..in the agony of life..

Ponekad sanjam te, u snovima se budim..
Dolaziš, u tišini, obavijena plamenom ljepote. Tiho tapkaš, lelujaš poput jesenjeg
povjetarca, dok svilene haljine plešu po tvojoj nježnoj koži. Hladni dašak vjetra dopire kroz
prozor, a tvoja kosa kao dotaknuta nevidljivom rukom ljepote viori nježno ti dotičući ramena.
Gledam u dubinu tvojih očiju, nalazim sebe. Nalazim nas. Trnci me prolaze dok se obasjana mjesečevim zrakama zavodljivo smješkaš.
Tvoje oči, kao u plahe košute, tako nasmiješene, odaju tvoju sreću, što si samnom.
Dolaziš, tiho, liježeš kraj mene, prolaziš mi prstima kroz
kosu, i gledaš me, tako brižno. Nečujno šapućeš, tvoj topao dah miluje mi obraz. Živim
za vječnost trenutka, za idilu tvoje topline. Primičem ti se, ljubim ti vrat, tvoje se tijelo
napinje prožeto mojim poljupcima. Privijaš se uz mene, nalazim sigurnost u tvojim usnama.
Blaga svjetlost treperi tvojom siluetom.

..ali se probudim, čim krenem da te ljubim..
Nestaješ, u drhtaju naših pogleda, i dodira. Noć je, tako samotna, hladna. Lepet krila u daljini
odzvanja zidovima sive sobe. Okovan samoćom, osjećam tmurne otkucaje svog srca. Nema te.
Pokušavam pogledati život s ljepše strane, no bez tebe.. Lijepa strana ne postoji, i sve se čini
uzaludnim. Prisjećam te se, sve su to dobre uspomene. Uspomene na sjaj u tvom oku, kada
god bi me pogledala. Na toplinu oko srca kada god bi mi tvoje usne uputile riječ.
Uspomene na tvoju dobrotu.. na tvoju ljubav. Negdje, u daljini, plovim u tvojem sjećanju.
Ili je to odjek moje nade?

..više se tijela tvog ne osjeća toplota..
Prva si, i jedina, koja je otišla, osvrnula se i obasjala me zadnjim pogledom, poslavši mi posljednji
poljubac. Moj život postaje pustoš patnje. Žalosti. Želje za našom prošlošću. Gdje su sada
tvoje ruke kojima si me grlila i toliko mi pružala? Gdje je nestalo savršenstvo tvoga tijela,
hram ljubavi u tvojim pokretima? Sada samo izvlačim poneku sliku iz meteža svojeg
ožalošćenog uma. Ali bujica osjećaja kola mojim venama, srce se razdire. Ležim sam, ljubavi,
ponesi me u san. Ka sebi. Da tamo moje srce bude uz tebe. I nedaj da se probudim, da se
vratim i budem trn u vlastitom oku. Drži me čvrsto, ne želim te ispustiti. Imam samo snove,
jedino što mi preostaje. I u njima tebe, jedino što volim. Ti si moj vječni san.

...budim se u hladnim rukama života.
Tvoja ljubav, tvoja snaga, tvoja dobrota. Ostavljaš me ovdje, želiš da budem. Da postojim.
Za nas i sjećanja. Želiš da krenem dalje i trgnem se iz sna, da te pustim da otploviš
u beskraj vječnosti, gdje vrijeme ne postoji. Čekat ćeš me, rekla si mi u našem posljednjem
snu. Vjerujem ti, jer ti si moja vjera. Zbog tebe sam jači, jer ti si moja snaga. No ne traži me
da ponovo volim, jer, ti si moja ljubav. Biti ću tu, čovječno čekati svoj tren. A tada ćemo
imati svoju vječnost. Posljednji pozdrav.. zapravo je početak isčekivanja kraja. Ispuniti ćemo našu želju, vječnu ljubav.
Život će pomesti prah pred Božjim pragom. Nestati ću s ovog svijeta,
biti s tobom, zauvijek sretan. Sada odlazim draga, ispuniti tvoje dvije želje. No treću,
ispuniti ću kada ti se pridružim. Volio sam te.. Volim te.. Voljet ću te zauvijek. Vjeruj ovim
otrcanim riječima, jer draga, naša ljubav nadilazi sve granice. Nosi moje riječi u srcu, kao
što ja nosim tebe.