 987 m2 i objekata ukupne neto površine 3 590 m2. Objekti su se odnosili na pogone, radnički hotel i pomoćne objekte. Sada je na navedenoj lokaciji hotel Porto u Zadru čiji su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan.
Pretvorbom društvenih poduzeća vlasnik radničkog hotela u Zadru (sada hotel Porto) prvotno je postalo poduzeće «Perat-consulting d.o.o. čiji je vlasnik i direktor Ivan Perat. Na novo društvo Porto d.o.o., osnovano 2008. godine, je prenesen bivši hotel poduzeća Gortan, sada Porto d.o.o. (103 sobe, restoran, parkiralište i dr.) te su vlasnici postali Ivan Perat i Ante Župan. Funkciju direktora obavlja Ivan Perat.
Postavlja se pitanje kako je hotel u Zadru prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća «izdvojen» iz poduzeća Gortan i po kojoj cijeni te kako su vlasnici postali Ivan Perat i sadašnji gradonačelnik Obrovca Ante Župan.
POTPORE ZA UNIŠTAVANJE HRVATSKIH TVORNICA?
ADRIA D.D.
Podzemni svijet i vladajuće «elite» Zadarske županije pronašli su zajednički interes u špekuliranju nekretnina.
Novi urbanistički planovi u gradu Zadru doveli su do promjene sveopćeg stanja na terenu na kojemu su se nalazili proizvodni pogoni, te se uništavaju jer se nalaze na atraktivnim lokacijama pogodnim za izgradnju.
Zbog njihova «kontroliranog» uništavanja i bogaćenja, uništavaju jedinu preostalu zadarsku tvornicu za preradu ribe «Adriju», zbog čega radnice već nekoliko dana prosvjeduju pred tvornicom iz razloga što im nisu isplaćene zarađene plaće.
Preko poduzeća Adrija godinama su od RH dobivali potporu i isisavali novac. Tako su od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za 2008. godinu dobili potporu u iznosu 1.315.309,00 kuna, a za 2009. godinu 8.585.958,00 kuna. Samo u dvije godine dobili su potporu u ukupnom iznosu od 9.901.267,00 kuna.
Iscrpljen, osiromašen i pasivan hrvatski narod i dalje prihvaća takvo stanje.
ZADARKOMERC+ GRADSKA BANKA+ KALMETA= STEČAJ
Grad Zadar je prodao tri parcele zemljišta u gradskom naselju Gaženica poduzeću Zadarkomerc nad kojim se još vodi stečaj, od 2000. godine. Na navedenim parcelama zemljišta isto poduzeće je izgradilo zgrade.
Tijekom prodaje grad Zadar je parcele prodao poduzeću Zadarkomerc kao neplodno tlo, tj. kao pašnjak. Kad su navedene zgrade već izgrađene, za ne vjerovati je da se grad Zadar ponovno gruntovno knjiži na navedenim parcelama i to opet kao pašnjak. Kad su se događale te kriminalne transakcije, gradonačelnik grada Zadra je bio Božidar Kalmeta, sadašnji ministar mora, prometa i razvitka.
Postavlja se pitanje zašto su gore navedene nekretnine ponovno vraćene kao pašnjak gradu Zadru i po čijoj direktivi, ako su već prije prodane Zadarkomercu kao pašnjak, a potom su na njima izgrađene zgrade. Na navedeno pitanje jedino može dati odgovor bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta.
Sada gore navedene dvije parcele potražuje Gradska banka iz Osijeka koja je Zadarkomercu dala kredit u iznosu 8.500.000,00 kn (osam milijuna i 500 tisuća kuna) te se zbog navedenog ne može naplatit. Ista je također u stečaju, od 1999. godine. Jednu parcelu potražuje i Državna agencija za sanaciju banka.
Zbog navedenih kriminalnih radnji Vjećeslav Rački, stečajni upravitelj Gradske banke, podnio je i kaznenu prijavu protiv Božidara Kalmete, bivšeg gradonačelnika grada Zadra, nadležnim hrvatskim institucijama.
U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave.
Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani za protuzakonitu transakciju gore navedenih parcela zemljišta u gradskom naselju Gaženica.
IZABRANI I POVLAŠTENI
U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave.
Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani, a naročito za protuzakonitu rasprodaju parcele zemljišta usred grada Zadra između Kauflanda i ulice Bana Jelačića izabranim i povlaštenim pojedincima. Šteta takvim radnjama mjeri se u milijunama kuna, kako za grad Zadar tako i za Ministarstvo financija RH.
Utvrđena cijena od 186 eura za četvorni metar navedenog zemljišta je smiješna i kriminalno niska, a njena se realna cijena kreće preko 500 eura za četvorni metar koja je opremljena komplet infrastrukturom.
Predstavnici grada Zadra navedenu prodaju u javnosti predstavili su u pravom svjetlu, a sve s ciljem da nesmetano dobiju podršku stanovništva i da kriminalno rasprodaju gradsko zemljište.
Nisu se samo zadovoljili protuzakonitom prodajom gradskih parcela već zemljište na navedenoj lokaciji nije ni plaćeno gradu Zadru. Može se reći da gradska vlast bez ikakve grižnje savjesti u rukavicama surađuje s organiziranim kriminalom, a na račun žitelja grada Zadra.
SPECIJALNI RAT PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE
Droga kojom potencijalni porobljivači truju hrvatsku djecu najveći je problem u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog problema roditelji sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu.
U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude.
Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod.
Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište.
Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! !
Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo.
Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu.
Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti.
Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom.
Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju.
Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu.
Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom.
Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu.
Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu.
Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate.
NIŠTENJE VOLJE
Droga kojom potencijalni porobljivači truju građane RH, najveći je problem, smišljen po novim potencijalnim okupatorima – eksploatatorima koji znaju da droga ništi volju za angažiranjem u politici. Trovanje drogom u Hrvatskoj svake godine je sve više.
Problem kojeg „političari“ RH nisu svjesni, a niti ga mogu riješiti, problem koji je sve veći, smišljen po novim potencijalnim okupatorima – eksploatatorima, sve veći u odnosu na prošlog okupatora, čija je UDB-a, a naročito KOS, nakon 1971. godine iz straha da se Hrvati ne dignu ponovno masovno protiv srpskog eksploatatora drogom trovali Hrvate. Znali su da droga ništi volju za angažiranjem u politici.
Istom idejom trend se nastavio i od 1991. godine, droga kao pošast dijelila se hrvatskoj vojsci na ratištima točno po pravilima stranih kontraobavještajnih službi u Hrvatskoj.
Nakon 1995. godine trovanje drogom u Hrvatskoj svake godine je sve više.
Zagreb-Zadar, 23. srpnja 2011. godine
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
Post je objavljen 23.07.2011. u 15:42 sati.