Šetnjica
23.02.2006., četvrtak
Ah, pa zar depresija?
|
KOnačno mi je počelo "svitati" u glavi, konačno sam shvatio što se to događa sa mnom, odakle ta višetjedna zbunjenost, sveopća nezainteresiranost i zatvorenost prema svima, pa i najbližim prijateljima: Tek jučer je u meni popustio taj dugi psihički i fizički grč od kojega su me i mišići boljeli i stalno sam bio umoran. I tek kada je popustio, onda sam shvatio da sam bio u njemu. I shvatio sam da mi je tijekom boravka u Aziji i Africi s nepoznatim ljudima postalo "normalno" biti zatvoren u sebe i ne puštati nikoga ni blizu duši. Sada, kada sam s bliskim i poznatim ljudima, taj se led počinje otapati i grč se počinje opuštati i sada vidim da se mogu i smijem otvoritii dati. Ovih par tjedana moje je ponašanje bilo vrlo neugodno, vjerujem, za većinu onih koje sam sreo. Oni radosni da me vide, ja grumpy i namršten i stalno bježim od njih i odbijam ih od sebe izgleda da je vrijeme da se opustim i ako treba dobro isplačem i da opet postanem normalan. |
- 20:57 - Stvarno? (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Što je ovo?
Radim u zabitim dijelovima svijeta. Ne dajem odgovore za koga radim jer mi ne dozvoljava poslodavac. Ovaj blog bi trebao zamijeniti beskonačne mailove prijateljima sa objašnjenjima kako si i što radiš tamo, svakome pojedinačno. I, treba poslužiti meni osobno, da se konačno naučim pisati jasno i glasno :-)) "Bez bahornic i liečnika Tu mi narav zdravlje goji Izvarsniega ni'e bo lieka Neg u miru kad duh stoji... Samoćo u svem blažena si, I blaženstvo ti sama si." Jerolim Kavanjin 1640 - 1714 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||