STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
ZAGREB – ZADAR – PODRUŽNICA POLIČNIK
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Sabor Republike Hrvatske u ožujku 2002. godine donio je Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva. Zakonom su definirani gospodarski subjekti na koje se Zakon primjenjuje sljedećim činjenicama: da zapošljavaju manje od 250 radnika, da su poslovno neovisni, to jest da gospodarski subjekti koji ne udovoljavaju kriterijima Zakona, nisu vlasnici više od 25% udjela u vlasništvu ili u pravu odlučivanja u subjektu malog gospodarstva, te da ostvaruju godišnji promet do 6.000.000,00 kuna. Subjekti mogu biti fizičke i pravne osobe.
Nadalje su definirani subjekti reda: mikro, malog i srednjeg gospodarstva. Navedena razdioba odnosi se na broj zaposlenika, i to do 10, od 10 do 50 i više od 50, a manje od 250.
Zakonom su definirane i «poticajne mjere» za razvoj malog gospodarstva u 14 točaka. Ciljevi razvoja malog gospodarstva navedeni su pak u 6 točaka.
Navoditi poticajne mjere nema smisla jer jednostavno i nisu poticajne.
Tek jedna od mjera poticanja, navedena pod točkom devetom, glasi: «Organiziranje centara za poduzetništvo, poduzetničkih inkubatora i zona malog gospodarstva, te drugih pravnih osoba za poticanje malog gospodarstva». Koji su to drugi pravni subjekti, ni danas nije jasno.
Naslušali smo se priča o klicama, inkubatorima, centrima, agencijama i bogtepitaj čega sve ne vezano uz realizaciju navedenih zakonskih mjera.
Spominjao se rez i hitrorez, i druge bedastoće.
Nezaposleni su se znali sprdati pitanjem hoće li ih se nasađivati kao kokice pa da se legu u inkubatorima. Srećom, nisu nasađivani, ali su iznenadili Vladu brzinom izlijeganja. Sad ih je već preko tristo tisuća, a neke brojke govore četiristo tisuća. Dakle, sam se Zakon realizirao posve drugim rezultatima od očekivanih. Nasađeni u inkubatore gdje sve nisu zaživjeli? Sami mućci! Nastao kratki spoj u opskrbi energijom. Tko je kriv za ovo? Možda je kriv i Hitrorez?
Nositelji programa razvoja, navedeni u 10 točaka Zakona nikako da se sakupe sve do današnjeg dana, a posve sigurno i ne će. Pa recite vi hrvatskom narodu: tko će ih sakupiti?
Posve je jasno da je sam Zakon loše pripremljen, neosmišljen, jadno koordiniran, a još jadnije provođen.
Nositelja programa razvoja malog gospodarstva, navedenih u Zakonu, ima devet s titularom, a deseti je bez titulara neimenovan.
Iz priloženog je vidljivo da danas ni jedan od navedenih s titularom nema pojma da je naveden u tom Zakonu.
Tko su danas te agencije, ti inkubatori i te klice, tko im je u upravnim odborima i upravama i čime upravljaju? Otišlo sve k vragu! Uhljebili se stranački aparatčici, žive na porezima i debljaju se.
U Zakonu navedene sankcije prava su smijurija i bedastoća.
E, vratimo se sada realnosti. Vratimo se dijelu devete poticajne mjere, a to su zone malog gospodarstva.
Nositelji programa razvoja malog gospodarstva navedeni pod brojem 3 desetog članka Zakona su naše jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave. Jedinice lokalne i područne samouprave, u svemu naš original, odmah su vidjele svoju šansu života grabeži i opstanka na mrsu državne imovine.
Dali se naši čelnici samouprave na posao: tko će prije osnovati zonu i kome će prije država u vlasništvo i na raspolaganje dati zemljište zone. Tko to učini, politički je vrjedniji i bolji, samouprava razvijenija i bogatija, a nositelji vlasti lucidniji! U takvoj atmosferi uzeli su državno zemljište posve besplatno, prodali ga za sitniš, omastili brk i vidjeli se - progresivnim.
Nije naša država dala zemlju posve besplatno, dala je učešće u projektima i izgradnji infrastrukture zona i regulative pravne i provedbene.
Naši čelnici samouprave nakon što su od države dobili zemljište s mirazom, isto su prodavali, i dalje prodaju po cijeni od 7 do 35 eura po metru kvadratnom.
Što je država dala zemljište sa svim troškovima pripreme, to čelnici samouprave zarade od prodaje. Isto smatraju i knjiže kao čist izvorni prihod.
Nema govora o tome da bi se i jedna lipa usmjerila u subjekte malog gospodarstva. Kakav su interes u kupnji zemljišta u zonama pronašli kupci drugom prilikom?
E kad su ovu šprancu otkrili i manje promućurni čelnici samouprave, dali su se u žurnu izmjenu prostornih planova. U Zadarskoj županiji niknule su ni manje ni više nego 74 zone malog gospodarstva u prostornim planovima samouprave, koje je potvrdila Županija i ministarstva.
Ukupan prostor rezerviran za zone u prostornim planovima, dragi čitaoci, prelazi 2.400 hektara (dvije tisuće četiri stotine hektara) ili 24.000.000,00 metara kvadratnih (dvadeset četiri milijuna metara kvadratnih). Ovdje pak nisu predviđeni i prostori namijenjeni ugostiteljstvu, turizmu i golfu. O njima drugom prilikom.
Prostor zona je šest puta veći od obrađivanog polja vranskog bazena ili dvanaest puta veći od Bokanjačkog blata (polja). Kad se navedeni prostor podijeli s brojem nezaposlenih Zadarske županije, to ispada 2.259 metara kvadratnih po nezaposlenom. Dajmo nezaposlenima zemljište navedeno u zonama i svi će potpisati trajno brisanje iz evidencije nezaposlenih!
Kad su pak u pitanju pojedine samouprave, situacija je posve drugačija. Rekorder u planiranju prostora zona po nezaposlenom je Općina Sukošan sa svojih 17.632 metra kvadratna po nezaposlenom. Slijede Općina Jasenice s 15.754 metra kvadratna po nezaposlenom, Općina Stankovci s 14.774, Općina Poličnik s 3.746 i Grad Zadar s 885 metara kvadratnih po nezaposlenom.
Kad se sve navedeno sagleda s aspekta Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije (koji je na snazi od davne 1984. godine), dolazi se do posve kriminalne i sulude situacije.
Članak 34. navedenog Pravilnika definira veličinu radne prostorije tako da na svakog zaposlenog dolazi najmanje 10 metara kubnih zračnog prostora i 2 metra kvadratna slobodne površine poda.
Pod pojmom zračni prostor, odnosno slobodna površina poda podrazumijeva se slobodna zapremnina zračnog prostora, odnosno površina poda koja nije zauzeta namještajem, oruđima, strojevima, pomoćnim uređajima ili materijalom i ne služi kao prostor za skladištenje.
Uzmemo li peterostruku vrijednost iz Pravilnika za normativ veličine radnog prostora, te moguću izgradnju volumena i površine objekata u našim zonama te broj nezaposlenih od 10.624, dolazimo do podatka od 6.777 metara kubni zračnog prostora po nezaposlenom i 677 metara kvadratnih površine slobodnog poda.
Dakle, planirani prostor zona je 68 puta veći od potrebitog. Sve drugo bilo bi preskupo s obzirom na rentu cijene izgradnje objekata i troškove komunalnih davanja koja opterećuju prostor.
Nakon svega iznesenog posve je jasno sljedeće:
a. Lokalna samouprava zloupotrijebila je Zakon o poticanju razvoja u svom interesu, a ne u interesu razvoja malog gospodarstva.
b. Prenesenu vlast nad zemljom u zonama s države na samoupravu, i nakon što iskoristi državni poticaj uložen u opremanje zona (razdoblje 2004.-2007., ukupno 46,000.000,00 kuna) prodaju za svoj račun, a sredstva troše nenamjenski.
c. Županije koje su također sudjelovale u financiranju zona, nisu jasnog stajališta ni oko veličine ni strategije ni prioriteta, a bogme ni jasnog nadzora nad svojim uloženim sredstvima. Dakle, na taj način podržavaju anarhiju i kriminal u prostoru i nad sredstvima namjenjenim za razvoj malog gospodarstva.
d. Lokalne zajednice oslobođene županijske i državne kontrole love u mutnom nedozvoljen plijen.
Nakon svega nameće se dilema u samom naslovu: Poslovne zone ili kriminalna rasprodaja s potporom županija i državne vlasti?! Napominjemo da se na sličan način krčmi imovina države (zemljište) na preko pet stotina tržnica lokalne samouprave.
I konačno: tko se u Republici Hrvatskoj smatra nadležnim zaustavljati gore navedeni nekontrolirani proces, sulude rasprodaje najvrijednijeg što imamo, a to je zemljište?
Poslano
1. Predsjedniku Hrvatske
2. Vladi Republike Hrvatske
3. USKOK-u
4. Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru
U Poličniku, 2. srpnja, 2010. godine
Stranka hrvatskog zajedništva
Zagreb - Zadar - Podružnica Poličnik
Post je objavljen 13.09.2010. u 18:27 sati.