Upoznavanje Dalmatinca s rodbinom u Slavoniji
|
Već smo 4 godine živjeli skupa kad je moj dragi odlučio da napokon želi upoznati tu moju rodbinu u Slavoniji i ogrepsti se za koji kulen. Rečeno-učinjeno. Bližile se vinkovačke jeseni i ja se najavila rodbini da stižemo. Prije sam ga upozorila da se ovdje JEDE. Ne ono par lešo ribica i dvije blitve, nego da se baš, baš jede. I tako posjetismo prve rođake. Red juhe s govedinom i paradajz-sosom, pa red svinjarija obilno priloženih, pa puno redova kolača. I tako se on fino napapao, ali tu nije bio kraj. Kad objedovasmo produžismo do drugih rođaka. Tamo isti postupak ispočetka. Tu se on fino zahvalio domaćinima i rekao da će samo kolače. Birao je samo one koje nije prethodno jeo. E, kako uz Vinkovačke jeseni ide i kirvaj (valjda se tak kaže) njegova draga ženica ga odlučuje odvesti u lunapark. Kako sam ja strastvena lunaparkašica i znam svaku spravu, biram najžešću jer mi je ta gušt, a zaboravljam da se on još nikad nije vozio u tako nečemu. I kreće prvi krug okretanja u sjedalicama Crazy dance, a on lagano blijedi. Nakon par minuta hvata me za ruku: 'Vadi me s ovog, ne mogu više!'. A spiker najavljuje: 'A sad turbo vožnjaaaaa!' 'Koja turbo ja već umirem?!?!' Nakon vožnje lovi prvi grm i večer je za njega gotova. Ah Dalmatinci, baš su osjetljivi:) Više mu baš nije do kulena, ni do rodbine:) Mission complited. Sad kulene prima samo poštom, a lunapark zaobilazi u širokom luku. update: treba mi pomoć oko Božićnih čestitki. znate li na kojoj stranici se može naći kakva dobra na više jezika? thanx |