STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA OBROVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Hrvatski narod mora pomoću vlastitog rada, samoinicijative i vlastitih planova, uspješno se ekonomski oporavljati i oslobađati suvremenih eksploatatora – mafije te nedopustiti zastrašivanje od strane istih, koje su im omogućili vlastodršci Zadarske županije. Na psihološkom nivou, u masama građana Zadarske županije stvorili su strah pomoću kojega održavaju poslušnost i pasivnost stanovništva. Iz toga razloga mnogi građani neće da se angažiraju te zatvaraju oči pred problemima. Talijanska tvrtka „Fassa d. o. o. „ iz Spresiana, 2003. godine, kupila je Dalmatinske rudnike Obrovac. Dobivši dozvolu za proizvodnju žbuke, međutim, odustala je od proizvodnje, sada namjerava u selu Kruševu Gradu Obrovac graditi tvornicu cementa i vapna. Kako mještani ovih područja izjavljuju, talijanski investitor na obrovačko poručje došao je zbog kontroliranja hrvatskog teritorija, a ne otvaranja radnih mjesta i zapošljavanja mještana. Talijanski investitori su bili izuzetno velikodušni u prezentiranju tvornice izaslanstvu Zadarske županije, koje je početkom ožujka 2010. godine boravilo u Republici Italiji. Navedeno izaslanstvo pozvali su u goste da uvide na koga mogu računati u svojim planovima spram Zadarske županije, a sve kako bi kontrolirali obrovačko područje (dovoz i skladištenje otpada, pranje novca i dr). Također da preko istih dobiju podršku stanovništva grada Obrovca i da talijanskog investitora predstave u vrhunskom svjetlu. Pomoću kupljenih medija hvale talijanski projekt, te preko neke studije o zaštiti okoliša opravdavaju gradnju, koja im ne može proći kao zagađivaču u Republici Italiji, ali može u RH. Realizaciju talijanskog projekta na obrovačkom području omogućile su pojedine osobe koje su obnašale vlast u Zadarskoj županiji i u Gradu Zadru. Isti su u projekte uključili i osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da zajedno stječu moć i bogatstvo i da lakše talijanski investitori postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadarskoj županiji. Može se reći da postoji neraskidiva spona između politike i kriminalnih skupina u Zadarskoj županiji, čija je žeđ za novcem i moći jača od moralnog kodeksa. Vlast u Zadarskoj županiji nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima, koji će je iskoristi za svoje ciljeve. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Obrovcu, 5. srpnja, 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE, PODRUŽNICA OBROVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST RADOVI BEZ NATJEČAJA Sanaciju i rekonstrukciju Vukovarske ulice u centru grada Benkovca najprije je izvodila tvrtka Đurkin d.o.o. Ta milijunska investicija grada Benkovca i Vlade RH započeta je 2009. godine. Asfaltiranje iste ulice ovih dana obavlja poduzeće Ceste Zadarske županije d.o.o. iz Zadra, i to bez natječaja. Cesta je nekategorizirana. Postavlja se pitanje tko financira asfaltiranje Vukovarske ulice, Hrvatske ceste ili Županijska uprava za ceste Zadarske županije s kojima poduzeće Ceste Zadarske županije ima ugovor o redovnom održavanju županijskih, lokalnih i državnih cesta. Zašto Hrvatske ceste ili Županijska uprava za ceste Zadarske županije troše sredstva koja su isključivo namijenjena za kategorizirane ceste? Kako mogu izvoditi navedene radove bez natječaja? Ako je Grad Benkovac bogat, kako ga njegovi čelnici predstavljaju, zašto sam ne financira sanaciju i rekonstrukciju Vukovarske ulice već to obavljaju Hrvatske ceste ili Županijska uprava za ceste Zadarske županije čija sredstva su namjenjena za kategorizirane, a ne za nekategorizirane ceste. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Benkovcu, 7. kolovoza 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE, PODRUŽNICA BENKOVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA Priopćenje za javnost Droga kojom potencijalni porobljivači truju hrvatsku djecu najveći je problem u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog problema roditelji sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva i traže pomoć da zaštite vlastitu djecu. U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude. Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod. Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište. Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! ! Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo. Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu. Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom. Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju. Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu. Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom. Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu. Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate. Zagreb-Zadar, 25. kolovoza 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Općina Poličnik u Zadarskoj županiji iskazala je najbolji rezultat poslovanja u poslovnoj 2009. godini među svim općinama. Iskazala je višak prihoda u odnosu na rashode u iznosu 30.114.927,00 kuna. No, je li to baš tako, obrazložimo općinskoj i hrvatskoj javnosti sljedećim činjenicama. Iskazan je ukupni prihod u iznosu od 65.536.434,00 kuna i on se sastoji od: 1. Porezi, prirezi i sl. 5.542.259,00 kuna 2. Općinski propisi 1.740.966,00 kuna 3. Kamate, koncesije renta i sl. 997.895,00 kuna 4. Prenesen višak iz ranijih god. 1.035.966,00 kuna ----------------------------------------------------------------------- Zbrojeno: 9.317.086,00 kuna 5. Donacije opće države 11.842.759,00 kuna 6. Prihod od prodaje zemljišta 45.386.929,00 kuna ! ! ! ! ------------------------------------------------------------------------ Zbrojeno: 57.229.688,00 kuna Sveukupno: 65.536.434,00 kuna ------------------------------------------------------------------------- Rashod poslovanja iskazan je u iznosu: 35.421.506,00 kuna i sastoji se iz: 1. Rashodi poslovanja 11.941.341,00 kuna 2. Rashodi za nabavu nefinancijske imovine 23.480.164,00 kuna --------------------------------------------------- Ukupno: 35.421.506,00 kuna Isključimo li iz ukupnog prihoda prihod od prodaje zemljišta i donacije opće države, dođemo do stvarnog i realnog prihoda općine Poličnik i on iznosi 9.317.086,00 kuna, dakle jedva 14% ukupno iskazanog prihoda za 2009. godinu. Prihod od prodaje zemljišta i donacije opće države iznose 57.229.688,00 kuna ili 86% iskazanog prihoda za 2009.godinu. Rashod poslovanja iznosi 11.941.341,00 kunu. Dakle realan rezultat poslovanja općine Poličnik je negativan za -2.100.101,00 kuna !!! Prihod od prodaje zemljišta zakonito je upotrebljen za nabavu nefinancijske imovine i potreban je općinskom puku. No je li baš nužno do te i takve imovine doći prodajom zemljišta? Kad rasprodajemo zemljište onda zasigurno više nećemo biti svoj na svome. A dok god smo svoj na svome, dotle smo gospodari i možemo u dostojanstvu preživjeti goli i bosi, ali ne gladni. Upravo nam naši neprijatelji sugeriraju rasprodaju svega i svačega kako ne bismo i dalje živjeli svoj na svome. Je li se do nabave nefinancijske imovine iskazane u ovom proračunu moglo i drugim putem? Posve sigurno da jest, s drugim ljudima i drugačijom politikom. Cilj i jest dovesti investitora na svoje zemljište bez da mu ga prodaš. Niti jedna europska vlada ni bilo koja vlast ne prodaje zemljište. Postoje drugi instituti korištenja. No, našu sadašnju vlast nema smisla podučavati. Pokrivanje negativnog rezultata prihodom iz prodaje zemljišta jest i protuzakonit čin. No, neka se institucije ove države i ove vlasti bave time. Tko će se pak naći nadležnim razmatrati druge stavke razmatranog proračuna općine Poličnik, naći će sve što smo i mi vidjeli ako je Boga i vjere u uređenoj državi. Ovaj proračun je pravi primjer neizbalansirana proračuna i jedinstven primjer općine sa 50% iskazana viška, a k tome još i opća država daje enormne donacije koje recimo općina Galovac može samo sanjati. Sve se čini da i država voli velike hrpe kao đavao. Đavolski posao je prodati građevinsko zemljište tržišne cijene preko 250 €/m˛ za cijenu cca 15 €/m˛. E baš nas interesira koja je državna vlast utvrdila ovu cijenu te koja je državna vlast ovlastila općinu Poličnik da je može prodati za ovakvu cijenu; koja je državna vlast uopće odlučila da se zemlja nužno mora prodati? Jesu li sve državne vlasti načisto da postoje i drugi pravni oblici i prava građenja na tuđoj zemlji. Jesmo li načisto da cijena 15 €/m˛ jedva pokriva godišnji anuitet na stvarnoj cijeni od 250 €/m˛ uz kamatu 5% i na 100 godina korištenja. Kako je moguće zemljište opremljeno komplet infrastrukturom prodati za tako sramotno nisku cijenu? Kako je moguće da država koja je uložila značajna sredstva u opremanje zemljišta ista ne potražuje natrag nakon što općina proda to isto zemljište? Nije li bilo logičnije i za ulagače mnogo prihvatljivije opremljeno zemljište dati ulagačima s pravom građenja na neodređeno i uz godišnju naknadu za korištenje od samo 2,5 €/m˛? Općina Poličnik bi imala godišnji priljev od 1.650.000,00 eura ili 12.000.000,00 kuna i to za niz od stotinu godina. Na način na koji je to izvedeno općina Poličnik ima nekoliko godina veći prihod nego joj treba i ne može ga utrošiti, a za godinu, dvije neće imati od čega živjeti. Ponaša se kao neodgovoran nasljednik i baštinik koji rasproda djedovinu. Živi danas, a kako će biti poslije mene baš briga. Svakako krivnju za ovakav rad općine jednakom mjerom nalazimo i na državnoj vlasti. Cijena korištenja od 2,5 €/m˛ na godišnjoj razini bila bi zadovoljavajuća za svakog investitora. Primjer 15.000 m˛ godišnje bi investitora stajao samo 37.500 €, što je manje od najma jednog gradskog kafea. Bog neka čuva Hrvate. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Poličniku, 1. rujna 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Čelnici općine Poličnik zloupotrijebili su Zakon o poticanju razvoja u svom interesu, a ne u interesu razvoja malog gospodarstva. Nakon što su od države dobili zemljište s mirazom (za poslovne zone), isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Što je država dala zemljište sa svim troškovima pripreme, to čelnici samouprave zarade od prodaje. Isto smatraju i knjiže kao čist izvorni prihod. Nema govora o tome da bi se i jedna lipa usmjerila u subjekte malog gospodarstva. Prodaju za svoj račun, a sredstva troše nenamjenski. Oslobođene županijske i državne kontrole love u mutnom nedozvoljen plijen. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Osim što nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već su uništili i poljoprivrednu proizvodnju. Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Poličnik – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja poljoprivrednog dobra Lug, Baštica i dr., koja su trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Općini Poličnik. Posljedica vladavine općinske vlasti Poličnik su sljedeće: 1. opadanje nataliteta Prema zavodu za statistiku broj stanovnika Općine Poličnik 1991. godine: 6266 (šest tisuća dvjesta šezdeset šest)! Broj stanovnika Općine Poličnik 2001. godine – 4664 (četiri tisuće šeststo šezdeset četiri). Dakle, 1602 (tisuću šeststo dva) stanovnika je manje. 2. neobrađena polja Stranka hrvatskog zajedništva već je upozorila političare Općine Poličnik kako je destimulirana poljoprivreda tradicionalno obrađivanje zemlje toliko da su sada uglavnom neobrađena polja. 3. droga kojom potencijalni porobljivači truju mještane Općine Poličnik, najveći je problem koji je rastao za vladavine gore navedene vlasti. 4. destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu Stanovnici Općine Poličnik i emigranti veselili su se samostalnosti Hrvatske misleći da će napokon biti prihvaćeni i moći se vratiti u Općinu Poličnik, a što se do danas nije dogodilo. Kako to da njihov hrvatski kapital nije mogao kupiti hrvatske banke dok nekih stranaca jest. Dakle, u Općini Poličnik zlo se očituje proporcijalno neznanju (nesposobnosti) vlasti u Općini Poličnik. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Poličniku, 27. kolovoza 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA POLIČNIK |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Inozemni instituti zbog strateških interesa uključili su na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo. Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Objavljujemo popis pravnih osoba sa zadarskog područja kojima su odobravani sumnjivi, rizični krediti preko Hypo International u Klagenfurtu: Borik d.d.; 64 milijuna eura Punta Skala d.o.o.; 129,6 milijuna eura Aluflexpack d.o.o.; 54,6 milijuna eura Aluflexpack d.o.o.; 11,2 milijuna eura Kepol Terminal d.o.o.; 10,7 milijuna eura Kepol Plast d.o.o.; 1,9 milijuna eura Marina Dalmacija d.o.o.; 3,8 milijuna eura Marina Borik d.o.o.; 3,5 milijuna eura Projekt Bibinje d.o.o.; 2,4 milijuna eura Sveti Rok d.o.o.; 2,5 milijuna eura Maraska d.d.; 3,8 milijuna eura Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 15. kolovoza 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Austrijska Hypo Alpe Adria Bank International iz Klagenfurta uključila je na zadarskom području osobe sklone organiziranom kriminalu da preko bankarskog sustava preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko zadarske tvrtke Beta d.o.o. uništavali poznata trgovačka poduzeća kao što je bilo trgovačko poduzeće Zadranka d.o.o. , a sve zbog atraktivnih i vrijednih poslovnih prostora po gradu Zadru. Navedeno trgovačko poduzeće bilo je jedno od najjačih u RH s dobrim poslovanjem te je zapošljavalo 1500 radnika. Tvrtka Beta ranije je bila registrirana u Vukovaru te je kriminalnim radnjama došla u posjed Zadrankinih poslovnih prostora po gradu Zadru. Osnivač zadarske Bete je Slavoing d.o.o. kojega je Hypo banka preuzela nakon što je preuzela Slavonsku banku. Kriminalne skupine u Zadru su preko Hypo banke preuzele sva bivša društvena poduzeća čije nekretnine sada skuplje preprodaju. Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 28. kolovoza 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Žitelji Zadarske županije sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva na teške posljedice veličine pljačke i uništenja gospodarskih subjekata zbog istovremenih vođenja stečaja i privatizacije, a naročito stjecajnog procesa kao posljedice paralelizma privatizacije i stečaja. O Stečajnom zakonu i njegovoj pravnoj naravi ovom prilikom ne ćemo posebno raspravljati. O samom zakonu i njegovoj primjeni mnogi su već davno kritički govorili, a i mi smo se još davne 1994. godine očitovali. U ovom se je tekstu nužno dotaći stavova jednog od ministara gospodarstva Vlade RH-e kako bi se jasno istaklo značenje i posljedice prisilne nagodbe i stečaja gospodarskih subjekata u Republici Hrvatskoj – prisilne nagodbe kao početka i likvidacije kao kraja toga procesa. Valja naglasiti da stavovi ovoga ministra u cijelosti korespondiraju sa stavovima svih naših ministara gospodarstva, prije i poslije njega. Stav je sljedeći: mediji i šira javnost ponašaju se kao da je stečaj specifično hrvatsko iskustvo zatvaranja radnih mjesta kako bi se legalizirala pljačka državne imovine. Dakle, stečajevi po zakonu RH-e, kao elegantan način privatizacije, služe se lopovlukom. Sam proces se naziva spontanom privatizacijom. Ministar ima pravo na dio koji se odnosi na stečaj, ali se ne očituje o stjecanju u stečajnom procesu, a upravo tu leži palež i mrak. Ovdje se ne ćemo baviti pojedinim slučajevima istovremenog postupka privatizacije i stečaja, a što zasigurno jest hrvatski specifikum. A neka nam naznačeni uvaženi ministar objasni nestanak Jugolinije odnosno Croatia Line, što bi mu moralo biti poznato. Ovom prilikom želimo upoznati hrvatsku javnost i medije na teške posljedice veličine pljačke i uništenja gospodarskih subjekata zbog istovremenih vođenja stečaja i privatizacije. Ovdje naročito naglašavamo STJECAJ kao posljedicu paralelizma privatizacije i stečaja. Pođimo redom. Godine 1990. nova vlast, predvođena HDZ-om, izvršila je pretvorbu društvenog vlasništva u državno na štetu gospodarskih subjekata koji su ovim potezom ostali bez vlastite imovine i prava tvrtke te dotadašnjeg menadžmenta da istom upravlja. Država je time preuzela sudbinu tvrtki i zaposlenika u svoje ruke, kao svojinu. Dakle, država je postala vlasnik sveukupne aktive i svih osnovnih sredstava gospodarstva. Nakon toga slijedi mrak i nepoznato, kako državi kao novom vlasniku tako i dotadašnjim vlasnicima i uposlenicima – tvrtki. Tvrtke bez vlastite imovine isto su što i ženidba bez neke stvari. Dakle, sva aktiva i sva stvorena društvena vrijednost i imovina od 1945. do 1990. preko noći su prešli u ruke oligarhije koja se time nije znala nositi, te je pod hitno ozakonila procese da bi se toga riješila i nešto zaradila. Ništa čudno za naše podneblje! Očekivalo se da će se država kao novi vlasnik resursa ponašati i upravljati pažnjom i odgovornošću dobrog gospodara. Uposlenici, a naročito menadžment, nikako se nisu mogli snaći – tko je čiji i tko kome odgovara. Dobar gospodar se nije dogodio. Prevladala je politika 200 naših (HDZ - ovih) bogatih. Kako ih obogatiti? Zakonima loše pisanim i još lošije provodivim. Tako su neki postali vlasnici i preko 200 tvrtki , a da u džepu i hrvatskoj lisnici nisu imali ni škude. Ovim je završila privatizacija. Da bi postali stvarni vlasnici, koristili su se Stečajnim zakonom. Kako? Proces je tekao tako da su gospodarske subjekte iz privatizacije zaduživali nekoliko puta više od stvarne vrijednosti tvrtki kod banaka koje su vrlo brzo vidjele način lakog stjecanja. Sredstva banaka koja su opteretila tvrtke u većini slučajeva nisu ni sjela na račune zaduženih tvrtki već su nestala ZNA SE gdje. Potom nelikvidna poduzeća u stečaj! Tijekom trajanja stečajnih procesa vrijednost tvrtki se urušava do granice bezvrijednosti. Nakon svega propalu tvrtku kupuju «našim» novcem, koji su ranije spremili ZNA SE gdje. Ovakvi procesi traju do potpunog uništenja imovine stvorene do 1990. godine. Neki stečajevi traju čitav ovaj period od dvadesetak godina. Na sve ovo nijemo gledaju Sabor, saborski zastupnici, Vlada i sve institucije zadužene za nadzor i zaštitu državne i privatne imovine. Približimo redoslijed i veličine uništenog: godine 1990. RH je imala 1.968.000 (milijun devetsto šezdeset osam tisuća) zaposlenih i 656.000 (šesto pedeset šest tisuća) umirovljenih građana. godine 2010. RH ima 1.425.000 (milijun četiristo dvadeset pet tisuća) zaposlenih i 1.187.000 (milijun sto osamdeset sedam tisuća) umirovljenih građana. Dakle, u dvadeset godina stečajnih i stjecajnih procesa u Republici Hrvatskoj uništeno je 543.000 radnih mjesta (uposlenih) i prevedeno u mirovinski korpus 531.000 radno sposobnih građana. Kad je pak u pitanju aktiva vrijednosti poslovnih subjekata uništena u ovom razdoblju cifra se penje na fantastičnih 122.000.000.000 američkih dolara. Ovaj bi nam iznos danas trebao u keš investiciji da zaposlimo 543.000 radno sposobnog stanovništva koje smo izgubili stečajnim ili stjecajnim procesima. Dakle, nužno nam treba 122.000.000.000 američkih dolara da bismo se u idućih četiri - pet godina vratili na pozicije iz 1990. godine.Sve ostalo je lupetanje i puste tlapnje očajne oligarhije vlasti i bespomoćnih građana o gospodarskom oporavku i mjerama za izlazak iz krize, demagogija politikanata kojima je samo stalo do vlasti. Svih smo se ovih priča o štednji i uštedama naslušali u ranom socrealizmu. Kao da noge može štedjeti onaj tko ih nema. Tko je kriv? Gospodin Slavko Linić će se prepoznati, prepoznat će se politika ZNA SE, 200 bogatih. Mi vas kao na krivce upućujemo na sve saborske zastupnike iz svih saziva jer su donosili zakone koji su ozakonili pljačku. Upućujemo vas na svu silu ministara gospodarstva, neka se prepoznaju Gregorić, Valentić, Škegro, Jurčić, Mateša i drugi. Tko će ih procesuirati: Nova pravednost? reče predsjednik Josipović, Nova društvena stvarnost i scena? Novi građanski neposluh? Odgovor tražimo od predsjednika RH, predsjednik Vlade RH, DORH-a, USKOK-a, hrvatskog puka. Zagreb – Zadar, 23. srpnja 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas. Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale». Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima. Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća). Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno. Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine. Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr. Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima. «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr. U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti. Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem. Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH. Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom. Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili. Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru. Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 21. srpnja, 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE, PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U Zadarskoj županiji postoje 74 poslovne zone, a broj nezaposlenih stalno raste. Na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Zadar, krajem lipnja 2010. godine bilo je evidentirano 9.429 nezaposlenih osoba. Kad prođe turistička sezona bit će ih 12 tisuća. Sada je u RH nezaposleno 285.840 osoba. Niknule su ni manje ni više nego 74 zone malog gospodarstva u prostornim planovima samouprave koje je potvrdila Zadarska županija i ministarstva. Planirani prostor zona je 68 puta veći od potrebitog. Čelnici samouprave natječu se tko će prije osnovati zonu i kome će prije država u vlasništvo i na raspolaganje dati zemljište zone. Istima nije cilj zapošljavanje već preko poslovnih zona peru novac kroz pripremu terena, dovođenje infrastrukture i dr. U poslovnim zonama nisu otvorili niti jedan proizvodni pogon, već samo skladišta koja zjape prazna i u kojima nema zaposlenih. Ne samo što se pere novac, već je još opasnije što pojedini inozemni instituti zbog strateških interesa preko «izmišljenih» poslovnih zona dolaze do atraktivnih terena, a sve kako bi ovladali pojedinim hrvatskim regijama. Planove su usmjeravali preko Marca Nobilija, bivšeg talijanskog konzula u Splitu i bivšeg gradonačelnika grada Zadra, čije ime je poznato hrvatskoj javnosti. Uvidjevši da je to najjednostavniji način da se dočepaju atraktivnog hrvatskog zemljišta, isti i dalje vrše propagandu po mnogim hrvatskim malim općinama i selima da za potrebe mještana treba izgrađivati poslovne zone. Načelnici tih malih općina nisu ni svjesni da iza tih planova stoje inozemni instituti. Ne mogu ni znati, kada ih savjetuju regionalne vođe koji su u službi istih. Izgradnja tih poslovnih zona nisu ni skupe jer ih gradi hrvatska država. Nakon što su od države dobili zemljište s mirazom, isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Da bi do kraja ovladali područjem Zadarske županije sada je svima jasno da preko poslovnih zona dolaze do najvrjednijih i najatraktivnijih nekretnina. Prema njihovim prokušanim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, najbolje i najdjelotvornije sredstvo da se osvoji neko područje je da se u njemu dođe do zemljišta i nastani, jer to osvajanje čini sigurnijim i trajnijim. Vidljivo je da hrvatskom narodu preuzimaju zemljišta zbog čega i grade po općinama i selima poslovne zone, koje će dati novim stanovnicima (okupatorima). Inozemni instituti također znaju da Hrvati novim stanovnicima ne mogu nauditi, jer su isti osiromašeni i potrovani drogom. Ostali hrvatski narod, to jest zdravi korpus je zastrašen te se po njima neće suprostavljati zbog bojazni da i njih ne zadesi ista sudbina kao i one koje su do sada opljačkali. Hrvatski narod mora se konačno suprostaviti ovakvom načinu okupacije Hrvatske, koju su omogućile pojedine osobe koje obnašaju vlast u pojedinim hrvatskim regijama. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru Zagreb – Zadar, 28. srpnja 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZAGREB – ZADAR – PODRUŽNICA RAŽANAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Harač jednima, kruha bez motike drugima. Porezom na dohodak (plaće i sva druga primanja) radnika i druge sirotinje centralna administrativna vlast definitivno zadržava ustroj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kakav je sad. Time definitivno iskazuje nesposobnost i neznanje organizirati efikasnu i primjerenu administraciju na razini cijele države koja po broju stanovnika odgovara srednjoeuropskom gradu ( npr. Berlin). Ne radi se samo o neznanju i nesposobnosti već poglavito o STRAHU. Centralna administrativna vlast ima strah biti sama nazočna u servisu i službi građana. Vrlo često se čuje kako nismo narod sposoban voditi samostalnu državnu zajednicu. Takva razmišljanja dolaze poglavito iz centra državne administracije. Čujemo neki dan jednu našu ministricu, da joj ime ne spominjemo, oko javne polemike na događanja u Varšavskoj ulici u Zagrebu, kako ona i njeno ministarstvo o tome imaju stajalište kao da su iz Zanzibara. Sve bi bilo isto da se pokrene bilo koja druga društvena polemika. Prije nekoliko dana jedan od ministara kazao je kako nam je na vratu i grbači administrativna vlast europske zajednice. Da pukneš od jada i jadnika u vrhu centralne administrativne vlasti. Kako bi njemački narod reagirao da kojim slučajem nije njihova kancelarka zaštitila posrnule gospodarske subjekte prošle godine, već da im je pružila odgovor da to ne smije od Zanzibara. Isprike srcem i dušom svakom čovjeku iz Zanzibara. Pravdanje centralne državne administracije za održavanje 576 jedinica lokalne i područne samouprave služi im kao alibi za svu nesposobnost, neznanje i javašluk. Centralna administracija je načistu da takav ustroj ne vrijedi ni pišljiva boba. Stoga je i sama ustrojila na razini županija državne urede uprave za sve potrebne resore ovlasti. No i dalje zadržava ustroj jedinica lokalne i područne samouprave na razini 576 kako bi imala kakav takav alibi za sve propuste i sav nemar u primjeni Zakona i nadzora nad primjenom zakona. Kako god je državna administracija ustrojila urede državne uprave za sve potrebne resore isto tako je i lokalna i područna samouprava kako županija i gradovi isto tako i općina ustrojila svoje urede za iste resore. Jedinice lokalne samouprave su naročito glasne svake četiri godine prilikom izbora oko toga tko će voditi koji resor. Kao da nije svejedno tko će voditi resor praznih mogućnosti i još praznijih i jalovijih poslova. Svejedno tko je u općini Galovac resorni čelnik za prosvjetu i zdravstvo. Posve isto vrijedi i za Ražanac i druge općine u RH. Građani imaju jedinu i stalnu komunikaciju sa državnim uredima te niti ne pitaju jesu li državni ili gradski ili općinski. Državni uredi jedini su u kojima mogu dobiti uslugu i servis, a lokalni su sami sebi svrha. Sugeriramo centralnoj administraciji što hitnije zatvaranje nepotrebnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Svrhu imaju samo u toliko koliko su već dojadili seoskom puku sa silinom laprdanja. Državna centralna administracija ako joj treba određeni broj novih djelatnika za razine županija i gradova neka ih popuni javnim natječajem. Obrazložimo ovakvo stajalište i nužnost ukidanjem poreza na dohodak koji i onako nitko ne zna je li obveza poslodavca ili djelatnika jer je solidaran. U svakom slučaju nepotreban. Primjer općina Ražanac. Općina Ražanac ima primitke iz poreza na dohodak na iznosu od 1.850.000 kuna godišnje ili 155.000 kuna mjesečno. Ovaj iznos se naplati mjesečno od prosječnih 890 poreskih obveznika. Ovo nije dosta za održavanje hladnog pogona općine već nužno svake godine prodaju preko milijun kuna građevinskog zemljišta, a k tome i donacije države. Dakle trošak 12 uposlenih u toj nepotrebnoj općini građanima jest harač zaposlenim radnicima RH-e, a zaposlenima u općini kruha bez motike za koješta i kojekakve troškove. Namjensko trošenje sredstava te lokalne samouprave nitko u ovoj domovini ne kontrolira osim Državne revizije, a i to je nekakav odgovor (doći ćemo, pripremite se). Ni najmanje to nije kontrola sadržaja troškova i namjene utroška sredstava. Ukupna sredstva poreza na dohodak za RH-u iznose 5.200.000.000 kuna. Država za potrebe državne administracije zadržava 29,5%, gradovi i općine imaju 55%, županije 15,5%, a grad Zagreb 79,5%. Dakle prosječni poreski obveznik po ovom porezu izdvaja mjesečno 305 kuna. Na općinu Ražanac iz ovog primjera otpada 168 kuna po prosječnom poreskom obvezniku ili 890 obveznika za financiranje te općine plaća harač. Kako se time gospodari i tko ima koristi najbolje ćete se uvjeriti popivši kavu na trgu u Ražancu i popričavši sa pukom. Napominjemo da velika većina poreskih obveznika nije niti stalno nastanjena u Ražancu te im je sasvim svejedno. Sve je građanima RH-e postalo svejedno, pa i plaćati porez zajednici u kojoj ne žive i ne rade zbog, recimo, poreza na vikendicu. Zaključimo: hitno ukinuti sve nepotrebno pa tako i veliki broj jalovih i nekorisnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Tako ćemo rasteretiti poreske obveznike harača, a narod silne polarizacije do razine zaseoka temama «tko to tamo vlada». Organizirajmo državnu upravu bez izbora i bez tenzija po svemu primjerenu mogućnostima i potrebama našeg čovjeka i njegovih zahtjeva. Uredimo društvo zanosnim entuzijazmom kojim smo osvojili neovisnost. Ne dajmo se smetati i tražiti alibije kako to ne znamo i kako smo mlada demokracija. Nismo u dvadeset prvo stoljeće razvoja ljudske vrste ušli iz špilje. Pa još prije pet stoljeća naš Matija Ivanić Pučanin digao je bunu za pravednije i bolje društvo. Oslobodimo se prizivanja ropstva neke strane administracije. Mijenjajmo se brže i bolje i bit će nam bolje. Petnaest godina iskustva s ovolikim brojem općina sasvim je dosta. U promjene i u novu pravednost neka nas povede Bog i hrvatsko znanje. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu uprave 4. Hrvatskom saboru U Ražancu, 30. srpnja 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva Zagreb - Zadar - Podružnica Ražanac |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Stupanjem na snagu prvog Zakona o komunalnom gospodarstvu, 1997. godine, došlo je do razdvajanja javne rasvjete od javne elektrodistribucije i to kako u potrošnji električne energije tako i u održavanju sustava javne rasvjete. Održavanje sustava javne rasvjete i plaćanje energije za javnu rasvjetu prelazi u nadležnost jedinica lokalnih samouprava općina i gradova. Većina jedinica lokalnih samouprava, pa tako i grad Zadar, koncesijama povjeravaju održavanje i upravljanje sustavom javne rasvjete jednoj ili više tvrtki. I tu je zec, zloćko. No vratit ćemo se zeki zloćku. Nevjerojatno ali istinito, sve jedinice lokalne samouprave koriste isti koncesijski ugovor i troškovnik s istim brojem kvantifikacijskih stavki za ponudu i obračun. Tako na primjer u jednoj našoj maloj općini uvođenjem koncesioniranja troškovi održavanja javne rasvjete rastu sa 13.000 kn na 470.000 kuna godišnje za isti broj žaruljičnih mjesta. Grad Zadar ima cca 15.000 žaruljičnih mjesta. Zapamtite. Za troškove održavanja tih 15.000 žaruljičnih mjesta za 2008. godinu isplatio je 10.881.637,95 kuna, a već za 2009.godinu taj iznos se penje na 14.159.459,35 kuna. Jeste zapamtili? Jeste, idemo dalje. Utrošak električne energije za te žarulje u 2008. godini iznosi 5.175.877,11 kuna. Zapamtimo ovaj podatak, jer je tri puta manji od cijene održavanja. Teško vam je povjerovati. Trudite se. Analizom i raspravom u struci i sa velikim svjetskim proizvođačem žarulja i druge opreme (OSRAM) utvrdili smo sljedeće: prosječna trajnost VTF i NaVT žarulja toga proizvođača snage 125 do 200 Wata iznosi 16.000 do 20.000 sati. Na prvoj polovici ovog vremena tek ih prosječno pregori 5%. Prosječni godišnji pogon žarulja u javnoj rasvjeti iznosi 4.380 sati (12 sati dnevno). Podijelimo li 16.000 sati trajnosti žarulje sa brojkom od 4.380 sati dobijemo prosječnu pogonsku trajnost žarulje toga proizvođača u godinama. Napominjemo da isti proizvođač ima žarulje sa 32.000 sati trajnosti koje su nešto skuplje, ali uštedi se na zamjenama. Dakle u gradu Zadru treba godišnje zamjeniti jednu četvrtinu žarulja ili 15.000 podijeljeno sa četiri iznosi 3.750 žarulja. Žarulje navedene u ovom pismennom priopćenju kod izvornog dobavljača iznose tek nešto više od 4 kune za komad. Neke su kod distributera na tržištu 16 kuna, ne više, provjereno. Množenjem broja zamjenjenih žarulja s cijenom od 16 kuna dođemo do iznosa od 60.000 kuna. Zapamtite 60.000 kuna. Uvećajmo ovaj iznos za troškove pregleda, zamjene, zamjene startera, još jednog elementa, stakla, grla, osigurača, itd. Jedva dođemo do iznosa 420.000 kuna. To smo pomnožili sa 7 puta. Pomnožimo još za 7 puta i doći ćemo do iznosa od 2.940.000 kuna. Nemamo sreće, jer moramo preskočiti iznos od 14.000.000 kuna. Zamjenimo svih 3.750 žaruljičnih mjesta sa novom armaturom i žaruljom koja košta cca 570 kuna. Dođemo do iznosa od 2.137.000 kuna uvećano za onih prednjih 2.940.000 kuna, tek smo na 5.077.500 kuna. Bogme, dalje nema smisla. Nek se netko drugi nađe nadležnim u ovoj nam jedinoj hrvatskoj zemlji. Ranije smo spomenuli zeca zloćka. Evo nas kod zeca. Pa gdje leži zec? U šumi. E naš zec leži u šumi troškovničkih stavki po kojima je utvrđen koncesionar. Počujte narode: šuma stavki našeg troškovnika iznosi 678 stavki (stabala). Jeste li dobro pročitali? Ponovimo 678 stavki. Taj troškovnik je iznjedrio cijenu koncesije i troškove održavanja javne nam rasvjete. Ne vjerujete. Provjerite Zakonom o pristupu informacijama. Pitajte svog Gradonačelnika. Kako? S presvijetli gradonačelniče. Provjerite tko to javno svijetli, a tko se javno gasi. Tko pere, a tko je opran, neka provjeri. Valjda je ipak netko nadležan. Ako nitko nije nadležan, onda nam je šterika sljedeća faza. Možda i totalni mrak u kojem ćemo barem pjevati «Danju gore, a noću se gase». Bože čuvaj Hrvatsku od ovakvog vodstva. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 10. kolovoza 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE, PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Propadanje poljoprivredne proizvodnje na području grada Benkovca – ekonomska je trauma, što je posljedica uništenja Regionalne veletržnice Benkovac d. d. koja je trebala biti okosnica poljoprivredne proizvodnje u Ravnim kotarima. U Zadarskoj županiji mogla bi se povući paralela, kako jedan narkoman uništava ili uništi vlastitu obitelj, tako ovih zadnjih 15. godina hrvatski „političari“ uništavaju Hrvatsku. Pomoću kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Regionalna veletržnica Benkovac d. d. jedna je od veletržnica iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD). Europska banka osigurala je i djelomičnu financijsku potporu Projektu. Dioničko društvo osnovano je 1998. godine kao Veletržnica Benkovac d. d., da bi se Društvu u rujnu 2003. godine pripojilo Društvo Agroprodukt d. d. te je tako formirana Regionalna veletržnica Benkovac d. d. Ova tvrtka u većinskom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju ima blokiran račun od ljeta 2004. godine i već šest neuspješno provedenih natječaja za prodaju. Sada je zaposleno 36 radnika, situacija je u kritičnom stanju, poduzeće najvjerojatnije odlazi u stečaj. Organizirane skupine su prale i zgrtale novac preko Veletržnice Benkovac, blefirajući promovirali su vladajuću stranku na lokalnom i državnom nivou. Vodila ih je računica, kao i na drugim „projektima“, tko ima političku moć u svojim rukama tvori i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen, sve pod „zaštitnim kišobranom“ stranačkih dužnosnika. Do sada se nesmetano provode nezakonite radnje. Predsjednik nadzornog odbora Veletržnice Benkovac je Željko Lončar, zamjenik Županijskog predsjednika HDZ-a. Nadzorni odbor ove tvrtke najodgovorniji je za poslovanje iste, koja je sada u milijunskim dugovima. Posao je obavljen, a mešetari traže način kako se maknuti i živjeti da nitko ne pita i ne zna gdje je oprani novac navedenog poduzeća, posrnule i opljačkane Veletržnice Benkovac. Državno odvjetništvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno reagirati protiv počinitelja kaznenih djela nije opravdalo svoju ustavnu funkciju, zbog nezakonitih radnji u Veletržnici Benkovac. Poslano 1. Vladi Republike Hrvatske 2. Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR) 3. Predsjedniku Hrvatske 4. Državnom odvjetništvu Zadar Stranka hrvatskog zajedništva, Zadarske županije Podružnica Benkovac |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA RAŽANAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U Republici Hrvatskoj prevare s nekretninama i zemljištem postalo je pravilo, biznis isprepleten podzemljem, a naročito je to prisutno u jedinicama lokalne samouprave. Institucije koje su dužne reagirati protiv počinitelja kaznenih djela već godinama su nezainteresirani, na prijave građana Ražanca zbog kriminalnih radnji načelnika općine Ražanac, koji već godinama protuzakonito rasprodaje općinske parcele zemljišta izabranim i povlaštenim pojedincima. Šteta takvim radnjama mjeri se u milijunama kuna, kako za općinu Ražanac tako i za Ministarstvo financija RH. Načelnik općine Ražanac djeleći mrvice pojedincima u općini nastoji dobiti podršku stanovništva i predstaviti se u pravom svjetlu, a sve kako bi nesmetano rasprodavao općinsko zemljište. Nije se zadovoljio protuzakonitom prodajom općinskih parcela već je za 2009. godinu potrošio i 150.000,00 tisuća kuna reprezentacije ili 2% svih prihoda općine Ražanac. Dakle, pošteni građani prepušteni su sami sebi i prisiljeni boriti se protiv vjetrenjača. SHZ Zadarske županije, Podružnica Ražanac raspolaže s prijavama i dokumentacijom, koju su građani dostavljali nadležnim institucijama u RH (predsjednici Vlade RH, Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, USKOK –u i dr.) u svezi protuzakonite prodaje općinskog zemljišta i enormnih trošenja sredstava za reprezentaciju. To se sve događa što korumpirani političari navedenih institucija u Zadarskoj županiji vide u lokalnim jedinicama samouprave financijski interes, moć i izborne glasove. Može se reći da je veza između kriminalnih skupina i politike jaka, što znači da utječu i na izborne rezultate. Lokalna vlast u Ražancu bez ikakve grižnje savjesti u rukavicama surađuje s organiziranim kriminalom, a na račun mještana općine Ražanac. Poslano 1 Ministarstvu financija Republike Hrvatske 2. Ministarstvu uprave RH 3. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Ražancu, 29. travnja, 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva, Zadarske županije Podružnica Ražanac |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST 1. Zadarska županija, Županijskoj upravi za ceste izdvaja iz proračuna preko 50 000. 000, 00 kuna ( preko pedeset milijuna kuna ). Županijska cesta Ž6018, koja prolazi kroz selo Crno, Zadar u 2009 godini, vidljivo iz dokumentacije, trebala je do spoja s državnom cestom na Babindubu biti asfaltirana. Međutim još je ostalo 517 dužnih metara, neasfaltirane ceste Crno – Babindub. Izvoditelju radova poduzeću „Asfaltna cesta d. o. o“ iz Splita, Županijska uprava za ceste Zadarske županije u cijelosti je platila kao da su završeni svi radovi. Postavlja se pitanje tko će ponovo platiti spomenutih 517 metara koji nisu dovršeni. Korumpirani službenici, osobno ulažu u izgradnju stambenih zgrada u općini Starigrad – Zadar. 2. Županijske ceste, pored županijskih praznih prostora po gradu, za nekoliko iznajmljenih prostorija plaćaju najamninu 250. 000, 00 kuna ( dvjesto pedeset tisuća kuna ). 3. Utrošen je novac... ali sustav za obradu elektroničkih cestovnih podataka ne funkcionira? 4. U izgradnji je nekoliko kilometara nogostupa uz Županijsku cestu Ž6011 Murvica – Briševo. Tko financira izgradnju navedenog nogostupa i po kojoj cijeni? Ako je Općina Poličnik bogata, kako je njeni čelnici predstavljaju, zašto sama ne financira izgradnju nogostupa, već to obavlja Županijska uprava za ceste Zadarske županije, čija domena nije izgradnja nego održavanje županijskih cesta. U Zadarskoj županiji veliki broj županijskih i lokalnih cesta trebaju obnovu kolnika, npr. Općina Galovac. Zašto u ovom slučaju nije briga Županijske uprave za ceste i njenog upravnog vijeća, kojem je predsjednik Željko Lončar. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 24. lipnja 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE, PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST NEMA NAMA VAN KUĆE DOK GRADSKE VLASTI MUČE Žitelji zadarskog gradskog naselja Plovanija sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva zbog nemogućnosti prolaskom ulicom Đure Basaričeka zbog kišnih oborina. Već duže vremensko razdoblje stanovništvo ulice Đure Basaričeka ne može fizički prelaziti ulicu zbog kišnih oborina, a naročito djeca ne mogu u školu. Institucije koje su zadužene za navedeni problem izbjegavaju ga riješiti. Isti nisu zainteresirani za problem i ponašaju se kao da će ga netko drugi riješiti, a ne oni koji su zaduženi za to. Poplavljenu ulicu, dana 25. rujna 2010. godine smo fotografirali te slike dostavljamo sredstvima javnog priopćavanja koje govore više od riječi. Održavanje gradskih prometnica je u nadležnosti grada Zadra kao i ulica Đure Basaričeka zbog čega su se građani već obraćali gradonačelniku i Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti da se riješe oborinske vode u ulici Đure Basaričeka, ali do danas nije riješen navedeni problem. Naročito zbog nemogućnosti djece da idu u školu, Stranka hrvatskog zajedništva u narednom razdoblju predložit će sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, drugim zakonima, posebnim propisima i odlukama Gradskog vijeća da žitelji ulice Đure Basaričeka imaju pravo podnijeti kaznenu prijavu protiv nadležnih institucija grada Zadra zbog nemogućnosti prolaskom ulicom. Poslano 1. Gradonačelniku Zadra 2. Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti U Zadru, 25. rujna 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA BENKOVAC PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Mnogi projekti u Zadarskoj županiji služe za pranje novca kao što je slučaj s Županijskim centrom za gospodarenje otpadom na području Biljana. Vladajuće stranke SDP i HDZ ovih dana brane takav zajednički projekt u hrvatskoj javnosti. Tijekom dvadeset godina hrvatske samostalnosti dvije vladajuće stranke nadopunjavale su se i uništavale hrvatska poduzeća u Zadarskoj županiji. Tako su zajedno uništavali Regionalnu veletržnicu Benkovac d. d. iz nacionalnog Projekta izgradnje mreže veletržnica kojeg je pokrenula Vlada RH u suradnji s Organizacijom ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu (FAO) i Europskom bankom za obnovu i razvitak (EBRD) i druge projekte u Zadarskoj županiji. Sada je svima u Hrvatskoj jasno da su gore navedene dvije stranke jedno tijelo koje zajedno «čerupaju» i prebacivaju odgovornost jedni na druge i tako u nedogled. Takav je slučaj njihove suradnje i na državnom nivou. Zbog takve rušilačke suradnje hrvatski narod ima veliki problem, zbog totalne devalvacije kvalitete hrvatskih stranaka, naročito SDP i HDZ koje su preko vlasti demonstrirale tendencioznost, zapostavivši moralne vrijednosti u nedostatku ideja, zavarani prividom ruše hrvatsku bazu i nadgradnju. Tako navikavajući hrvatski narod devastirali su u Hrvatskoj život, život koji je devalvirao baš proporcijalno devalviranim strankama koje ubuduće Stranci hrvatskog zajedništva i hrvatskom narodu ne mogu biti niti kao opozicija, već samo kao opomena. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 25. rujan 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA BENKOVAC |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Žitelji Zadarske županije sve se više obraćaju Stranci hrvatskog zajedništva za što hitnije zatvaranje nepotrebnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Tako ovih dana, kada neće država, mještani općine sv. Filipa i Jakova potpisuju peticiju Vladi RH da se ukine njihova općina i da se priključi jednoj od susjednih općina ili gradu Biogradu zbog nesposobnosti i neznanja čelništva općine za rješavanje lokalnih problema stanovništva. Centralna administracija je načistu da takav ustroj ne vrijedi ni pišljiva boba, međutim održavanje 577 jedinica lokalne i područne samouprave u RH služi im kao alibi za sve propuste i sav nemar u primjeni Zakona i nadzora nad primjenom zakona. To se sve događa zato što korumpirani političari u lokalnim jedinicama samouprave vide financijski interes, moć i izborne glasove. Sugeriramo centralnoj administraciji što hitnije zatvaranje nepotrebnih jedinica lokalnih i područnih samouprava. Svrhu imaju samo u toliko ukoliko su već dojadili seoskom puku sa silinom laprdanja. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. Ministarstvo uprave Zagreb-Zadar, 21. rujna 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA, ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Ovih dana hrvatski mediji hvale grad Zadar da doživljava gospodarsku renesansu, a da gradovi kao na primjer Split stagniraju. Već dvadeset godina po istoj šabloni propali zadarski lobisti preko kupljenih medija hvale i nagrađuju ludilo, dok hrvatski narod propada ekonomski i duhovno. Nažalost, uglavnom politika „političari pojedinci“ nezavisne Hrvatske su stimulirali i odgovorni za stanje u Zadarskoj županiji kakvo je danas. Nakon završetka Domovinskog rata, 1995.godine do danas, u gradu Zadru nije otvoren niti jedan industrijski proizvodni pogon što će u budućnosti imati nesagledive posljedice. Novac stečen nezakonitim radnjama (drogom i dr.) «kartel» je u gradu Zadru ulagao u izgradnju stanova i dr., zbog čega je i uništavao proizvodne pogone jer su se nalazili na atraktivnim lokacijama pogodnim za izgradnju. Podzemni svijet i vladajuće «elite» zadarske županije pronašli su zajednički interes u špekuliranju nekretninama. Zbog njihova «kontroliranog» uništavanja proizvodnje i bogaćenja kupili su cijele četvrti u gradu Zadru. Svima nam je poznato kada se sruši ekonomija da se tako najbolje ruši država. Iscrpljeni, osiromašeni i pasivni hrvatski građani i dalje prihvaćaju takvo stanje. Pojedinci koji su doveli do uništenja tvorničke proizvodnje u gradu Zadru to i dalje smatraju «uspješnim» poduzetništvom. Dakle, može se reći da i dalje vlada atmosfera tko ugrabi više – bolje kotira. Imaju svoju šablonu i ne žele ništa promijeniti što bi bilo za boljitak svih građana Zadra, a to je otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. Na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Zadar, sada je evidentirano preko 12 tisuća nezaposlenih te je Zadarska županija u samom vrhu po broju nezaposlenih. Osim što su uništili tvorničku proizvodnju, uništili su i poljoprivrednu proizvodnju. Kvalitetna zemljišta Zadarske županije prostiru se na 60.000 (tisuća hektara), od čega se sada obrađuje oko 10. 000 (tisuća) površine. Dakle, pojedinci „političari“ svojim stilom u Zadarskoj županiji obmanjuju hrvatski narod kada je u pitanju razvoj poljoprivrede, a ustvari je samo šminka za hrvatsku javnost. Tendenciozno, ali i bez ideja na ovim prostorima, ne žele ništa promijeniti kako bi se organizirano otvarala radna mjesta u poljoprivredi. Vlast u Zadarskoj županiji nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima, koji se služe modernim stilovima radi svojih strateških planova, dok su uljuljani političari Zadarske županije, hedonistički, sami sebi svrha. Posljedica takve vladavine je opadanje nataliteta zbog čega se masovno zatvaraju osnovne škole u Olibu, Molatu, Premudi, Buliću i drugim mjestima Zadarske županije i iz razloga što nemaju učenika. U Zadru, 19. rujna, 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Tko to gradi usred grada Zadra između Kauflanda i ulice Bana Jelačića bez građevinske dozvole? Tko god da je investitor, politički je izuzetno jak. Svaka čast, samo tako naprijed. Jači je od administrativne vlasti grada Zadra na čelu s uvaženim doktorom Vrančićem. Također, jači je i od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva čije su mu inspekcijske službe u desnoj čarapi. Ne mari mnogo što mu je i MUP sa svojom drugom policijskom postajom tik pod nosom. Bravo majstore! Dokazi da gradi i da nema dozvolu su sljedeći: - Građevina je već u poodmakloj fazi izgrađenosti, vidljiva iz zraka i sa zemljice hrvatske. - Na javnoj ploči gradilišta nije naveden investitor. Zašto? Neka odgovori dr.Vrančić. Mi mislimo da je to iskazivanje snage ili neposjedovanje upravo građevinske dozvole. Tako svi koji nadziru zakonitost mogu samo konstatirati da gradi nepoznati investitor i protiv takvoga podnijeti prijavu. Tako se neodgovorna vlast (ili nešto drugo) brani od javnih napada i javnih optužbi. Spor sa nepoznatim investitorom će trajati tako dugo dok građevina ne bude u cjelosti izgrađena. Na taj način se neće promijeniti može bitne izmjene lokacijskih uvjeta. A pogoduje se investitoru i u financiranju građenja jer nije platio komunalna davanja! Može biti da nije platio ni cijenu zemljišta, tko zna? Zna se tko zna, dr.Vrančić, naš gradonačelnik. I gle čuda, ovlašteni sudski vještak za procjenu vrijednosti građevinskog zemljišta je Željko Predovan koji je ujedno na javnoj ploči gradilišta istaknut i kao projektant i nadzor. Utvrđena cijena od 186 eura za četvorni metar navedenog zemljišta je smiješna i kriminalno niska, a njena se realna cijena kreće preko 500 eura za četvorni metar. Zna naš gradonačelnik zašto nepoznati investitor gradi pa skoro na samoj raskrsnici. Ista raskrsnica je jako važna za funkcioniranje gradskog prometa kako jug-sjever tako i zapad-istok. Sve zna naš gradonačelnik. Nepoznati investitor, posve smo sigurni, poznat je našem vrlom doktoru Vrančiću. Može biti da su im i interesi isti i poznati samo njima. Javnost našeg grada Zadra može samo promatrati, čuditi se i propitivati tko to zapravo vlada u gradu Zadru? Nepoznati investitori koji sve češće grade na samim cestama grada i važnim raskrsnicama. Ovaj primjer je očit. Primjer benzinske crpke na ulici Ante Starčevića kao i novi trgovinski centar na nekadašnjoj zelenoj tržnici i dr. Sve više nas snaga nepoznatih investitora podsjeća na spregu gradske vlasti sa kriminalnim skupinama. Podsjeća nas na stvarnog vladara ovim gradom. Bravo naši, kakvi god da jeste, naši ste, svaka čast. Odnijelo Vas novo vrijeme zauvijek. Naš vrli gradonačelnik sigurno zna ima li naš nepoznati investitor uopće i navedenu lokacijsku dozvolu. Ovo s obzirom da je isti zatražio izmjene DPU još 2008.godine. Sve zna naš doktor. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 4. USKOK-u 5. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 13. rujna, 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Hrvatska vlast i vlasti uopće su po preuzetim dužnostima odgovorne, kao i pojedinci, kada naprave nedjelo protiv općeg dobra. Dakle Hrvatska, tj. hrvatska vlast, odnosno pojedinci koji su u funkciji institucija države, dužni su zastupati hrvatski narod, a po preuzetim dužnostima su i odgovorni. Ukoliko nosioci hrvatske vlasti nisu sposobni da to čine prema hrvatskoj specifičnosti na hrvatskim prostorima, onda to trebaju činiti po uzoru urednih država koje su poticajne, u suprotnom su odgovorni kada se narušava opće dobro. U ovom tekstu je riječ o hrvatskim pravoslavcima, odnosno Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi koja se do sada tendenciozno i zlonamjerno zapostavlja, kako se to činilo naročito od 1918. – 1941. godine i od 1945. - 1990. godine po uputama Srpske pravoslavne crkve kao glavnog ideologa Srba, zadnjeg okupatora Hrvatske, a kojeg je poticala, baš „elita“ Srpske pravoslavne crkve kroz povijest. Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođeni Srpskom pravoslavnom crkvom kao koordinatorom pod maskom „duhovne institucije“, šablonama svjetovnih stranaka, a sve zbog okupacije i eksploatacije hrvatskih zemalja. Svi okupatori kroz povijest zaposjedali su tuđa ognjišta na taj način, kao manjina, pomoću nekih svojih programa i statuta kako bi realizirali svoje svjetovne želje. Srpska pravoslavna crkva kao „duhovna institucija“ i više je za osudu kada pod takvim nazivom perfidno i neprirodno potiče svoj narod protiv života drugih naroda, koja se zbog svjetovnih koristi služi pogubnim stilom protiv čovjeka. Istina, pravoslavne crkve vezane su direktno uz svoje države i glavni grad (Grčka, Rusija, Bugarska. . . ), ali prije svega im je zadaća da potiču na duhovnost, što nije slučaj kako se pokazalo kroz povijest sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja je u funkciji izričito zbog svjetovnih interesa i koristi. Srpskoj pravoslavnoj crkvi, što se i pokazalo na terenu, duhovnost je samo pokriće, kojom bi se trebala prije svega baviti. Stoga je prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije. Da nije toliko u relativno kratkom vremenu htjela, možda bi i uspjela neke narode . . . i uništiti. Nakon poraza, koji je relativno doživjela zadnja dva desetljeća, opet iznova starom šablonom zamagljivanjem, a ne duhovnošću pokušava nametnuti već viđene scenarije. Dakle, Srpska pravoslavna crkva po formi i sadržaju u funkciji je Srbima kao obična svjetovna stranka, čije su vođe zamagljene navodnom duhovnošću, dok ulaze u tuđa dvorišta, doslovce kao što je radio i pop Đujić. Njih nije briga što pijani i drski, u tuđim kućama samo razbijaju tuđe, kao što su činili Hrvatima i neki drugi okupatori. To najbolje potvrđuju ratovi koji su se uvijek vodili na hrvatskom teritoriju, što na Zemlji uljezima dozvole samo naivni narodi. Očito, preko repova Srba pravoslavne vjeroispovijesti koji su nažalost i danas u Hrvatskoj, nesrazmjerno svojoj brojčanosti, nosioci vlasti, i danas stvaraju agoniju koja se nastavlja, uz pomoć kojekakve hrvatske mutljevine u Hrvatskom saboru, koja toga jest i nije svjesna ovisno o genima istih, što adekvatno po djelima pokazuje njihova biografija i djela, jer se tako pokazuje i prikazuju na terenu konkretno. Hrvati pravoslavci su već od 1918. -1941. godine i od 1945. - 1990. godine ugroženi od strane srpskog okupatora, silom i milom ih se asimilira preko Srpske pravoslavne crkve, pod pritiskom zbog „života“ poneki su čak po navici služili zbog mrvica srpskoj mašineriji, stvaranoj po Srpskoj pravoslavnoj crkvi daleko od duhovnosti, izričito zbog ovosvjetovnih koristi (okupacijom Hrvatske i drugih zemalja u okruženju Srbije), kao konkurenciju ubijali su i asimilirali Hrvate pravoslavne vjeroispovijesti i totalno zameli Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. I pored tolike dokumentacije i argumenata što ide u prilog Hrvatima pravoslavne ispovijesti ista se i dalje zlostavlja i progoni, samo zato što traže ono što im je zagarantirano Hrvatskim ustavom i pravilima pravoslavne crkve kao institucije na Zemlji. Zato kao nedužnu žrtvu Hrvate pravoslavce, Hrvatsku pravoslavnu crkvu Hrvatska je dužna kao država i logistički podržavati,. Očito Hrvati u Hrvatskom saboru nisu svjesni da pod sugestijama i dirigiranjem pravoslavaca Srba, šablonama iz propale im Jugoslavije (Velike Srbije) pokušavaju održavati mrtvu Jugoslaviju, pomoću repova iz njihovih jugoslavenskih institucija (UDB-e, JNA i dr. ). Pravoslavna crkva svake države, veže se uz svoju državu, tj. svjetovnu vlast, što znači da se u stranoj državi ne može ponašati kao produžena ruka, tj. okupator matične države. Dakle, kao i ostale u svijetu pravoslavne crkve, u ovom slučaju Hrvatska pravoslavna crkva, direktno je vezana uz Hrvatsku, Zagreb, koju kao takvu logistički je dužna pomagati Hrvatska. Kada je riječ o Srbima pravoslavne vjeroispovijesti, koliko god ih je, fizički oni su za sada manjina, koji bi po nekom atributu pravoslavlja miješali kruške i jabuke samo zbog ovosvjetovnih koristi, kao okupatori htjeli bi i dalje u Hrvatskoj Srpsku pravoslavnu crkvu kao nosioca ukupnog pravoslavlja u Hrvatskoj, kao i na Zemlji. Za razliku od Srba, Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti u Hrvatskoj nisu manjina već sastavni dio korpusa hrvatskog bića, kako smo pojasnili bez miješanja kruška i jabuka, Hrvatski pravoslavci su sastavni dio hrvatskog korpusa. Stoga, Hrvatska pravoslavna crkva bezrezervno zaslužuje pomoć svih institucija države Hrvatske, kao sastavni dio hrvatskog bića. Danas dok se obnavlja Hrvatska pravoslavna crkva u vlastitoj domovini Hrvatskoj nevjerojatno, popovima se već prijeti i stvaraju se razni pritisci, jer u Srpskoj pravoslavnoj crkvi misle da će ih omesti dok obnavljaju Hrvatsku pravoslavnu crkvu za pravoslavce Hrvate u Hrvatskoj. Da ne bi zlo ojačalo potrebna im je zaštita Države Hrvatske. Poslano 1. Hrvatskom Saboru 2. Predsjedniku Hrvatske 3. Vladi Republike Hrvatske 4. MUP-u Republike Hrvatske Zagreb-Zadar, 14. rujna 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZAGREB – ZADAR – PODRUŽNICA POLIČNIK PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Sabor Republike Hrvatske u ožujku 2002. godine donio je Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva. Zakonom su definirani gospodarski subjekti na koje se Zakon primjenjuje sljedećim činjenicama: da zapošljavaju manje od 250 radnika, da su poslovno neovisni, to jest da gospodarski subjekti koji ne udovoljavaju kriterijima Zakona, nisu vlasnici više od 25% udjela u vlasništvu ili u pravu odlučivanja u subjektu malog gospodarstva, te da ostvaruju godišnji promet do 6.000.000,00 kuna. Subjekti mogu biti fizičke i pravne osobe. Nadalje su definirani subjekti reda: mikro, malog i srednjeg gospodarstva. Navedena razdioba odnosi se na broj zaposlenika, i to do 10, od 10 do 50 i više od 50, a manje od 250. Zakonom su definirane i «poticajne mjere» za razvoj malog gospodarstva u 14 točaka. Ciljevi razvoja malog gospodarstva navedeni su pak u 6 točaka. Navoditi poticajne mjere nema smisla jer jednostavno i nisu poticajne. Tek jedna od mjera poticanja, navedena pod točkom devetom, glasi: «Organiziranje centara za poduzetništvo, poduzetničkih inkubatora i zona malog gospodarstva, te drugih pravnih osoba za poticanje malog gospodarstva». Koji su to drugi pravni subjekti, ni danas nije jasno. Naslušali smo se priča o klicama, inkubatorima, centrima, agencijama i bogtepitaj čega sve ne vezano uz realizaciju navedenih zakonskih mjera. Spominjao se rez i hitrorez, i druge bedastoće. Nezaposleni su se znali sprdati pitanjem hoće li ih se nasađivati kao kokice pa da se legu u inkubatorima. Srećom, nisu nasađivani, ali su iznenadili Vladu brzinom izlijeganja. Sad ih je već preko tristo tisuća, a neke brojke govore četiristo tisuća. Dakle, sam se Zakon realizirao posve drugim rezultatima od očekivanih. Nasađeni u inkubatore gdje sve nisu zaživjeli? Sami mućci! Nastao kratki spoj u opskrbi energijom. Tko je kriv za ovo? Možda je kriv i Hitrorez? Nositelji programa razvoja, navedeni u 10 točaka Zakona nikako da se sakupe sve do današnjeg dana, a posve sigurno i ne će. Pa recite vi hrvatskom narodu: tko će ih sakupiti? Posve je jasno da je sam Zakon loše pripremljen, neosmišljen, jadno koordiniran, a još jadnije provođen. Nositelja programa razvoja malog gospodarstva, navedenih u Zakonu, ima devet s titularom, a deseti je bez titulara neimenovan. Iz priloženog je vidljivo da danas ni jedan od navedenih s titularom nema pojma da je naveden u tom Zakonu. Tko su danas te agencije, ti inkubatori i te klice, tko im je u upravnim odborima i upravama i čime upravljaju? Otišlo sve k vragu! Uhljebili se stranački aparatčici, žive na porezima i debljaju se. U Zakonu navedene sankcije prava su smijurija i bedastoća. E, vratimo se sada realnosti. Vratimo se dijelu devete poticajne mjere, a to su zone malog gospodarstva. Nositelji programa razvoja malog gospodarstva navedeni pod brojem 3 desetog članka Zakona su naše jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave. Jedinice lokalne i područne samouprave, u svemu naš original, odmah su vidjele svoju šansu života grabeži i opstanka na mrsu državne imovine. Dali se naši čelnici samouprave na posao: tko će prije osnovati zonu i kome će prije država u vlasništvo i na raspolaganje dati zemljište zone. Tko to učini, politički je vrjedniji i bolji, samouprava razvijenija i bogatija, a nositelji vlasti lucidniji! U takvoj atmosferi uzeli su državno zemljište posve besplatno, prodali ga za sitniš, omastili brk i vidjeli se - progresivnim. Nije naša država dala zemlju posve besplatno, dala je učešće u projektima i izgradnji infrastrukture zona i regulative pravne i provedbene. Naši čelnici samouprave nakon što su od države dobili zemljište s mirazom, isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom. Što je država dala zemljište sa svim troškovima pripreme, to čelnici samouprave zarade od prodaje. Isto smatraju i knjiže kao čist izvorni prihod. Nema govora o tome da bi se i jedna lipa usmjerila u subjekte malog gospodarstva. Kakav su interes u kupnji zemljišta u zonama pronašli kupci drugom prilikom? E kad su ovu šprancu otkrili i manje promućurni čelnici samouprave, dali su se u žurnu izmjenu prostornih planova. U Zadarskoj županiji niknule su ni manje ni više nego 74 zone malog gospodarstva u prostornim planovima samouprave, koje je potvrdila Županija i ministarstva. Ukupan prostor rezerviran za zone u prostornim planovima, dragi čitaoci, prelazi 2.400 hektara (dvije tisuće četiri stotine hektara) ili 24.000.000,00 metara kvadratnih (dvadeset četiri milijuna metara kvadratnih). Ovdje pak nisu predviđeni i prostori namijenjeni ugostiteljstvu, turizmu i golfu. O njima drugom prilikom. Prostor zona je šest puta veći od obrađivanog polja vranskog bazena ili dvanaest puta veći od Bokanjačkog blata (polja). Kad se navedeni prostor podijeli s brojem nezaposlenih Zadarske županije, to ispada 2.259 metara kvadratnih po nezaposlenom. Dajmo nezaposlenima zemljište navedeno u zonama i svi će potpisati trajno brisanje iz evidencije nezaposlenih! Kad su pak u pitanju pojedine samouprave, situacija je posve drugačija. Rekorder u planiranju prostora zona po nezaposlenom je Općina Sukošan sa svojih 17.632 metra kvadratna po nezaposlenom. Slijede Općina Jasenice s 15.754 metra kvadratna po nezaposlenom, Općina Stankovci s 14.774, Općina Poličnik s 3.746 i Grad Zadar s 885 metara kvadratnih po nezaposlenom. Kad se sve navedeno sagleda s aspekta Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije (koji je na snazi od davne 1984. godine), dolazi se do posve kriminalne i sulude situacije. Članak 34. navedenog Pravilnika definira veličinu radne prostorije tako da na svakog zaposlenog dolazi najmanje 10 metara kubnih zračnog prostora i 2 metra kvadratna slobodne površine poda. Pod pojmom zračni prostor, odnosno slobodna površina poda podrazumijeva se slobodna zapremnina zračnog prostora, odnosno površina poda koja nije zauzeta namještajem, oruđima, strojevima, pomoćnim uređajima ili materijalom i ne služi kao prostor za skladištenje. Uzmemo li peterostruku vrijednost iz Pravilnika za normativ veličine radnog prostora, te moguću izgradnju volumena i površine objekata u našim zonama te broj nezaposlenih od 10.624, dolazimo do podatka od 6.777 metara kubni zračnog prostora po nezaposlenom i 677 metara kvadratnih površine slobodnog poda. Dakle, planirani prostor zona je 68 puta veći od potrebitog. Sve drugo bilo bi preskupo s obzirom na rentu cijene izgradnje objekata i troškove komunalnih davanja koja opterećuju prostor. Nakon svega iznesenog posve je jasno sljedeće: a. Lokalna samouprava zloupotrijebila je Zakon o poticanju razvoja u svom interesu, a ne u interesu razvoja malog gospodarstva. b. Prenesenu vlast nad zemljom u zonama s države na samoupravu, i nakon što iskoristi državni poticaj uložen u opremanje zona (razdoblje 2004.-2007., ukupno 46,000.000,00 kuna) prodaju za svoj račun, a sredstva troše nenamjenski. c. Županije koje su također sudjelovale u financiranju zona, nisu jasnog stajališta ni oko veličine ni strategije ni prioriteta, a bogme ni jasnog nadzora nad svojim uloženim sredstvima. Dakle, na taj način podržavaju anarhiju i kriminal u prostoru i nad sredstvima namjenjenim za razvoj malog gospodarstva. d. Lokalne zajednice oslobođene županijske i državne kontrole love u mutnom nedozvoljen plijen. Nakon svega nameće se dilema u samom naslovu: Poslovne zone ili kriminalna rasprodaja s potporom županija i državne vlasti?! Napominjemo da se na sličan način krčmi imovina države (zemljište) na preko pet stotina tržnica lokalne samouprave. I konačno: tko se u Republici Hrvatskoj smatra nadležnim zaustavljati gore navedeni nekontrolirani proces, sulude rasprodaje najvrijednijeg što imamo, a to je zemljište? Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Poličniku, 2. srpnja, 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva Zagreb - Zadar - Podružnica Poličnik |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Od Srbije do Bosanskog Petrovca i dalje do Nina Srbi su se tendenciozno naseljavali kako bi kontrolirali Nin i okolicu. Zbog zacrtanog cilja na tom pravcu, kao i svi osvajači, plaćali su za tako nešto najslabije pojedince iz hrvatskog korpusa. Između ostalih, kao produžene srpske ruke, za istaći je Marka Kožula iz Ražanca i Krstu Predovana iz Vrsi. Hrvati s ovih područja ističu da su oni za srpske interese radili isključivo zbog osobnih interesa. Marko Kožul postao je član Jevtićeve stranke radikala na šibenskom području. Nakon što je ta stranka silom i prevarama pobjeđivala na izborima, Marko Kožul imenovan je čak za ministra graditeljstva Kraljevine Jugoslavije. Paralelno dok je Marko Kožul radio za kralja i Srbiju i Krste Predovan zaposlen kao poslovođa mlina na Miljšić-jarugi u Ninu, disident Hrvatske seljačke stranke, također je radio za kralja i Srbiju. Nije slučajno da je Nin hrvatski kraljevski grad bio posebno interesantan za Srbe. Marko i Krste kao polupismeni Hrvati nisu bili svjesni uloge koju su odigrali protiv Hrvata. Nin je za Srbe bio poseban trofej, pa su imali i silan razlog materijalno stimulirati Marka i Krstu. Kada je Marko Kožul „reponja“ imenovan za ministra građevinarstva, Krste Predovan „reponja“ kao pomoćnik Marka Kožula bio je zastupnik u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Toliko zaslužni za svoj rad da je Marko imao mjesečnu plaću 15.000 tisuća dinara kojom je u to vrijeme mogao je kupiti 17 ( sedamnaest) volova, dok Krste kao Markov pomoćnik za svoju mjesećnu plaću mogao je kupiti 10 (deset) volova, uz sve moguće benificije koje su imali. Radi usporedbe, u to vrijeme radnik je mjesečno mogao zaraditi oko 600 (šest stotina dinara. Pomoću volova Srbi ostvarili san . . . Doista oni su to i zaradili, čak i više, što se na terenu očituje, osjeti i zna koliko su oni doprinijeli realizaciji Srpske pravoslavne crkve, tj. velikosrpskoj ideji, koja se nastavila preko raznih modificiranih ideja i naziva u težnji za Velikom Srbijom. Evo razloga i uzroka za tolike žrtve u Hrvatskoj od 1918. godine i do 1941. godine pa sve od 1941. godine do 1990. godine, koji su stvorili Marko, Krste i njima slični Hrvati. Poznato je, dok je Marko Kožul prebivao na šibenskom području ( svojoj izbornoj jedinici ) da je posjećivao manastir srpske pravoslavne crkve u društvu sa Šupom i drugima, manastir s kojim sada rukovodi pop „Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj“ Fotije, koji razmišlja kako i pomoću Ive Josipovića zaustaviti djelovanje Hrvatske pravoslavne crkve u Hrvatskoj . . . , neka on razmišlja da sve nekretnine i pokretnine Srpska pravoslavna vrati koje su kao ideolozi Srba okupirali i pograbili u hrvatskim zemljama. Isti Marko na području Ražanca, Krneze, Selina, Podgradine imao je drugove V. Kožula, Miočića (Miminu), Jurline iz Selina, Šalinu iz Podgradine i drugi koji su Hrvate ubijali čekićem po glavi, pokraj jama Golubinke, jame uz more kod Starigrada i drugih. Zato je u Ražancu i Ninu UDB-a toliko djelovala . . . (vidi dokumente UDB-E u Zadru), strašno trovala hrvatsko biće. . . Ideja pravoslavne crkve, toliko je razarala Hrvatski kraljevski grad Nin s namjerom da mu se uništi svaki trag i zauvijek padne u zaborav. Mještani spomenutih srpskih radikala svjedoče kako su isti kasnije osjećali grižnju savjesti i psihički stradali, kao i Franjo Supilo, dakle spas je u obraćeništvu i vlastitoj zajednici, . . . lustracija. . . lustracija. . . U Zadru, 5. svibnja, 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva, Zadarske županije Podružnica Zadar |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZAGREB – ZADAR – PODRUŽNICA OTOK VIR Priopćenje za javnost TENDENCIOZNO UNIŠTAVANJE HRVATSKOG NARODA!!! Nisu svjesni hrvatski roditelji da, nakon što odgoje svoju djecu, istu prepuštaju nemilosrdnim tendencioznim osvajačima - ubojicama pomoću droge. U Hrvatskoj primarne i sekundarne grupe za odgoj djece nisu u funkciji kad trovači – ubojice širom Hrvatske ubijaju mlade ljude. Kao da nije svjesna hrvatska vlada da stranci pomoću maloumnih Hrvata, zbog strateških interesa, drogom desetkuju hrvatski narod. Nevjerojatno, nisu u funkciji niti državne institucije koje su zadužene kao „servis,“ koji plaćaju roditelji. Neprijatelj se nametnuo specijalnim ratom – drogom protiv hrvatskog naroda, oslanjajući se na institucije roditelji bez borbe prepuštaju svoju djecu krvoločnim zvijerima, koje ih nemilosrdno šalju u smrt, uništavajući tako cijelu obitelj – ognjište. Potaknuti lošim iskustvom s uljezima u Hrvatskoj kroz povijest, SHZ će rubna područja države posebno nadzirati. Zadnje stoljeće, hrvatski čuvari i vladajuće „elite“ nedovoljno se bore protiv raznih grabežljivaca iz susjednih zemalja – izviđači za svoje matične zemlje ( što se pokazuje na terenu ). Privlači ih naročito Hrvatsko more, znajući, Hrvati su ipak preko nekog SDP – a i HDZ- a dozvolili nekoj Kresovićki, Drobnjaku i dr. da pregovaraju o granicama sa Slovenijom, Italijom, Srbijom, Crnom Gorom i dr. Kada su u pitanju djeca i kada ih se treba zaštititi kao život i nosioce općeg, Hrvatsku, hrvatski narod bez oklijevanja treba se ustati i sa svim raspoloživim sredstvima boriti se protiv trovača naše djece, da se nikada više ne usude! ! ! Ubuduće, Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora da se trovači naše djece niti ne pojave, a kamoli da truju. Sada kada smo zatečeni na spavanju trebamo dodatnu odlučnost da odmah uništimo zlo. Budimo svjesni, ma tko bio otrovan u ludnicama se ne može pomoći, samo se tako dalje urušava osobno i opće. Samo žrtvovanjem za opće dobro, možemo spasiti i vlastitu djecu. Protiv Hrvata specijalni je rat na sceni, krajnje je vrijeme za borbu protiv smrti u Hrvatskoj. Roditelji trebaju biti odlučni protiv onih koji su u funkciji smrti. Hrvatska vlada s institucijama trovanje drogom mora vidjeti kao najveći problem u državi. Narkoman, sve dok nije i fizički mrtav, uništava vlastitu obitelj, emocionalno, psihički i ekonomski. Obitelj kojoj je otrovan jedan član, dok se s njim zaokuplja i ne primjećuje urušavanje cijele obitelji iscrpljujući se na smrt otrovanim članom. Danas, kafići i druga prikladna mjesta služe uljezima - ubojicama da prodajom droge pored strateških interesa i enormno zarađuju. Trovači – ubojice, regrutiraju Hrvate za ludnice, koji tumaraju do fizičke smrti, kojima se ne može pomoći. Dok izgradnja i održavanje tih „lječilišta“ silno opterećuje i materijalno državni proračun, što je samo još jedna stavka koja urušava hrvatsku zajednicu. Nikada kroz povijest, nijedno oružje do danas kao droga nije sijala smrt na hrvatskim prostorima, koje se širi geometrijskom progresijom. Nosioci smrti su trgovci drogom, instruirani čak u institutima pojedinih (svojih) država u svijetu. Stari mještani, koji brižno prate što se zbiva na otoku Viru od 1918. godine, upozoravaju nas kako nered, neznanje onih koji su Vir pretvorili u hrpe razbacanog betona, ( rasprodaja djedovine i život bez rada u kafićima) mogu popraviti samo školovani ljudi otoka Vira, koji ne bi podlijegali tutorstvu bilo Beograda ili Rima, preko nekih ljevičarskih ili desničarskih stranaka kojima je moral balast dok pojedinci egoistički grabe i dok ih ne zanima otvaranje radnih mjesta za svoje mještane, radnu snagu, koju desetljećima šalju u emigraciju. Pored ne obrađenog zemljišta na Viru, Bogom danog za uzgoj maslinarstva, kadulje, lavande i drugog ljekovitog bilja. Posebno, za uzgoj ribe i školjki područje otoka Vira je prikladno. Dakle, kako su nam podvukli mještani Vira sa čime smo se složili, oruđa protiv svih zala koja opterećuju otok Vir su red, rad i disciplina. Čudno da su Hrvati kroz povijest i zbog manje žrtava ustajali u borbu protiv neprijatelja, a da još nisu otvoreno u ratu s trovačima – ubojicama, dok su u agoniji smrti s vlastitom djecom, tu pored ubojica u vlastitom dvorištu. Dakle, krenimo u otvoreni obračun protiv stranih uljeza - trovača s drogom i suludih Hrvata (suvremenih janjičara) koji im pomažu ubijati Hrvate. Otok Vir je prekrasno podneblje, SHZ ima rješenja, okrenuti se proizvodnji, čega vladajuće stranke danas nisu svjesne stoga ništa i ne poduzimaju. Turistička djelatnost, kao i u svakoj državi na Zemlji neka bude sekundarna djelatnost. Otok Vir, 18. kolovoza 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva Zagreb - Zadar - Podružnica Otok Vir |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Ovih dana izvršna vlast u RH preko pojedinih medija pušta «probni balon» pozivajući u pomoć Međunarodni monetarni fond (MMF). Programe po kojima su izabrani nisu ispunili te sada traže da svoj neuspjeh prebace na MMF. Što to znači? Bez srama pripremaju hrvatski narod da mu je to jedini spas. Čim dođe MMF u Hrvatsku, Vlada RH će pokazati prstom da je on dežurni krivac za sav nered i sve nevolje, a u koje ih je ona prethodno dovela. Mnoge države koje su imale angažmane s MMF-om, kao npr. Argentina, savjetuju Hrvatskoj da se ostavi svjetskih varalica – mešetara, da se ne zadužuje po želji MMF-a već da ih odbaci kao što su i oni učinili, jer kako nitko bolje od samih Hrvata ne poznaje vlastitu specifičnost i potrebe te kako oni nakon što se više ne zadužuju pomoću vlastitog rada, samoinicijative i vlastitih planova, uspješno se ekonomski oporavljaju i oslobađaju suvremenih eksploatatora – mafije. Hrvatski narod ne smije više dozvoliti vladajućoj oligarhiji da ga iscrpljuje te koja nema više snage da izvuče zemlju iz nereda. Isti ne zaslužuju nikakvu pažnju osim sažaljenja. Zagreb – Zadar, 05. rujna 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE – PODRUŽNICA ZADAR PRIOPĆENJE ZA JAVNOST Iskoristivši ratno stanje u Republici Hrvatskoj tijekom devetnaest godina hrvatske samostalnosti priveligirajući položaj u gradu Zadru osvojila je kriminalna skupina koja je uništila zadarsko gospodarstvo ne otvorivši niti jedan proizvodni pogon. Ta kriminalna skupina izrodila se iz bivšeg zadarskog poduzeća Folijaplast. Isti su posjedovali izuzetnu fleksibilnost u prilagođavanju promjenama u društvu te su bili povezani s austrijskim predstavnicima Hypo Alpe Adria Bank International iz Klagenfurta. Upravo su oni najmanje od svih vjerovali u uspjeh hrvatskog gospodarstva te su se u skladu s tim i ponašali. Procijenili su da hrvatsko gospodarstvo mogu srušiti preko bankarskog sustava, što su i učinili. Žeđ za novcem i moći bila je jača od moralnog kodeksa. Iskoristivši hrvatsku pretvorbu poduzeća koja je započela tijekom rata, isti su započeli pljačku nacionalnog blaga države iznoseći ga u inozemstvo, a drugi dio su ulagali u kupovanje nekretnina u RH. Tako su se sumnjivom privatizacijom odnosno raznim mešetarenjem, zamjenom dionica s privatizacijskim investicijskim fondovima, dočepali poduzeća Jadera d.d. i njegovih atraktivnih restorana i poslovnih prostora u centru grada Zadra. I gle čuda, kupnju dionica navedenog poduzeća izvršili su preko Hypo Alpe Adria Bank International iz Klagenfurta u iznosu od 1.280.000,00 eura. Uspjeh su gradili pomoću sredstava informiranja koji su im dali epitet dinamičnih i uspješnih ljudi, a sve kako bi ogulili ekonomiju od svih njezinih vrijednosti. S tim opljačkanim novcem kriminalna skupina je preko Hypo Alpe Adria Bank na zadarskom području ostvarila cilj i domogla se moći što joj sada pomaže u svim sferama biznisa i društvenog života. Bili su u vezi sa svima koji su bili korisni, bez obzira je li riječ o desničarima ili ljevičarima. Nije rijedak slučaj da su spajali rivale u politici i tražili zajedničke akcije u realiziranju važnih kriminalnih projekata. Novac stečen nezakonitim radnjama ulagali su u izgradnju stanova, apartmana te kupnju kuća, stanova i dr. Na temelju njihova nekontroliranog bogaćenja kupili su cijele gradske četvrti. Da bi nastavili zgrtati novac u Hrvatskoj ulagali su utjecaj u vladajuću stranku, ovisno koja je stranka bila na vlasti na lokalnom ili državnom nivou. Vodili su se računicom da onaj koji posjeduje političku moć ima u svojim rukama i metode kako skriti kriminalna djela i ostati nekažnjen. Nakon što su pronašli «zaštitni kišobran» od stranačkih dužnosnika mogli su nesmetano provoditi nezakonite radnje. Pleli su mrežu unutar državnih organa i prijetili onima koji nisu htjeli surađivati. Manje više svi su u Hrvatskoj povjerovali u njihovu laž, a oni koji nisu bili su šikanirani. Može se reći da su postali neka vrsta države u državi. Poslano 1. Predsjedniku Hrvatske 2. Vladi Republike Hrvatske 3. USKOK-u 4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru U Zadru, 8. rujna 2010. godine STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA ZADARSKE ŽUPANIJE PODRUŽNICA ZADAR |
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA Priopćenje za javnost Vladajuće stranke u RH, uglavnom, svojim načinom vladanja, potrošili su vrijeme žiteljima, urušili moralne vrijednosti što je očigledno i uzrok padu nataliteta u Republici Hrvatskoj. Vlast u Republici Hrvatskoj nije takva kvaliteta da bi se mogla oduprijeti potencijalnim lukavim okupatorima, koji se služe modernim stilovima radi svojih strateških planova, dok uljuljani političari RH, su hedonistički sami sebi svrha. Posljedica takve vladavine je opadanje nataliteta, neobrađena polja, droga kojom potencijalni porobljivači truju građane Republike Hrvatske i destimuliranje Hrvata u emigraciji za povratak u domovinu. Stranke hrvatskog zajedništva neće više dozvoljavati ponižavanje i gašenje života u Republici Hrvatskoj. Naprotiv sa već razrađenim planovima bit će poticaj i uzor Hrvatima u cijeloj Hrvatskoj. Stranka hrvatskog zajedništva ne dijeli Hrvate već ih potiče da svi skupa radimo za hrvatsko opće dobro, dakle kao stranka centra bit će u funkciji za sve Hrvate i ostale građane Hrvatske Hrvati trebaju više poštivati načelo zajedništva i pridružiti se, i rješenje je tu, uvijek je tako i bilo, jer jedinstvo je odraz reda, tj. snaga. Kada se zlo očituje, u pitanju je jedinstvo – zajedništvo jedne zajednice. Dakle, pored zajedničkog angažiranja za opće dobro zlo ne može opstati i evo odgovora za sve gore navedene probleme. Zagreb-Zadar, 10. rujna 2010. godine Stranka hrvatskog zajedništva |