svemir sf svemir

subota, 23.04.2016.

SNAĐI SE DRUŽE !

Poslije doručka došao sam na sastanak vlade Atopije.
prof Vajt je govorio :
"Prioritet je zapošljavanje, izgradnja što više proizvodnih objekata koji će trebati ljude,
koji će u njima raditi. Treba graditi takve hotele, restorane, poduzeća u službi turizma, prehrane, izrade suvenira, i ostalo gdje će trebati što više zaposlenika.
Država napreduje ako svi ljudi napreduju, a svi ljudi napreduju ako svi zarađuju !
Atopija će postati turistički biser svemira. "

Rekao sam : "Slažem se sa profesorom, prvo ćemo izgraditi ploveće otoke, zatim hotele na njima, zabavne i ljekovite centre. Poslije ćemo izgraditi učilište za ljude koji će raditi u hotelima. Školovanje mora biti potpuno besplatno."
Poslije sastanka išao sam u obilazak gradilišta.
Uzeo sam nacrte sa sobom.

Zemljanin Mato pričao je priču broj 8 :
" Ničega se ne sjećam, izgubio sam pamćenje, samo ponekad mi dolaze bljeskovi sjećanja poput ovoga : kad sam bio u Hrvatskoj vojsci, mi stari vojnici koji smo već bili u vojsci godinama,
pošteno se borili, javljali se dobrovoljno i često na najteže i najopasnije zadaće,
bili prvi i u borbi, i prvi na radu, isticali se poštenjem, dobrotom, radom.
Pretvorili napornim popravcima, neispravno smeće od tenkova, u ispravne borbene mašine.
Uvježbali nespretne neznalice u prvorazredne tenkiste, najboljih ljudskih i borbenih osobina.
Tada smo dobili , od socijal demokratske partije SDP- a koja je bila na vlasti, papire da " nismo perspektivni", i da je najbolje da idemo u penziju.
Mi najniži vojnici tenkisti, nismo dobivali činove, niti su nas slali u vojne škole, ili na prekvalifikacije, jer nismo imali "veze".
Mogli smo računati da će nas baciti na cestu.

Posla u Hrvatskoj nije bilo. Do posla se moglo doći samo preko "debele veze".
Tvornice su se zatvarale, radnici su išli na cestu, a vlasnici tvornica su se bogatili prodajući nekretnine i strojeve od poduzeća koje su namjerno uništili.

Mi koji smo pobijedili u ratu, mi koji smo svojom sposobnošću i hrabrošću donijeli slobodu Hrvatskom narodu, bili smo kažnjeni šikaniranjem već u vojarnama.
Ukinuli su nam doručke, slobodne dane poslije straže ili dežurstva, razne dodatke na noćni rad, smanjili nam plaće, itd...

Kad sam morao otići u mirovinu, jer sam bio prestar za vojsku, hitili su me na cestu bez kune u đepu.

Mjesecima nisam dobivao ni kune, a niti rješenje o mirovini.

Kad sam konačno, nakon pola godine dobio mirovinu, iznosila je 1600 kuna.
Od toga se nije mogla prehraniti obitelj. Ženi je firma propala, i nije mogla dobiti posla.
Djeca su bila mala i išla su u školu.
Nismo imali dovoljno novaca za hranu, a kamoli za struju, grijanje, vodu, pričuvu, komunalno i druge račune, koji su stalno dolazili …Račune nismo plačali, stalno su se gomilali.
Za račune i hranu trebalo je mjesečno oko 5000 kuna. A posla nije bilo.
Kad sam hodao okolo tražeći posao, od državnog ureda do ureda, i molio posla, i od poslodavca do poslodavca, moleći posao, svi su me odbijali sa ponižavanjem,
i bezobrazno, sa visoka, odbrusili : " Snađi se druže !"

- 23:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NAJBOLJA ŽENA U SVEMIRU !

Šefica gradilišta orbitalnih stanica, Mrs. Queen Memories of Love, zvana Kamasutra, mala, mlada djevojka, Prelijepa, duge kovrčave kose , sjajnih očiju i najljepšeg osmjeha, upoznala se je bolje sa posadom GROMA.
I Mato se istog momenta beskrajno zaljubio.
Znao je da nema šanse, on ovako star, sa druge siromašne planete, a ona tako mlada, i okružena mladim inženjerima.

Ali nije si mogao pomoći.

Mato mi je poslije pričao :
"Pametna i lijepa,
sanjao sam ili nisam, gledajući je,
da li je bila san, ili stvarnost,
od njezine ljepote
su mi klecala koljena,
bio sam tu, a nisam bio tu"

Tonka je ljubomorno pazila da bude uvijek između Kamasutre i mene.
Čak mi se je učinilo da je i robotica Spony stalno, ljubomorno gledala u Kamasutru i oponašala svaki njen pokret. Kao da je htjela biti bolja od nje, i privući na sebe pozornost ljudi, pogotovo Mate.

Vadit ćemo zlato sa asteroida i dio po dio, odvozit ćemo u svemirsku banku, u zamjenu za Galaktičke kredite.
Kapital je konačno tu !
Gradnja jače obrane Atopije i gradnja plovećih turističkih otoka na Atopiji je mogla početi.
Novo doba nade započelo je za Atopiju !

Usporedo sa gradnjom plovećih otoka i hotela, gradili smo i modrnu planetarnu upravu, koja će upravljati planetom.
Stari poglavica Gropi Lopi postao je počasni predsjednik planete.
Popi je postao ministar turizma Atopije, a prof. Vajt ministar unutrašnjih poslova.
Ja sam postao ministar obrane.
Ukinuta su sva rivalstva među plemenima na Atopiji, uvedena je jedinstvena vojska i policija, prof. Vajt je pozvao u pomoć i svoje prijatelje , sa svoje planete, poznate naučnike, slavne u cijelom poznatom svemiru.
Gradili smo prvi ploveći otok. Kupili smo i robotiziranu tvornicu prednapregnutih armiranobetonskih elemenata, otpornih na slano more, dizalice i robote za građenje.
Snovi su počeli postajati stvarnost.

"Gradi se ploveći otok
škripe mašine
napinju se mišići
betoniraju se stupovi, grede
ići ćemo preko vode !
Rastu kao iz snova
betonski kristali
i nebo se bistro
u očima plavi !"

Ni u snovima nismo mogli sanjati takve lijepe , velike građevine :
ploveći otoci sa prekrasnim hotelima, vodoskocima, bazenima, cvijećem i plažama ...

Prekrasan svijet Atopije postat će još ljepši, ali i bogatiji.
Bogatstvo donosi slobodu stvaranja.
Dolazi bolji, ljepši svijet.

Otvorio sam oči i pogledao oko sebe, ova zora je izgledala posebno lijepo.
Na svjetloplavim zidovima treperilo je sunce.
Stavio sam noge na pod od žutih toplih pločica, i odgegao na wc.
Potočić je žuborio,
a ptičice su cvrkutale na sunčanom prozoru.
Sa prozora je dolazio friški morski zrak.
Osjećao sam da će biti dobar dan.
Poljubio sam Tonku i rekao :
"Evo zore
evo jutra
dolazi bolje sutra"

Tonka je rekla : "Moram pohvaliti svoga muža, ima najbolju ženu u svemiru"

- 00:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.04.2016.

RAT ZVIJEZDA za ATOPIJU

Naša strahovanja su se obistinila.
Kad smo došli do Atopije ugledali smo rat zvijezda !
Laserski topovi parali su crninu svemira, ratni brodovi nestajali su u eksplozijama !
Kao u nekom ružnom , nadrealnom snu,
vodila se strašna bitka za Atopiju !

Morao sam brzo djelovati.
Stupio sam u vezu sa prof. Vajtom
Profesor se javio drhtavim isprekidanim glasom : "Johnny došao si u pravi čas ! Spašavaj nas !
Ovi banditi su nas gadno pritisli, imaju vrlo puno malih ratnih brodova robota ! Pucaj po njima !"

Smanjio sam brzinu.
Vidio sam kako se tisuće i tisuće, neprijateljskih malih, svemirskih robotiziranih lovaca,
kao u noćnoj mori, obrušavaju na naše malobrojne orbitalne stanice, koje su bile u orbiti Atopije.
Planeta je bila lijepa, plava i nemoćna.
Uključio sam borbeni kompjuter. 97 laserskih topova sa našeg "GROMA" počelo je poslušno rigati osvetničku vatru !
Za pola sata bitka je bila gotova ! Od neprijatelja je ostao samo svjetlucavi prah u Svemiru ...

Veseli mali zeleni gmaz Popi, slatka mala konobarica crnka Tonka, sexy robotica Spony, neobični zemljanin Mato bez pamćenja, i četri malih zelenih gmazova sa Atopije veselo su skakali i uzvikivali : "Pobjeda ! Pobjeda !"

Sa tahoradija javila se je i ekipa za izgradnju borbenih stanica, sa šeficom Kamasutrom i prof. Vajtom :
"Bravo Johnny ! Bravo ! Spasio si nas ! Došao si u pravi čas, sam Bog te je poslao !"
i nastavio je prof. Vajt veselim glasom :
"Spasio si nas, ovi banditi su nam uništili nekoliko obrambenih stanica u orbiti.
Sreća da nitko osim, par robota, nije tada bio na njima."
U pozadini se čulo veselo vrištanje, to su bili mladi inženjeri čudaci, koji su se stalno nečemu smijali, a sad su do kraja poludjeli od veselja. Atopija je bila slobodna !

Ali sada je došao na red i jedan ozbiljan problem : nismo znali u koju orbitu staviti veliki asteroid prepun zlata !
Kamasutra je došla sa svojim malim svemirskim brodom na naš veliki ratni brod.
Pomoću kompjutera riješila je problem orbite asteroida, i po njezinim novim nacrtima , stavili smo zlatni asteroid u orbitu oko Atopije !

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2016.

HOROSKOP ZLATNIH PLANETA

Bez ometanja stigli smo do zlatnih planeta.
Odabrali smo asteroid pun zlata, a pogodne veličine i gravitacije.

Odjednom sam se prepao da nećemo uspjeti. Asteroid je bio velik. Zlata je bilo puno.
Ali da li ćemo uspjeti to ponijeti sa sobom ?
Što ako nas svemirski gusari primjete i spriječe ?
Što ako se nešto, neki stroj pokvari ?
Ako pođe nešto krivim putem, i kao domine, sve se sruši ?

Mato je vidio da nešto oklijevam, zamišljeno i previše dugo obilazim oko asteroida.

Mato reče : "pomoću kompjutera napravio sam lokalni horoskop za ovaj sunčevi sistem,
i za ove "ZLATNE PLANETE" Znaš dobri Bog je stvorio i dobar horoskop !
Usporedio sam ga sa našim horoskopima od posade, i bez brige : horoskop je sretan !"

Nisam ga puno razumio, ali umirio me je, i smireno sam pogladio instrumente našeg velikog broda, koji je poslušno zabrundao, i sletio lagano na veliki zlatni asteroid !

Isključio sam antigravitaciono polje. Obukao sam skafander, spremao sam se izaći na površinu asteroida. Tada sam skoro poginuo.
Popi je primjetio da nisam dobro pričvrstio kacigu. Začas bih ostao bez pritiska u odijelu i bez kisika ! Pričvrstio sam bolje kacigu i ponovo sve provjerio.

Odlučio sam se ubuduće držati starih astronautskih običaja i da sve tri puta provjeravam.

Popi , ja Johnny, Mato i tri mala gmaza sa Atopije smo izašli na asteroid.
Teško smo se kretali, zbog vrlo neravnog terena, punog oštrih stijena.
Ukopali smo, pomoću velikih bušilica, na više mjesta sidra, duboko u asteroid.
Trebalo je samo još ta sidra povezati jakim čeličnim sajlama za naš svemirski brod.

Tada se desio incident.

Jeadn Mali gmaz se poskliznuo i opao. U panici je slučajno uključio raketni motor na skafanderu, i punim gasom krenuo ravno u svemir !
Prema gusarima. Ako ga i ne uhvate gusari, i ako ga mi ne uhvatimo, bit će izgubljen u Svemiru.

Uhvatio sam jedan kraj teške sajle i uključio svoj raketni motor na skafanderu.
Krenuo sam za malim gmazom. Imao sam više iskustva sa raketnim motorom na skafanderu. Ubrzo sam ga sustigao. Čvrsto sam ga uhvatio i obojicu vezao sa sajlom. Polako sam se okrenuo ka asteroidu i krenuo natrag. Nadao sam se da ću imati dovoljno goriva u motoru skafandera i da nas gusari neće primjetiti ...Tada je goriva nestalo, ali Popi je ipak uhvatio zadnji kraj dugačke sajle koji je ostao na asteroidu, i polako nas privukao natrag na naš svemirski brod !

Nastavili smo opreznije raditi. Pričvrstili smo naš valiki brod sa puno sajli za asteroid.
Gledam veliku antenu, i razmišljam o strašnim crnim rupama,
hoće li biti dovoljne ove antigravitacijske antene, za ovako veliki asteroid ?
Brodski kompjuter je naparavio analize, proračune i simulacije, koje sam ja povećao za faktor sigurnosti 3, ali ipak sam osjećao strah ...
Zatim smo po cijelom asteroidu postavili antigravitacione i tahionske antene,
te korekcione jonske motore.
Najkritičniji dio posla je bio ipak obavljen. Neprijatelj nas nije primjetio.
Ušli smo svi natrag u naš veliki brod "GROM".

Sjeo sam umoran ali zadovoljan u pilotsko sjedište. Polako sam pregledao sve instrumente i rekao : "Krećemo, držite se !" Asteroid je bio preveliki za naš tovarni prostor, zato ćemo ga povesti sa sobom !

Polako sam uključio antigravitacione antene, zatim snažne jonske motore.
Ogromna svemirska kompozicija krenula je lagano kroz beskrajni prostor svemira ..

Milioni zvijezda ogledavale su se u zlatnim sjajnim metalnim žilama, i zlatnim potocima asteroida.

Gusari su zapanjeno gledali kako svjetlucavi asteroid ubrzava nekim čudnim smjerom !

Nisu mogli vidjeti naš brod.

Odjednom – asteroid je pojurio nadsvjetlosnom brzinom !
Ogromno blago pobjeglo im je ispred nosa !
Ostali su zapanjeni , trepčući svojim raznolikim i mnogobrojnim očima !

Bez problema smo prošli pojas crnih rupa i polja asteroida.

Popi je bio veseo, i opet je pripremio veselicu : spekao je svoje slavne palačinke !
Obučen u svoje crvene hlačice, sa tregerima, mali gmaz je hodao po brodu i zvao posadu na klopu ! Mnogi su već sami došli privućeni mirisom.

Nismo navraćali kod Holmesa, na njegovu planetu, jer nam se žurilo. Bojali smo se da Wableovi ljudi ponovo ne napadnu Popijevu planetu Atopiju.

- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.04.2016.

NEVIDLJIVI BROD !

Izašao sam iz broda u skafanderu, i kad sam se udaljio na sigurnu udaljenost, zbog zračenja, okrenuo sam se : veliki ratni brod ličio je na velikog čudnog ježa , sav načičkan raznim topovima, antenama, a sad još i novim antenama !
Javio sam Popiju preko radija da uključi antene za nevidljivost.

Odjednom : ogromni ratni brod je nestao !

Ugledao sam ogromnu praznu špilju, ispunjenu vodom i obasjanu reflektorima koje smo postavili radi pokusa. Naježio sam se od uzbuđenja ...

Tada sam javio Popiju da isključi polje nevidljivosti i Brod se stvorio okupan plavim svjetlom ...

Napravili smo nevidljivi brod ! Uspjeli smo !

Sad ćemo moći neopazice izaći iz podmorske špilje , izroniti iz mora, i krenuti između gusarskih brodova, do zlatnih planeta !

Napravili smo mali odmor, a Popi je to pretvorio u malu zabavu.
U dnevnom boravku, koji je sav bio u plavoj boji, samo je pod bio žut, Popi je na stolove stavio mirišljivi čaj od mente, Tonka je stavila čokoladne pudinge, Mato je natočio pive, robotica Spony je donijela iz kuhinje hrpe mirišljivih čevapa !
Desetak malih gmazova sa Atopije plesali su na veselu Atopijsku muziku, koja je bila luda mješavina polke i valcera.

Drugi dan smo se pripremili za pokret.
"Svi na svoja mjesta !" zapovjedio sam. Svi su sjeli na svoja mjesta u glavnoj kabini.
"Popi krećemo!" rekao sam i uključio polja nevidljivosti. Začulo se zujanje ...
Polako smo krenuli iz špilje. Zatim sam uključio antigravitaciono polje.
Naš moćni veliki brod polako je izronio iz mora, poput strašnog povijesnog čudovišta.
"Bože pomozi!" rekao sam

Polako smo počeli lebdjeti nad morem.
Nevidljivi smo za sve moguće oči, senzore, radare.
Naš tahoradar je otkrio neprijatelja u orbiti. Neprijateljski brodovi su kružili iznad planete, i činilo se da nas ne primjećuju. Možda su uočili neke čudne pojave, kao male valove, koji dolaze niotkud na mirnoj površini mora, ili čudne tihe zvukove, ili male neobične pramenove magle, ili neobične odsjaje na morskoj površini, ali to nisu povezali sa našim velikim ratnim brodom.
Možda su njihovi radari uočili jedva vidljivu mrljicu na ekranu, koja je odmah nestala, uglavnom sve je bilo mirno ...
Uključio sam snažne jonske motore i naš ogromni ratni brod krenuo je ka zvijezdama.
Jonskim motorima se teško uočava trag, a naš svemirski brod je bio nevidljiv.
Projurili smo između neprijateljskih brodova. Svemirski gusari nisu reagirali, nisu nas vidjeli !

Dodao sam gas , pravac : "zlatni asteroidi" !
Popi je vikao : "Hura ! Jupi ! Bravo ! " i veselo skakao ...

- 23:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30