Casual friday
Kako neke stvari postanu moderne? I zašto se onda svi žele imati iste te moderne stvari, ili pak raditi nešto u tom smjeru. Zašto ja ovo ustvari pišem? Teško da će netko naići na ovaj blog, jer nikad ne komentiram tuđe blogove da ih moji komentari ne bi dovukli ovdje.
A ustvari nemam niti što za reći. Nisam literarni tip, niti sam to ikad bila. Sa brojkama mogu čuda, ali riječi...160 slova u sms-u mi je dovoljno. Nemam želju nešto dijeliti sa ljudima. Htjela sam probati. I probala sam. Pametnome dosta. Imala sam ideju voditi "Dnevnik dijete". Već se netko bavi time, i nije mi interesatan taj weight watchers princip ili pak dr. Phil ideja samopomoći - otvoreno svima sve priznaj. Bok, ja sam Lily, i imam 20 kg previše!? ... ne pomaže!
Nemam mudrosti koje bih podjelila sa ostalima, uostalom dovoljno toga već ima na googlu da svaki put kad poželim nekome napisati čestitku za rođendan posegnem za googlom ili pak već izrađenim e-cardsima.
Nisam feministica da se ljutim na neke šovinistčke blogove, nisam kritičarka da krtiziram sve i sva, nemam 16 godina da stavljam slike svojih simpatija po web-u (a i da imam, sigurno te ne bih radila). Nemam nikakvih spekakularnih vijesti koje bih objavila, pa bi mi ih onda pokrali novinari. Nemam neke traume u životu (osim viška kilograma, koji možda i nisu trauma, nego više estetski problem) da o tome pišem. Ozbiljno nemam neki razlog zašto bih ovo pisala. Nisam nikome interesantna.
A zašto onda svako toliko smisljam nesto sto bih napisala?
