Fakultet nije takav bauk kao što se o njemu priča. Pišem iz osobnog iskustva uspješnog studiranja u redovnom roku i sa svega 2 pada na ispitu u četiri godine, a nisam neki 'vunderkind'. Evo što vam mogu preporučiti.
1. čim zakoračite na prvo predavanje svi će vas uvjeravati da predavanja nisu potrebna. Čut ćete na svakom koraku komentare: 'Ma na to ne trebaš ići, imaš sve u knjizi.' Ili: 'Imam ti ja skriptu od sestre od prošle godine.' Dakako svi pisani materijali koje skupite su korisni, ali NE NASJEDAJTE na te priče. Itekako je VAŽNO ići na predavanja iz tri razloga:
a) Ono što čujete na predavanju lakše ćete i brže naučiti. Čitaj, bit će vam dovoljno jednom pročitati prije ispita pa da već uspijete izboriti barem prolaz na ispitu.
b) Shvatit ćete što je tome profesoru važno. Čut ćete koje poglavlje mu je najbitnije. Ima nekih kojima ne treba učiti iz cijele knjige, već samo dio gradiva s time da će vam naglasiti što obavezno morate znati, a što vam neće zamjeriti ako preskočite na ispitu.
c) I treće, ali ne manje važno, je što ste u prednosti u odnosu na one koji idu logikom da ne treba ići na predavanja. Tu oni zapravo rade za vas jer vas ne ostaje puno na satu. Kad vas ne ostaje puno na satu, imate šansu da profesor zapamti vašu lijepu facicu i da vas se sjeti kad ga posjetite na ispitu. Sigurno će mu biti drago vidjeti lice koje je sa zanimanjem pratilo njegova izlaganja, a to vam je dodatni plus. Razmišljajte kao profesor, i vama bi bilo drago da ste nekom zanimljivi. Pa makar i odglumili da vam je profa simpatična. Imate svoj cilj i slijedite ga.
2. Ne nasjedajte na NIKAKVE priče. Fakultetima uvijek kruže urbane legende o nekim profesorima. Činjenica je, da je kod nekih profesora prolaznost manja. NEDAJTE da vas to obeshrabri. I kod njih se nađe modus kako proći ako ste radili prema točki jedan. Treba uči u psihologiju svakog profesora, a ne možete ga upoznati ako ste ga vidjeli jednom kad ste došli po potpis. Moj prvi usmeni dio ispita je bio nakon što su tjedan dana kod istog profesora svi padali. Kružila je fama da kod njega nitko ne može proći i svi su išli samo vidjeti što to on pita na prvom roku da se spreme za drugi. A nitko nije učio. Ja sam dobila 3. Točno toliko koliko sam naučila i zaslužila. Drugi ispit takve vrste je bio kod profesorice koja je sve rušila. Ali, uvijek ima ali, ta profesorica nije nikada rušila one koji su kod nje imali seminar. Jest, da se za seminar trebalo dobro pomučiti, oznojiti i pozvati goste izvana da s vama održe predavanje, ali vam je to bila karta za uspjeh na ispitu. Za nas koji smo to skužili ispit je bio puka formalnost, malo razgovora s njom i upis ocjene iz seminara za ocjenu ispita. Nadam se da ste shvatili princip.
3. Ne izlazite na ispit umorni. Učenje noć prije i nema neke svrhe jer kad dođete premoreni i ono malo mozga što vam se sjeća nečega će zablokirati. Fino se naspavajte, pojedite nešto i popijte kavicu te smireno pristupite ispitu. I računajte na sreću, možda vam baš neke okolnosti budu išle u prilog.
4. NIKADA se ne predajte. Prijavili ste prekasno ispit i znate da nećete ništa stići učiti. Nema veze, potrudite se barem pročitati gradivo. Nešto će vam sigurno ostati. Ne predajte se preskačući pitanja. Ako je ikako moguće sjetite se bilo čega o zadanoj temi (makar iz novina, nekog filma ili jučerašnjeg dnevnika) i NE OSTAVLJATE prazan papir. Možda vam se posreći pa na usmenom popravite dojam ili izvučete barem prolaz. Što znači još jedan ispit manje i korak bliže diplomi:)
5. Informacije su sve. Potrudite se što više saznati o profesoru kod kojeg polažete, o gradivu, pribavite PRAVU literaturu (to je garantirano 90% posla), testove od prošle godine i sve što bi vam eventualno moglo pomoći. Potrudite se da ste više na fakultetu, nego izvan njega. Jedino tamo možete saznati nešto korisno da ne kažem presudno. Naravno, i na kavama s kolegama se daju skupiti informacije i bilješke s predavanja. Budite u toku.
6. I zadnje, imajte na umu da su i manje sposobni od vas završili fakultete pa zašto ne bi i vi. Bitna je upornost. Budite uporniji od profesora koji vas uporno ruši. Ne može on vas toliko puta srušiti koliko vi možete opet doći na ispit;) Jednom će mu dosaditi. Ustrajte u svojoj želji da završite fakultet. Sretno!
Bit će mi drago ako sam nekome uspjela pomoći, sjetite me se na promociji:)
|