KOnačno mi je počelo "svitati" u glavi, konačno sam shvatio što se to događa sa mnom, odakle ta višetjedna zbunjenost, sveopća nezainteresiranost i zatvorenost prema svima, pa i najbližim prijateljima: Tek jučer je u meni popustio taj dugi psihički i fizički grč od kojega su me i mišići boljeli i stalno sam bio umoran. I tek kada je popustio, onda sam shvatio da sam bio u njemu. I shvatio sam da mi je tijekom boravka u Aziji i Africi s nepoznatim ljudima postalo "normalno" biti zatvoren u sebe i ne puštati nikoga ni blizu duši. Sada, kada sam s bliskim i poznatim ljudima, taj se led počinje otapati i grč se počinje opuštati i sada vidim da se mogu i smijem otvoritii dati. Ovih par tjedana moje je ponašanje bilo vrlo neugodno, vjerujem, za većinu onih koje sam sreo. Oni radosni da me vide, ja grumpy i namršten i stalno bježim od njih i odbijam ih od sebe izgleda da je vrijeme da se opustim i ako treba dobro isplačem i da opet postanem normalan.
Post je objavljen 23.02.2006. u 20:57 sati.