I žene su vozači, zar ne?
Jučer vozim na aerobik. Već po običaju krećem u 5 do 12 i onda vozim kao Fitipaldi. Ili nešto slično obzirom na performanse moje male zujalice. Na prvom mogućem križanju oduzme mi prednost gospon u velikom sivom A6. Malo se ljutim, negodujem, al on je jači, a tko je jači taj kvači. Naravno da je izašao sa sporedne ceste bez pogledavanja ima li koga na glavnoj, naravno da je skrenuo bez žmigavca, naravno drži jednu ruku na volanu, a drugu pretpostavljam na koljenu komada koji sjedi pored njega. I vozi ispred mene. Sljedeće križanje, skretanje desno (koncentrirala sam se kod ovog lijevo-desno), nema žmigavca, ali malo je križanje, nema nikoga nego nas dvoje ...i da ne tražim ostala opravdanja. Sljedeće križanje, skretanje lijevo, sa sporedne na glavnu, ubacuje se bez gledanja ima li koga na glavnoj i naravno opet bez žmigavca, ali opet nema nikoga na cesti pa opet nalazim opravdanje. 100 metara dalje, veliko križanje, pet traka, tri za lijevo, tri za desno – srednja je i za lijevo i za desno, on stoji na sredini te srednje, bez žmigavca, ali ja svojim parapsihološkim moćima i nagibom njegovog tijela na kožnom sjedalu njegovog novog automobila tumačim da ide lijevo. O B(l)ože, zar ga se nikad neću riješiti? Na pokušaj zaobilaženja, mislim da sam vidjela smiješak na licu tipa „Ti ćeš mene s tim tandrkalom“ i lagano dotakne papučicu i odeeee. Uf, napokon! Dolazim do sljedećeg semafora gdje skrećem desno, i eto njega ispred mene. Opet. I skreće desno. Opet ispred mene. Prošli smo još par križanja mi na sporednoj, on bez žmigavca i gledanja, skreće al na svu sreću nema auta na cesti, kao da svi znaju da je pomahnitali vozač A6 na cesti. Nadomak sam parkirališta, pa ću ga se konačno riješiti. Vraga! Skreće i on na parkiralište. Bez žmigavca i oduzima prednost autu iz suprotnog smjera. Žena nervozno trubi i pogleda na mene koja čekam. Pogledom traži moje razumijevanje i odobravanje. Dobro si i prošla stara, ja ga pratim već 5 minuta. Dok sam strpljivo čekala da prođu auti iz suprotnog, on se već parkirao i izašao iz auta. Tražim parking. Jedino mjesto, malo taman za mene, a između njega i nekog sličnog njemu. Malo naprijed, pa žustro i pomalo nervozno na rikverc i parkiram se. On čeka do svog automobila i uplašeno me gleda. Izlazim van a on će meni:
Nesmotreni vozač A6: „Znate gospodična, morate paziti kad se tako žustro parkirate. Jedna ogrebotina na mom automobilu košta kao Vaš auto…“
Ja, žena vozač: „Hmh..Imate pravo! Ali znate, kad ste si kupili tako skupi auto, možda ste mogli kupiti i žmigavce. Mislim da ne koštaju puno..“
Ne bu mene nitko je(bip)!
