šegrt Hlapić.blog
16.01.2008., srijeda
Pušem i na hladno
 Ma, i nije neki nastavak, ali eto. Da priča ne ostane otvorena. Recimo da smo izgladili stvari. Popričali smo i ostale svaka pri svome. No, bed mi je što se ona ponaša kao da baš ništa nije bilo. Gledajte, ja nisam zlopamtilo. Puno, ali zaista puno ružnih stvari mi se dogodilo životu i nikada zbog toga nikoga nisam mrzila, nikada nikome nisam zamjerala i uvijek sam tražila objašnjenja zbog tuđih postupaka. No, nakon svakoga događaja, ti si nova osoba, taj te je događaj nadogradio, promijenio profil, možda za mrvicu, no iz nečijeg si kuta gledanja ponešto drugačiji. E pa, vidite. Kolegica je nakon dva dana nastavila tamo gdje smo stali prije svađe. Približi mi se, kaže nešto lijepo, čak me i podraga (svi smo prilično i nevjerojatno bliski na poslu, mislim a to velik broj ljudi ne bi shvatio), ali ja se jednostavno ne mogu opustit i prepustiti. Bojim se ispasti licemjerna iako joj ništa ne zamjeram. Zajebana je osoba, ja je ne mogu promijeniti i to je to. Jednostavno trebam pomicati svoje granice tolerancije i što to budem više radila, bit ću ispunjenija (ili ću prolupati ). Nevjerojatna je stvar da M. strašno sliči mojoj teti (obje su vage u horoskopu, ako to išta znači). No, uvijek žele biti u centru pažnje, stalno nešto cendraju, pokušavaju biti u pravu, a sve to mene kao lavicu strašno smeta. Mislim da sam prilično pravedna osoba, iako sam (na samo poslu) više naklonjena nekim ljudima, dok me neke osobine kod drugih strašno smetaju. Zato mi je bed kada me netko krivo protumači, zbog toga se posvađa i onda se ponaša kao da ništa nije bilo. Ponavaljam, to nije zato što sam zlopamtilo, samo se bojim opet prepustiti nakon čega bih mogla biti povrijeđena. Pušem i na hladno. Nisam tužna, samo oprezna! Pusa!!! |
