STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Ovih dana dvije vodeće stranke u Republici Hrvatskoj natječu se tko je prvi najavio mogućnost dekriminalizacije posjedovanja manjih količina opojnih droga u Hrvatskoj. Isti nisu ni svjesni da će time doći do masovne trgovine opojnih droga. Zbog takve zajedničke suradnje hrvatski narod ima veliki problem zbog totalne devalvacije kvalitete hrvatskih stranaka, naročito SDP i HDZ, koje su preko vlasti demonstrirale tendencioznost, zapostavivši moralne vrijednosti u nedostatku ideja, zavarani prividom ruše hrvatsku bazu i nadgradnju. Tako navikavajući hrvatski narod devastirali su u Hrvatskoj život, život koji je devalvirao baš proporcijalno devalviranim strankama. U svezi dekriminalizacije u praksi će doći do konkretnog razvijanja kriminala. Na primjer kad policija zaustavi nekog sa malim količinama droge, upitat će ga «je li to vaše, prodajete li to?», isti će odgovoriti «ne nikako, to je za osobnu uporabu». Može se reći da je to kraljevski način za masovnu trgovinu opojnih droga, jer će se zloupotrijebiti termin za osobnu uporabu. Francuski instituti su izračunali da svaki diler za osobnu uporabu (kao što najavljuju naše dvije vodeće stranke u RH) na maloj klijenteli od 15 ovisnika zaradi 32. 550 eura (trideset dvije tisuće i petsto pedeset eura) mjesečno odnosno godišnje neto 358.050 eura ( tristo pedeset osam tisuća i pedeset eura). S tim da mu je izuzet i mjesec dana godišnjeg odmora. Lijepa svota za osobnu uporabu čiju zaradu nemaju ni direktori najjačih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi, a ne najavljivati dekriminalizaciju posjedovanja manjih količina opojnih droga u Hrvatskoj. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvo pravosuđa 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 24. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DANA 23. LISTOPADA 2010. GODINE SLOBODNA DALMACIJA OBJAVILA JE PISMO CARLA GIOVANARDIJA, PODTAJNIKA U BERLUSCONIJEVOJ VLADI REPUBLIKE ITALIJE POD NASLOVOM : ZADRANI, VRATITE TALIJANSKE NAZIVE ULICA. DOSTAVLJAMO HRVATSKOJ JAVNOSTI OBJAVLJENI TEKST STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA – PODRUŽNICE ZADAR PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 23. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Fiktivno zapošljavanje s ciljem uhljebljenja stranačke klijentele u tvrtkama koje je osnovao grad Zadar ili Zadarska županija prelazi nekoliko desetaka propalih mrtvih duša. Tako smo otkrili «Buljubašiće» u zadarskim gradskim poduzećima Čistoći , Vodovodu, Liburniji te u Županijskoj upravi za ceste Zadarske županije, Ljekarni Zadar i dr. U nekim tvrtkama čiji je osnivač grad ili županija radi i po nekoliko fiktivnih. U nekim je izvršena statutarna rošada radi fiktivnih. Za neke fiktivne osnovane su posebne tvrtke. Za neke pak posebne agencije za kontrolu šuplja i prazna posla. Ima čak takvih fiktivaca koji su se već nekoliko puta preseljavali iz jedne u drugu gradsku ili županijsku tvrtku. Ima i onih koji dolaze samo po obračun plaće i plaću. Nekome se samo dostavlja plaća kući, a da čak neznaju iz koje tvrtke. Neki su sa licencom stranke, a za neke čak ni stranke ne znaju. Po ovakvom uhljebljenju nema nam ravna u Republici Hrvatskoj. Političko je pitanje kad i na kojoj fiktivnoj prispodobi će se zakačiti vladajući i oporba u gradskoj i županijskoj predstavničkoj nijemoj sceni mrtvaca. Čudan je simbiotičan suživot vladajućeg HDZ-a i oporbenog SDP-a. Čim se šušne o fiktivnoj prispodobi iz vladajućih, SDP svoga prebacuje u drugu tvrtku da zamagli situaciju i problem, i obratno kad se šušne o fiktivnoj osobi iz SDP-a HDZ svoga prebacuje u drugu tvrtku radi zamagljivanja. I tako su građani ove lude i zbunjene sredine taoci kokošarenja i vladajućeg HDZ-a i oporbe na čelu SDP-a. Ovaj po svemu izluđen narod ne razaznaje više prispodobe od stvarnosti. Sve ih više kleči i iščekuje Godota. A tko zna što ćemo sa našim fiktivcima. Hoće li i kada vratiti neodrađen osobni dohodak. Hoćemo li ih procesuirati zajedno sa nadređenima. A što će nam pravna i stvarna država kad svim silama se trudimo zanemariti zakone države, a provoditi volju nekih moćnih šarlatana. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 16. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST DOSTAVLJAMO VAM OBJAVLJENE TEKSTOVE STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA KOJI SU IZVJEŠĆIVALI HRVATSKU JAVNOST O PLANOVIMA IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI KOJE SU IM OMOGUĆILE POJEDINE OSOBE KOJE SU OBNAŠALE VLAST U GRADU ZADRU. Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. HYPOVO PREUZIMANJE ZADARSKIH PODUZEĆA Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Objavljujemo popis pravnih osoba sa zadarskog područja kojima su odobravani sumnjivi, rizični krediti preko Hypo International u Klagenfurtu: Borik d.d.; 64 milijuna eura Punta Skala d.o.o.; 129,6 milijuna eura Aluflexpack d.o.o.; 54,6 milijuna eura Aluflexpack d.o.o.; 11,2 milijuna eura Kepol Terminal d.o.o.; 10,7 milijuna eura Kepol Plast d.o.o.; 1,9 milijuna eura Marina Dalmacija d.o.o.; 3,8 milijuna eura Marina Borik d.o.o.; 3,5 milijuna eura Projekt Bibinje d.o.o.; 2,4 milijuna eura Sveti Rok d.o.o.; 2,5 milijuna eura Maraska d.d.; 3,8 milijuna eura Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na području otoka Paga osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava i pojedinih hrvatskih ministarstava postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina na otoku Pagu. Mnogi projekti na otoku Pagu su loše zaključeni i precjenjeni te ne mogu opravdati velika uložena financijska sredstva osim što su bili pogodni za potkupljivanje i pranje novca. Takav je slučaj s izgradnjom hotela Luna u mjestu Jakišnica na otoku Pagu čija je investicija stajala preko 100 milijuna kuna. I gle čuda, izgradnju hotela je financiralo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka i Hrvatska poštanska banka. U sklopu ministarstva je tada bilo i sadašnje Ministarstvo turizma na čijem je čelu bio Božidar Kalmeta. Potkupljivost i pranje novca kroz izgrađeni hotel najbolje potvrđuju stanovnici otoka Paga koji učestalo pitaju čiji je hotel Luna - Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka ili Hrvatske poštanske banke ili današnjeg formalnog vlasnika. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u izgradnji hotela Luna na otoku Pagu. TKO ĆE VRATITI STO MILIJUNA KUNA Tko će vratiti sto milijuna kuna koji su oprani u jednoj od najvećih hotelskih investicija na Jadranu, u hotelu Luna izgrađenom u mjestu Jakišnica u općini Novalja. Izgradnju hotela je financiralo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka i Hrvatska poštanska banka. U sklopu ministarstva je tada bilo i sadašnje Ministarstvo turizma na čijem je čelu bio Božidar Kalmeta. Hotelska investicija je precijenjena te ne može opravdati velika uložena financijska sredstva osim što je bila pogodna za pranje novca. Postavlja se pitanje da li predsjednica hrvatske Vlade uopće zna za tolike novce koji su dani za prenapuhanu investiciju. Ako ne zna, neka pita svog ministra Božidara Kalmetu gdje su oprani novci. Njegovo ministarstvo je financiralo hotelsku investiciju. Osim što su oprali novac kroz navedenu hotelsku investiciju, žitelji Zadarske županije obraćaju se Stranci hrvatskog zajedništva i traže također odgovor o prenapuhanoj investiciji izgradnje pogona za preradu ribe u poslovnoj zoni u Stankovcima (obična hala-skladište) koja je stajala preko «astronomskih» 80 milijuna kuna. FASSA Hrvatski narod mora pomoću vlastitog rada, samoinicijative i vlastitih planova, uspješno se ekonomski oporavljati i oslobađati suvremenih eksploatatora – mafije te nedopustiti zastrašivanje od strane istih, koje su im omogućili vlastodršci Zadarske županije. Na psihološkom nivou, u masama građana Zadarske županije stvorili su strah pomoću kojega održavaju poslušnost i pasivnost stanovništva. Iz toga razloga mnogi građani neće da se angažiraju te zatvaraju oči pred problemima. Talijanska tvrtka „Fassa d. o. o. „ iz Spresiana, 2003. godine, kupila je Dalmatinske rudnike Obrovac. Dobivši dozvolu za proizvodnju žbuke, međutim, odustala je od proizvodnje, sada namjerava u selu Kruševu Gradu Obrovac graditi tvornicu cementa i vapna. Kako mještani ovih područja izjavljuju, talijanski investitor na obrovačko poručje došao je zbog kontroliranja hrvatskog teritorija, a ne otvaranja radnih mjesta i zapošljavanja mještana. Talijanski investitori su bili izuzetno velikodušni u prezentiranju tvornice izaslanstvu Zadarske županije, koje je početkom ožujka 2010. godine boravilo u Republici Italiji. Navedeno izaslanstvo pozvali su u goste da uvide na koga mogu računati u svojim planovima spram Zadarske županije, a sve kako bi kontrolirali obrovačko područje (dovoz i skladištenje otpada, pranje novca i dr). Također da preko istih dobiju podršku stanovništva grada Obrovca i da talijanskog investitora predstave u vrhunskom svjetlu. Pomoću kupljenih medija hvale talijanski projekt, te preko neke studije o zaštiti okoliša opravdavaju gradnju, koja im ne može proći kao zagađivaču u Republici Italiji, ali može u RH. Realizaciju talijanskog projekta na obrovačkom području omogućile su pojedine osobe koje su obnašale vlast u Zadarskoj županiji i u Gradu Zadru. Isti su u projekte uključili i osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da zajedno stječu moć i bogatstvo i da lakše talijanski investitori postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadarskoj županiji. Može se reći da postoji neraskidiva spona između politike i kriminalnih skupina u Zadarskoj županiji, čija je žeđ za novcem i moći jača od moralnog kodeksa. Vlast u Zadarskoj županiji nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima, koji će je iskoristi za svoje ciljeve. PRANJE NOVCA U Zadarskoj županiji postoje 74 poslovne zone, a broj nezaposlenih stalno raste. Na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Zadar, krajem lipnja 2010. godine bilo je evidentirano 9.429 nezaposlenih osoba. Kad prođe turistička sezona bit će ih 12 tisuća. Sada je u RH nezaposleno 285.840 osoba. Niknule su ni manje ni više nego 74 zone malog gospodarstva u prostornim planovima samouprave koje je potvrdila Zadarska županija i ministarstva. Planirani prostor zona je 68 puta veći od potrebitog. Čelnici samouprave natječu se tko će prije osnovati zonu i kome će prije država u vlasništvo i na raspolaganje dati zemljište zone. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Ne samo što se pere novac, već je još opasnije što pojedini inozemni instituti zbog strateških interesa preko «izmišljenih» poslovnih zona dolaze do atraktivnih terena, a sve kako bi ovladali pojedinim hrvatskim regijama. Planove su usmjeravali preko Marca Nobilija, bivšeg talijanskog konzula u Splitu i bivšeg gradonačelnika grada Zadra, čije ime je poznato hrvatskoj javnosti. Uvidjevši da je to najjednostavniji način da se dočepaju atraktivnog hrvatskog zemljišta, isti i dalje vrše propagandu po mnogim hrvatskim malim općinama i selima da za potrebe mještana treba izgrađivati poslovne zone. Načelnici tih malih općina nisu ni svjesni da iza tih planova stoje inozemni instituti. Ne mogu ni znati, kada ih savjetuju regionalne vođe koji su u službi istih. Izgradnja tih poslovnih zona nisu ni skupe jer ih gradi hrvatska država. Nakon što su od države dobili zemljište s mirazom, isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Da bi do kraja ovladali područjem Zadarske županije sada je svima jasno da preko poslovnih zona dolaze do najvrjednijih i najatraktivnijih nekretnina. Prema njihovim prokušanim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, najbolje i najdjelotvornije sredstvo da se osvoji neko područje je da se u njemu dođe do zemljišta i nastani, jer to osvajanje čini sigurnijim i trajnijim. Vidljivo je da hrvatskom narodu preuzimaju zemljišta zbog čega i grade po općinama i selima poslovne zone, koje će dati novim stanovnicima (okupatorima). Inozemni instituti također znaju da Hrvati novim stanovnicima ne mogu nauditi, jer su isti osiromašeni i potrovani drogom. Ostali hrvatski narod, to jest zdravi korpus je zastrašen te se po njima neće suprostavljati zbog bojazni da i njih ne zadesi ista sudbina kao i one koje su do sada opljačkali. Hrvatski narod mora se konačno suprostaviti ovakvom načinu okupacije Hrvatske, koju su omogućile pojedine osobe koje obnašaju vlast u pojedinim hrvatskim regijama. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru Zagreb- Zadar, 10. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA BENKOVAC Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše, preko austrijskog naziva banke, postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Preko zadarskog hotela Borik, sada Falkensteiner, preuzeli su sve njegove organizacione jedinice u gradu Zadru i Zadarskoj županiji koje je financirala Hypo banka iz Klangenfurta. I gle čuda, sada nakon 15 godina od završetka Domovinskog rata ne obnavljaju hotele, već ih drže devastirane kao hotel Asseria u Benkovcu s ciljem da ih skuplje preprodaju. Hotel je prije domovinskog rata zapošljavao preko tridesetak stalnih radnika, a po potrebi i više. Prošlo je 15 godina od završetka Domovinskog rata, ali hotel i dalje ne radi te predstavlja veliku opasnost za zarazu stanovništva. Žitelji grada Benkovca izjavljuju da je Falkensteiner na benkovačko područje došao zbog kontroliranja hrvatskog teritorija, a ne otvaranja radnih mjesta i zapošljavanja građana Benkovca. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Benkovcu, 10. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA BENKOVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA SUKOŠAN PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Dana 7. listopada 2010. godine u Sukošanu, Stranka hrvatskog zajedništva Zadarske županije osnovala je podružnicu Sukošan. Za predsjednika podružnice izabrana je Rosanda Mladenovski, diplomirani ekonomist. Na osnivanju uz članove podružnice prisustvovali su mr.sc. Miljenko Marić, dopredsjednik SHZ-a i predsjednik SHZ-a Zadarske županije; prof. Josip Jović, predsjednik podružnice SHZ-a Ražanac; Goran Marinović, predsjednik podružnice SHZ-a Poličnik; Dragica Jačan, predsjednica podružnice SHZ-a Sv. Filip i Jakov; ing. Slavko Bakarić, dopredsjednik zadarske podružnice; Rajna Saftić, član Upravnog zadarske podružnice te predstavnici hrvatskih braniteljskih udruga. Miljenko Marić nazočne članove podružnice izvjestio je o aktivnosti i dosadašnjem radu stranke na području Zadarske županije koja je svojim aktivnim programima postala jedna od najprepoznativijih stranaka za rješavanje gospodarskih problema. Aktivnosti SHZ-a usmjerene su izrazito na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju koja je nužna za opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima. SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne, stoga ništa i ne poduzimaju. Sukošan, 8. listopada 2010. godine Predsjednik SHZ-a Zadarske županije Mr. sc. Miljenko Marić |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Tko će vratiti sto milijuna kuna koji su oprani u jednoj od najvećih hotelskih investicija na Jadranu, u hotelu Luna izgrađenom u mjestu Jakišnica u općini Novalja. Izgradnju hotela je financiralo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka i Hrvatska poštanska banka. U sklopu ministarstva je tada bilo i sadašnje Ministarstvo turizma na čijem je čelu bio Božidar Kalmeta. Hotelska investicija je precijenjena te ne može opravdati velika uložena financijska sredstva osim što je bila pogodna za pranje novca. Postavlja se pitanje da li predsjednica hrvatske Vlade uopće zna za tolike novce koji su dani za prenapuhanu investiciju. Ako ne zna, neka pita svog ministra Božidara Kalmetu gdje su oprani novci. Njegovo ministarstvo je financiralo hotelsku investiciju. Osim što su oprali novac kroz navedenu hotelsku investiciju, žitelji Zadarske županije obraćaju se Stranci hrvatskog zajedništva i traže također odgovor o prenapuhanoj investiciji izgradnje pogona za preradu ribe u poslovnoj zoni u Stankovcima (obična hala-skladište) koja je stajala preko «astronomskih» 80 milijuna kuna. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu turizma 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru Zadar- Otok Pag - Stankovci, 5. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST OBJAVLJENI TEKSTOVI STRANKE HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZA OPRAVDANU OBNOVU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U HRVATSKOJ HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA KAO DUHOVNA POTREBA Kakva je to Srpska pravoslavna crkva, koja se ne pridržava osnovnih načela pravoslavlja u svijetu. Ali Hrvati su to zadnjih 150 godina osjetili na vlastitim leđima, kulminacijom terora od 1918. do1941. godine potom od 1945. do 1990. godine uključujući i rat koji su Srbi vodili od 1990. do 1995. godine opet na hrvatskom teritoriju, sve kako bi i dalje Hrvate eksploatirali i držali u pokornosti. Hrvati znaju i nije tajna da Srpska pravoslavna crkva sukreira skupa sa svjetovnom vlasti Srbije, što je i normalno, ali je i glavni savjetnik u srpskoj politici koji tendenciozno potiče ratove protiv Hrvatske zbog eksploatiranja, nanijevši hrvatskom narodu toliko stradanja. Nakon što je stvorena kraljevina SHS na tim područjima silom ili milom ujedinile su se sve pravoslavne crkve sa sjedištem u Beogradu ( glavnim gradom velike Srbije). Danas kao i prije 100 godina nitko ne zamjera Srbima što ne žele biti pod Grčkom ili Bugarskom pravoslavnom crkvom, još od propadanja Bizanta pravoslavne crkve se vežu uz vlastitu državu, a ne kao katolici, bilo koje države uz duhovni centar Vatikan. Dakle, nije vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine kršila pravila hrvatskih pravoslavaca ili pravila pravoslavne crkve u svijetu, naprotiv poštivala je pravila pravoslavne crkve, omogućivši Hrvatima pravoslavne ispovijest da imaju svoju crkvu koja se vezala uz Zagreb i hrvatsku svjetovnu vlast, kao što je pravilo pravoslavnih crkvi uopće, kao što se Srpska pravoslavna crkva vezala uz Beograd ili Bugarska pravoslavna crkva uz Sofiju. Drugo je što se Srpska pravoslavna crkva teže odriče svojih kolonija nego svjetovna vlast u Srbiji, koju je ona i poticala protiv Hrvata još od 1879. od svoje autokefalnosti, i više od stvaranja Jugoslavije 1918. godine, još drskije nakon što se Srbima svidjela Hrvatska kao kolonija. Ako je riječ o samoj duhovnosti, zašto se Srpska pravoslavna crkva ne pripoji npr. Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu kakvi jesu to ne zanima, jer znaju da bi takvim potezom postali grčka kolonija. Nije slučajno da Srpska pravoslavna crkva stvara probleme i u Crnoj Gori gdje također želi zauzeti mjesto Crnogorske pravoslavne crkve. Znaju Srbi da se pretpostavljalo kada je Srpskoj pravoslavnoj crkvi sjedište u Beogradu, da je automatski Hrvatska srpska pokrajina ili kolonija, i evo odgovora što se događalo i zašto se događalo s Hrvatskom sve do 1990. godine od strane Srba. Ovo sve skupa hrvatski predsjednik kao znanstvenik trebao bi znati a ne da mu kao paravan služi članak tri stav jedan, koji je davno smišljen u Beogradu, potom navikavanjem hrvatski predsjednik misli da tako nešto treba prijeći pomoću ustanka 1941. godine u Srbu u tradiciju, što su Srbi uz pomoć janjičara taj članak tri stav jedan potvrđivali u Borićevcima, Zrin, u podkozarju i još puno mjesta u Hrvatskoj, fizički uništivši sve Hrvate pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, isto su učinili i 1945. godine pobivši ukupno svećenstvo Hrvatske pravoslavne crkve i katoličke koliko su stigli, i to na hrvatskom teritoriju koju su ponovo okupirali do 1990. godine. Istina je da Srpska pravoslavna crkva direktno sudjeluje i u svjetovnoj vlasti države, što je i demonstrirala zadnjih 100. godina nad kolonijama koje su tvorile Jugoslaviju, odnosno Veliku Srbiju. Nevjerojatno, znanstvenik - pravnik, aktualni predsjednik Hrvatske tumačeći članak tri stav jedan kao da želi pomoći Srbima, da Bugarska, Grčka, Makedonija čak i Rumunjska preko Srpske pravoslavne crkve postanu srpske kolonije. Josipović misli da bi Srbe u Hrvatskoj, kako ističe, Hrvatska pravoslavna crkva uznemirila, kao produžene ruke matice Srbije, tu je u pravu. Nije se sjetio kao pravnik da Srbima kaže kako proturiječe sami sebi svojim ponašanjem zbog Udruge Hrvatske pravoslavne crkve. Gdje je tu demokracija? Ipak, XI. dalmatinsku danas više ne može poticati Srpska pravoslavna crkva na akcije od Kočevskog roga do Širokog brijega i Mostara. Na kraju Josipoviću, u Srbiji postoji katolička crkva, Luteranska i. . . a ipak se Hrvati u Srbiji zbog toga ne ljute, a niti im srpski predsjednik Tadić pomaže člankom tri stavom jedan zakona . . . države. DOLAZAK SRBA U NIN IDEJA JE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA ZBOG OBNOVE I DALJNJEG FUNKCIONIRANJA U HRVATSKOJ, NAKON SILNIH PRITISAKA TRAŽI ZAŠTITU I POMOĆ OD HRVATSKE VLADE Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 5. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na području otoka Paga osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava i pojedinih hrvatskih ministarstava postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina na otoku Pagu. Mnogi projekti na otoku Pagu su loše zaključeni i precjenjeni te ne mogu opravdati velika uložena financijska sredstva osim što su bili pogodni za potkupljivanje i pranje novca. Takav je slučaj s izgradnjom hotela Luna u mjestu Jakišnica na otoku Pagu čija je investicija stajala preko 100 milijuna kuna. I gle čuda, izgradnju hotela je financiralo Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka i Hrvatska poštanska banka. U sklopu ministarstva je tada bilo i sadašnje Ministarstvo turizma na čijem je čelu bio Božidar Kalmeta. Potkupljivost i pranje novca kroz izgrađeni hotel najbolje potvrđuju stanovnici otoka Paga koji učestalo pitaju čiji je hotel Luna - Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka ili Hrvatske poštanske banke ili današnjeg formalnog vlasnika. Institucije koje su ovlaštene i dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nisu opravdale svoju ustavnu i zakonsku funkciju zbog nezakonitih radnji u izgradnji hotela Luna na otoku Pagu. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu turizma 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru Zagreb-Zadar- Otok Pag, 3. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postale su pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani, a naročito za protuzakonitu rasprodaju parcele zemljišta usred grada Zadra između Kauflanda i ulice Bana Jelačića izabranim i povlaštenim pojedincima. Šteta takvim radnjama mjeri se u milijunama kuna, kako za grad Zadar tako i za Ministarstvo financija RH. Utvrđena cijena od 186 eura za četvorni metar navedenog zemljišta je smiješna i kriminalno niska, a njena se realna cijena kreće preko 500 eura za četvorni metar koja je opremljena komplet infrastrukturom. Predstavnici grada Zadra navedenu prodaju u javnosti predstavili su u pravom svjetlu, a sve s ciljem da nesmetano dobiju podršku stanovništva i da kriminalno rasprodaju gradsko zemljište. Nisu se samo zadovoljili protuzakonitom prodajom gradskih parcela već su na navedenoj lokaciji izgradili bespravni sagrađeni objekt. Može se reći da gradska vlast bez ikakve grižnje savjesti u rukavicama surađuje s organiziranim kriminalom, a na račun žitelja grada Zadra. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu financija RH 4. Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 5. USKOK-u 6. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 2. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Mještani Briševa u općini Poličnik sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu od trgovaca drogom koji su instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Droga kojom potencijalni porobljivači truju mještane Briševa u općini Poličnik najveći je problem, smišljen po novim potencijalnim okupatorima – eksploatatorima koji znaju da droga ništi volju za angažiranjem u politici. Trovanje drogom u mjestu Briševo u Općini Poličnik svake godine je sve više. Nikada kroz povijest nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima koje se širi geometrijskom progresijom. Uz trovanje drogom i pad nataliteta, hrvatska mjesta izumiru. Prema statistici, Briševo je 1991. godine imalo 793 stanovnika, a 2001. godine 676 stanovnika. Dakle, 117 (sto sedamnaest) stanovnika je manje. Sada je svima jasno u Hrvatskoj da je protiv Hrvata specijalni rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Suprostavimo se trovačima naše djece! Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Poličniku, 1. listopada 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA POLIČNIK |