propovijedi
23.03.2016., srijeda
SVETO TRODNEVLJE god. C
 SVETO TRODNEVLJE Sveto trodnevlje duhovna je riznica najdragocjenijeg spasonosnog blaga Crkve. To nije spomen na nešto što se davno dogodilo, niti neka pobožna drama koja se svake godine ponovno prikazuje. To su otajstva spasenja koja se, kako sam naziv kaže, na otajstven način događaju za naše spasenje istim intenzitetom i istim učinkom kao nekada dok je naš Spasitelj dragovoljno prihvatio križ . Vjernik okrijepljen korizmom u vjeri prati svoga Učitelja kroz muku, smrt i uskrsnuće i premda smo mi u usporedbi s prvim Isusovim sljedbenicima u daleko boljoj poziciji, jer u tami Velikog petka naziremo zoru Uskrnuća; pa ipak potrebna je i vjera i ljubav i nada, sve u jednom, da bi nam ti događaji mogli postati duhovna stvarnost, a onda i uroditi spasonosnom milošću. U Svetom trodnevlju zgusnuta je borba između dobra i zla, svjetla i tame. Ono je konačna pobjeda Uskrsnog jutra, vječnog svjetla, Isusa našeg Spasitelja. Potrebno je naglasiti da Sveto trodnevlje vrvi dubokom duhovnom simbolikom, da je prepuno teoloških izričaja, prekrasne pobožnosti, a sve je usmjereno prema Kristu pobjedniku nad smrću i zlom. Prema obnovljenom obredu u Sveto trodnevlje spada Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Veliki četvrtak sav je u znaku euharistije. To je svećenički dan. U stolnim crkvama biskup u zajednici sa svojim svećenicima u prijepodnevnim satima blagoslivlje sveto ulje. To će sveto ulje svećenici ponijeti u svoje župe. Uljem bolesničkog pomazanja pomazuju se bolesnici, a krizmom novokrštenici, krizmanici te ređenici za svećenike i biskupe. U tu svrhu koristi se maslinovo ulje kojim su se od davnina u Starom zavjetu pomazivali svećenici, kraljevi i proroci. U popodnevnim satima služi se Misa Večere Gospodnje. Slaveći zajedno sa svojim učenicima Pashalnu večeru, Isus ustanovljuje euharistiju. Dok nam Sveto trodnevlje predstavlja otajstvo otkupljenja u njegovom vremenskom okviru triju dana, Četvrtak Večere Gospodnje predstavlja nam to isto otajstvo , ali ne više vezano uz povijesne okvire nego sposobno da ovjekovječi spasenje u svim vremenima. Veliki petak – služba muke Gospodnje. Oltari ogoljeni, Presveto pospremljeno u svetohranište na pokrajnjem oltaru gdje se obično nalazi ''Božji grob''. Obred započinje službom čitanja. Zatim slijedi Opća molitva u kojoj se moli za Crkvu, staleže i ostale nakane. Nakon toga je centralni dio pobožnosti Velikog petka, klanjanje križu. Križ, koji je na nedjelju glušnicu bio zastrt ljubičastim ili crnim platnom, sada se otkriva i izlaže na klanjanje. Obredi Velikog petka završavaju svetom pričešću. Vazmeno bdijenje. Vazmeno bdijenje sastoji se od četiri obreda: Služba svjetla, Služba riječi, Krsna služba i Euharistijska služba. U prvi sumrak svećenik, obično pred crkvom, blagoslivlje pripravljeni oganj, na kojemu se zapali uskrsna svijeća i od iste žeravice napuni se kadionica. Ulazi se u crkvu u kojoj je mrak i tri puta se pjeva ''svjetlo Kristovo'', a zbor odgovara: ''Bogu hvala''. Tada se upale sva svjetla, a uskrsna svijeća stavlja se na stalak i nakon što se okadi počinje ''Exsultet''. To je hvalospjev uskrsnoj svijeći koja simbolizira samog Krista, a ujedno je i prinos koji izgara u čast Usksnuloga. Kasnije će u Krsnoj službi svećenik ili đakon uskrsnu svijeću uroniti u krsnu vodu, koja se posvećuje i kojom će se krstiti novokrštenici. U Službi riječi ponuđena su čitanja tako da se dobije pregled povijesti spasenja. Prije nego će se čitati iz Novog zavjeta, svećenik zapjeva ''Slavu''. Tada ponovno zazvone zvona koja su umuknula kroz Sveto trodnevlje. Na kraju mise je blagoslov jela. Blagoslivlje se hrana i novi plodovi zemlje. Time se želi naglasiti kako Uskrsli čini sve novo. Oni koji su se preporodili korizmenim postom i sakramentom pomirenja uzimaju blagoslovljenu hranu da i tijelo bude preporođeno. Još postoje običaji u nekim krajevima da djeca pale suhe gube na blagoslovljenoj vatri i taj uskrsni oganj donose kućama. Domaćice pak očiste štednjake i pripale na blagoslovljenim ognjem vatru, tako da i ta hrana bude blagoslovljena. Ono što je nekako najupečatljivije u cijelom Vazmenom bdijenju je Hvalospjev uskrsnoj svijeći, koji crkvena tradicija pripisuje sv. Augustinu. Iz tog hvalospjeva izbija silni naboj uskrsne radosti i ushićenja. Običaj da se na blagoslov hrane obavezno donose uskršnje pisanice, dar je Istočne crkve. Jaje je snažni simbol života koji se krije u ljusci kao što je Krist bio tri dana u grobu. VELIKI ČETVRTAK  Molitva vjernika: Okupljeni oko oltara Gospodnjeg, poput apostola u dvorani Posljednje večere, uputimo Ocu nebeskom svoje molitve. 1. U otajstvu euharistije slavimo spomen-čin Kristova predanja po kojemu nam je otvorio vrata vječnoga života: daj da se tvoja Crkva trajno hrani tim nebeskim darom. – Molimo te. 2. Iz otajstva ljubavi tvoga Sina u tvojoj je Crkvi izrastao sveti red svećeništva: nadahni papu našega Franju, sve biskupe i svećenike Crkve da budu svjetlo božjem narodu. – Molimo te. 3. Prije nego je prošao kroz smrt, naš je Gospodin svojim učenicima oprao noge; daj nam poniznosti da služimo svojoj braći i sestrama po vjeri. – Molimo te. 4. Započeli smo Sveto trodnevlje u kojemu slavimo otajstvo otkupljenja; daj da svim srcem proživimo muku, smrt i uskrsnuće Gospodina našega. – Molimo te. 5. Bože, daj da nas žrtva Gospodinova prožme snagom da možemo podnositi životna iskušenja. – Molimo te. 6. Pomozi našoj braći i sestrama koji trpe. – Molimo te. 7. Svojim slavnim uskrsnućem oslobodi naše pokojne trpljenja vremenitih muka. – Molimo te. Oče nebeski, tvoj nam je Sin ostavio sama sebe u presvetom sakramentu euharistije. Neka nas to otajstvo hrani za život vječni. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEG – USKRS  Čitanja: 1. čitanje: Dj 10, 34a. 37-43 Psalam: 118, 1-2. 16-17. 22-23 2. čitanje: Kol 3, 1-4 Evanđelje: Iv 20, 1-9 Zlatna je zora svojim sjajem pozlatila krajolik. Sunce još nije izišlo a dvojica muškaraca trče. Njihove haljine prožima svjetlost, ali u očima još je tama. Prvi, mlađi u bijeloj haljini je Ivan. Slijedi ga Petar zaogrnut tamnim ogrtačem. Dok Ivan sklopljenih ruku žarko moli ono čemu se nada, Petar djeluje zdvojno, kao da tek sada promišlja Isusovo obećanje da će nakon tri dana uskrsnuti. Sumnja u ono što su rekle žene, a možda se i potajno boji; što ako je istina? Što će mi Učitelj reći kad me ugleda? Mene koji sam ga sramotno zatajio! To je sadržaj slike francuskog slikara Eugene Bunarda (1850 – 1921) koja se nalazi u Luvreu a zove se ''Petar i Ivan trče na grob''. To je ujedno jedinstvena i najljepša slika na tu temu koju poznaje povijest umjetnosti. Postoji još jedna, meni draga, u Emausu nedaleko Jeruzalema u crkvi na zidu, koja prikazuje trenutak Isusovog očitovanja dvojici učenika koji su nakon Isusovog skončanja bježali u svoje selo. Na slici je precizno i ciljano uhvaćen onaj trenutak kada učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha. Ova slika za razliku od one u Louvreu djeluje daleko smirenije. Posljednji zraci sunca zamiru na planinama, ali u duši dvojice učenika zasjalo je uskrsno jutro punim sjajem. Sada su shvatili zašto im je srce gorjelo dok im je putem ''stranac'' govorio i dok im je otkrivao Pisma. Nestalo je tuge, a njihove riječi: ''a mi smo se nadali'' pretvorile su se u svjedočenje: '' Gospodin živi, mi smo ga vidjeli!'' To je jedan od najljepših Lukinih odlomaka, pravi književni biser. Jednako tako to je i ključno pitanje koje si svaki kršćanin treba postaviti u ovo uskrsno vrijeme: ''Gori '' li i moje srce dok čitam i slušam prva svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću ili sam samo vjernik koji slavi ovaj blagdan jer je takav običaj i jer je red slaviti i častiti Uskrsloga…? Jesam li se ikada ''nadao'' da ću u punini vjere upoznati uskrslog Gospodina? Krist blago prekorava onu dvojicu učenika: ''nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?'' Njegov prijekor ide i nama koji rado prihvaćamo što on nudi i obećava , ali ne uz cijenu križa promjene. Što bih to ja trebao učiniti da postanem ''novi'' suuskrnuli s Kristom? Kad pogledam svoje slabosti, svoja ukorijenjena nagnuća u duboki humus grješnosti. Kad shvatim koliko su mi dragi i primamljivi plodovi stabla zla, obuzima me malodušnost. U mnogom je srcu mladog čovjeka na pragu života utrnula ona uskrsna vatra oduševljenja za vrhunski ideal; biti novi stvor, dijete svjetla, a sve zbog primamljivosti plodova na stablu lažne spoznaje dobra i zla. Postati nov, obraćen, suuskrsli mogu samo ako se doslovce ''zalijepim'' za Krista. Ako ga pozovem da bude sa mnom u mojim jadima, sumnjama i lutanjima. Pozvati ću svoga Učitelja riječima dvojice učenika kad su s Isusom stigli u Emaus: ''Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku!'' (Lk 24, 28/29). Slaviti Uskrs u punini njegove objave znači slaviti ga u zanosu radosti poput žena koje su se vratile s porukom: Uskrsnuo je! To je radost Petra i Ivana, dvojice učenika koji su sreli Uskrsnuloga u Emausu. ''Gori'' li tvoje srce uskrsnom radošću, onda znaj da ti je Gospodin blizu, tu uz tebe, uskrsnuli i proslavljeni. ''Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim hljebovima čistoće i istine.'' (Iz današnje Pavlove poslanice Korinćanima). ''Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu! Aleluja! (1 Kor.5, 7b-8a) Danas si kršćani čestitaju Uskrs pa vam i ja želim blagoslovljen Uskrs ispunjen uskrsnim dinamizmom i svetom radošću uz nekoliko stihova isusovca o. Milana Pavelića: ALELUJA Tuga minu, Uskrs sinu, Zvon zazuja, Glas mu sveti svijetom leti Aleluja! Posred sretne trešnje cvjetne Časom susta, Zlatnoj pčeli milo veli: Isus usta! Budi more, budi gore I slavuja, Ljubi mirom zemlju širom, Aleluja! Liječi boli i sokoli Stara mlada I sve tiše šapćuć diše: Isus vlada. Od tog zvuka pak'o kuka, Bježi guja, Pada mana s Božjih rana, Aleluja! Srca mnoga željna Boga Molbe šalju, Uz jek zvona zbore ona Svojem Kralju: Daj nam iza ovog niza Svih oluja Srećom sijevat, vijekom pjevat Aleluja! Molitva vjernika Na ovaj veliki dan uskrsne radosti upravimo svoje zahvalne molitve Bogu Ocu koji proslavlja svoga Sina Isusa Krista. 1. Za Crkvu Božju raširenu po cijelome svijetu, da svojim životom bude svjetlo svima onima koji traže put do istine i pravde. - Molimo te. 2. Za papu, biskupe, i svećenike, da budu vidljivi znak Krista uskrsnuloga ovome svijetu. – Molimo te. 3. Za sve obitelji u našoj domovini i u svijetu, da budu obasjane uskrsnim svjetlom, da žive u miru, uzajamnoj ljubavi i poštovanju. – Molimo te. 4. Za novokrštenike koji su se krštenjem pridružili Crkvi, da ustraju na putu vjere, potpomognuti našim molitvama. – Molimo te. 5. Za našu župsku zajednicu, koja slavi radost Kristova uskrsnuća, da se iz nedjelje u nedjelju okuplja oko euharistijskog stola. – Molimo te. 6. Za sve koji rijetko dolaze u crkvu, neka ih Duh Isusa Krista prosvijetli te osjete potrebu angažirane vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da duše njihove uskrsli Spasitelj uvede u zajedništvo svetih u nebeskoj Crkvi. – Molimo te. Primi, Oče nebeski, molitve što smo ti ih uputili. Ti si nam u duhu uskrsloga Krista dao novu nadu, učini da ta nada bude u nama snažena djelima istine i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.  |
18.03.2016., petak
SVETI JOSIP
 Ime Josip, hebrejski Josef skraćenica je od Jehosef što znači ''Bog neka ga umnaža''. Prema sv. Pismu Josip je izravni potomak Davidov pa zbog toga njegov sin iz njegova zakonitog braka baštini mesijanski naslov ''Davidova sina ( Mt 1, 20; Lk 2,4; 3,2). U času Isusova začeća Marija je djevičanska žena ali je snagom zaruka po židovskom pravu između nje i Josipa sklopljen pravi brak, iako tjelesno ne izvršen, a takav će i ostati do kraja. Stoga Josip nije samo kao neki Marijin vanjski pratilac u životu nego njezin pravi zakonski muž. To što iz toga braka ''prosijava'' djevičanstvo, ne znači da je taj brak neki brak u ''sjeni'' ili ''nazovi brak''. Duh je Sveti ''na valovima'' Josipove ljubavi sišao nad Mariju i sila ju je Svevišnjega osjenila. Zato je Josip pravi djevičanski otac Isusov i pravi djevičanski otac Sina Božjega. ''Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili'' (Lk 2, 48). Ili ( Lk 2, 27). Bog nije stavio Josipa izvan otajstva nego u otajstvo. Tako nije primjereno zvati Josipa poočimom, ili Isusovim hraniteljem ili samo zaručnikom Marijinim jer zaruke su, za razliku od današnje prakse u Crkvi, kod Židova bile već brak. Osnovna biblijska oznaka za Josipa je pravednost. Josip je pravedan muž (Mt 1,19). Pravedan to znači da živi po Zakonu Gospodnjem. Izvršava sve što propisuje Zakon. Njegov istančani smisao za pravednost očituje se u pomnom razmišljanju i razmatranju nad svim događajima koji su povezani s njegovom ženom Marijom i kasnije sinom Isusom. Inače ne bi bio kadar postupiti na način kako je prihvatio ono što mu Bog objavljuje i poslušati glas Gospodnji koji ga upućuje da ne napušta Mariju jer što je u njoj začeto od Duha je Svetoga. Josipa možemo svrstati u red velikih patrijarha Staroga zavjeta; Abrahama, Izaka i Jakoba koji slušaju i izvršavaju ono što Gospodin od njih traži. Pravednost, poniznost i marljivost rese lik sv. Josipa. To su odlike istinskih Božjih ljudi. Konačno Josip je imao važnu ulogu u Povijesti spasenja, a ne tek kao neki popratni statist koji nestaje sa scene kad njegova uloga prestane. On je tu, naš uzor i naš zagovaratelj kod Isusa Sina svoga Pred Zakonom i narodom. Molitva vjernika Gospodine, koji si izabrao svetoga Josipa za otca pred Zakonom Sinu svome; usliši naše prošnje i molitve. 1. Josipova pravednost neka bude uzor kršćanskim otčevima; - Molimo te. 2. Daj našim roditeljima zauzetu vjeru poput Josipove i Marijine da odgajaju svoju djecu u vjeri ''otaca''; - Molimo te. 3. Daj da vrlina poniznosti cvate u kršćanskom puku; - Molimo te. 4. Neka pravednost bude cijenjena među nama; - Molimo te. 5. Oslobodi nas Gospodine duha oholosti i uznositosti; - Molimo te. 6. Daj nam blaženi svršetak ovozemaljskog života poput sv. Josipa; - Molimo te. 7. Uvedi u prostranstva svjetlosti i mira sve koje smo zagovorili u našim molitvama; - Molimo te. Primi, molimo te Gospodine, ove naše molitve i dodaj i ono što sami ne znamo ili se ne usuđujemo moliti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
17.03.2016., četvrtak
NEDJELJA MUKE GOSPODNJE – CVJETNICA g. C
 N 20 CVJETNICA, NED. MUKE GOSPODNJE P 21 Vesna, Kristijan U 22 oktavijan S 23 Oton, Dražen Č 24 VELIKI ČETVRTAK P 25 VELIKI PETAK S 26 VELIKA SUBOTA N 27 USKRS, Vuzem, Vazam Čitanja 1. čitanje: 50, 4 – 7 Psalam: 22, 8-9. 17-18a. 19-20. 23-24 2. čitanje: Fil 2, 6-11 Evanđelje: Lk 22, 14 – 23, 56 Na cvjetnicu čitamo Muku Gospodnju što je po sebi dostatna propovijed, ako se pozorno sluša. Stoga umjesto propovijedi tek uvod i kratka pojašnjenja. Svako dijete koje polazi vjeronauk zna da naziv današnje nedjelje cvjetnica treba razumjeti u sklopu Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Pa ipak, nisu li grančice; masline, palme ili drijenka zasjenile temeljnu poruku današnje nedjelje koja kao uvod slavi Isusov ulazak u Jeruzalem, ali u centar stavlja Isusovu muku. Ovih dana mogli smo vidjeti u mnogim automobilima maslinove grančice koje su vjernici kupili na nekoj od tržnica, dok etnolozi sve to poriču, barem kad je u pitanju sjeverna Hrvatska i s pravom ističu kako je upravo nošenje drijenka na blagoslov u skladu s tradicijom, a ne masline. A mi se opet s pravom pitamo od kud toliki naglasak na te grančice i njihov blagoslov kad je u centru današnje poruke nešto sasvim drugo. Dakako, opet imamo vidljiv običaj iz pretkršćanskih vremena, koji je zbog svoje žilavosti i ukorijenjenosti pokršten. Desetci tisuća godina učinili su svoje. Gotovo bismo mogli reći da su u genima čovjeka običaji koji su sastavni dio prirodnih religija. Njihova snaga i ukorijenjenost proizlazi iz običaja koji ne traži nikakvo razmišljanje niti promjenu ponašanja, tek učiniti nešto što se tisućama godina činilo i za što sigurno postoji neko objašnjenje, kao i netko tko to u zajednici zna. Ako se uzme živopisna draž takvog folklornog običaja onda nas ne treba začuditi kad takvi običaji svojom naglašenom prisutnošću zasjenjuju kršćansku poruku. Daleko je lakše donijeti grančice na blagoslov nego razmišljati o temeljima kršćanske vjere, koji se uz to snažno opiru našem ljudskom razmišljanju. Ako smo se kao kršćani navikli na otajstvo muke Isusove, kao i potrebu njegove žrtve, daleko od toga da smo ju shvatili i prihvatili, jer bi naš život bio sasvim drugačiji nego što jest. Žene po svojoj ženskoj naravi nekako lakše prihvaćaju Isusovu muku, jer su osjećajnije pa uglavnom Krista oplakuju, kao ono u križnom putu i to sažalijevanje za njih je ujedno i razumijevanje. Muški pak, ili neće o tome razmišljati, ili će to prihvatiti kao što, recimo, Muslimani prihvaćaju neke nelogičnosti u vlastitoj vjeri na način što smatraju samo postavljanje takvih pitanja nečim heretičkim i bezbožnim. Kad smo kod Muslimana, za njih je uz Presveto Trojstvo, muka Isusova najveća sablazan. Kako može Bog trpjeti? Zar Bog da svoga Sina dade na muke? Sjetimo se kako smo na vjeronauku učili kako je Bog apsolutno savršen, svemoguć, sveznajući…. A onda se jednoga dana sjetio da ide stvarati svijet i život; i kao krunu svega stvorenoga stvara čovjeka, to čudno i nedorečeno biće koje upravo požudno trči za darovima Zloga, a kada okusi otrov njegovih darova trči poput nezrelog derišta Stvoritelju tražeći njegovu pomoć i zaštitu. A onda s Božje strane na sve to žrtva vlastitog Sina da bi spasio nezahvalnog i smušenog čovjeka? Izgleda da nismo dovoljno duboko zagrebli u taj prevažni dio naše vjere. Tu se naime nešto mora polomiti; cijela čovjekova predodžba o Bogu, svijetu, spasenju... ne uklapa se u ponuđeni okvir. Mi jednostavno idemo drugim, da ne kažem krivim putem. Isusova muka i žrtva na križu, jasno govori da je Bogu krvavo stalo do ovakvog svijeta kakvog je stvorio i da to nije bila samo jedna moguća varijanta nego punina što god si mi pod time mislili. Jednako tako žrtva kao najjači čin ljubavi ponuđena s Božje strane i čovjekov odgovor s druge jedini je pravi spasiteljski čin koji iziskuje hrabrost, da ne kažem drskost koja ne dršće niti pred samom smrću. To se onda zove vjera koja je ključ za ulazak u Kraljevstvo Božje koje je već tu, proslavljeno Isusovim uskrsnućem. To je rang sinova i kćeri Božjih. Kad je Isus za sebe svjedočio da je Sin Božji, svjetina je svaki puta pograbila kamenje da ga kamenuje jer huli. Kršćanin je uronjen s Kristom u Kraljevstvo Oca nebeskog u koliko s Kristom po njegovoj muci umre starom čovjeku i uskrsne kao novi stvor. Ne razdiran između zamamnosti Zloga i darova Božjih, koji su nam blijedi jer nemamo snage prerezati posljednje spone koje nas vežu uz starog čovjeka. Muka Isusova nije, prvenstveno nešto povijesno – nešto što se dogodilo, ona je ključ kojim jedino postajemo novo stvorenje, s Kristom suuskrslo. To je snaga koja prkosi zlu, strahovima poput smrti čiji su korijeni u ništavilu. Proniknuti u otajstvo muke i patnje Kristove znači proniknuti u otajstvo života. Molitva vjernika Spasitelju našem, koji je uzišao u Jeruzelem da podnese muku i uđe u slavu Očevu, uputimo svoje molitve. 1. Isuse, do smrti Ocu poslušni; obdari svoju Crkvu duhom poniznoga služenja. – Molimo te. 2. Sine Davidov, kojemu je mnoštvo radosno klicalo: pouči ljude pravoj istini. – Molimo te. 3. Isuse milosrdni, koji si raskajanom razbojniku raj obećao; oprosti grijehe i nama. – Molimo te. 4. Kralju vjekovječni, koji si svoje čovjekoljublje zapečatio žrtvom na križu; privedi svome srcu sve koji su žedni ljubavi i pravde. – Molimo te. 5. Kriste, koji si svojom smrću učinio križ stablom života; udijeli njegove plodove svima koji su krštenjem nanovo rođeni. – Molimo te. 6. Za sve bolesne koji se ne nadaju ozdravljenju, da sačuvaju svoju vjeru i pouzdanje u Boga, jer će po muci i patnji stići do slave uskrsnuća. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te. O Bože neizmjerne vjernosti, poslao si svoga Sina na svijet da izvrši djelo spasenja, usliši naše molitve; spomeni se novog i vječnog saveza sklopljenog u njegovoj predragocjenoj krvi, oprosti nam naše nevjere i čuvaj nas u poslušnosti tvome Duhu Svetom, po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
10.03.2016., četvrtak
PETA KORIZMENA NEDJELJA – GLUHA g. C
 N 13 V KORIZMENA (Gluha) P 14 Matilda, Inocent U 15 Vjekoslava, Zaharija S 16 Smiljan, Hrvoje Č 17 Patrik, Domagoj P 18 Ćiril J. Eduard S 19 SV. JOSIP, Jožek N 20 CVJETNICA, NED. MUKE GOSPODNJE Čitanja: 1. čitanje: Iz 43, 16-21 Psalam: 126, 1-2ab. 2cd-3, 4-5, 6 2. čitanje: Fil 3, 8-14 Evanđelje: Iv 8, 1-11 Mi ne bi bili ljudi kada o svemu ne bi imali različita mišljenja. Tako će oni koji se iskreno smatraju slabim i grješnim rado čuti Isusove riječi u današnjem evanđelju: ''Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.'' Dok će drugi, oni ''pravedniji'', brzo nadodati: ali ne smije se zaboraviti što je Isus na kraju rekao ženi; 'idi i više ne griješi'. Dakako, točno je jedno i drugo, zapravo, najispravnije je odmah prihvatiti jedno i drugo. Isus nije došao da nam kaže kako grijeha nema i da možemo raditi što nas je volja, ali nije došao niti suditi služeći se Božjom Objavom kao nekom vrstom krivičnog zakonika. On je došao liječiti grijehom ranjenog čovjeka i pozvati ga da se vrati kamo pripada, svome Stvoritelju. To je tema, kako prošle tako i današnje korizmene nedjelje, a to je ujedno i centralna poruka Isusove Radosne vijesti – evanđelja. Farizejski kvasac, prijetvorni duh nazovi pravednika u svojoj zaslijepljenosti nije uspio procijeniti s kim to ima posla. Za njih je Isus bio samo jedan od učitelja Zakona, poznat po milosrđu i praštanju. 'Pa da vidimo kako će se izvući kad ga suočimo s najvećim autoritetom i zakonodavcem – Mojsijem.' Oni koji su se bez imalo grižnje savjesti naslađivali ''uslugama'' takvih žena, sada dovlače jednu takvu pred Isusa tvrdeći da je zatečena u samom preljubu, a Mojsije je za takve naredio kamenovanje. ''Što ti na to kažeš?'' Glasilo je pitanje. Samo što Isus nije obični učitelj koji će se sada vrpoljiti citirajući Zakon i proroke da ublaži krivnju te žene. To je učitelj koji poznaje čovjeka u dušu. Pitanjem: ''tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen'', jasno daje do znanja da nije dovoljno Zakon ispovijedati riječima, deklarativno; nego on treba biti u čovjekovom srcu i on obavezuje kako tuženog tako i tužitelja. Postiđeni odlaze….Ovime je, doduše, završena pouka pismoznancima i farizejima, ali ono najbitnije tek slijedi. Isus nastupa kao liječnik. Onu koju je ljudska bezočnost osudila i bacila u prašinu prezira, na samo dno; on svojom Božanskom rukom pridiže dok joj govori: ''ni ja te ne osuđujem''. Za nju je to glas Božanske ljubavi, očinske dobrote, kojom Bog svoje dijete ponovno prizivlje u život. Isto kao izgubljenog sina prošle nedjelje, kojemu vraća dostojanstvo djeteta Božjeg. Nebeski liječnik pripisuje spasonosni lijek: ''Idi i od sada više nemoj griješiti!'' Grijeh je oprošten, zaboravljen, duša ozdravljena. Vraćeno joj je dostojanstvo djeteta Božjeg. Ranjena duša ispunjena je radošću, a ''usta puna smijeha'' kojima će od sada navješćivati veliko Božje djelo koje joj je Gospodin učinio, u duhu današnjeg psalma: ''velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni''. Gospodin oslobađa zasužnjene grijehom , i vraća ih slobodi djece Božje. Tu je i prorok Izaija koji u prvom čitanju umjesto Boga govori: ''Ne spominjite se onog što je bilo , niti mislite na ono što je prošlo. Evo činim nešto novo; već nastaje, zar ne opažate?'' (Iz 43, 18 – 19) Onaj koji je najdublje iskusio snagu obraćenja i to ''ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista'', u ovo korizmeno vrijeme opominje nas da se ne bi uzoholili pa pomislili; ako smo shvatili bit obraćenja po evanđelju da smo ga dohvatili: ''Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo; što je za mnom zaboravljam, za onim što je predamnom, prežem, k cilju hitam, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.'' (Fil 3, 13 – 14) Ta nagrada višnjeg poziva Božjeg u Isusu Kristu je punina obraćenja. To je izlazak iz ropstva grijeha i radosno naviještanje ljubavi i dobrote Božje po kojoj smo spašeni. Oni koji su iskusili milost istinskog obraćenja s Pavlom će priznati da time nisu zadobili bezgrješnost, ali njihov život više nikada ne će biti ono što je bio, jer su konačno ugledali svjetlo. Sada više nije bitno koliko je dugačak tunel kojim treba ići, bitno je svjetlo koje svakim korakom biva sve jače. Iskreni vjernik svjestan svoje ljudske slabosti moli: Ljubim te Gospodine danas više nego jučer, ali manje nego će to biti sutra. Običaj je da se na današnju nedjelju ljubičastim platnom pokrivaju križevi i slike po crkvama. Da to ne bi bio tek običaj ili neka nerazumljiva teatralnost, potrebno je proniknuti u simboliku toga čina. Takva ''odsutnost'' lika Sina Božjega u ovo posljednje vrijeme korizme ima višeslojnu simboliku. Jedna od tih je suobličavanje Kristu u njegovoj ''osamljenosti'' pred i za vrijeme muke, koja će svoj vrhunac doseći na križu, kada će Spasitelj zavapiti: ''Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio!'' Dok će ljudska bezočnost izokrenuti Isusov vapaj u rugalicu: ''Ovaj zove Iliju'' (Eloi – Elias). Tada, na Veliki petak skida se pokornička koprena, a svećenik pokazuje Kristov lik: ''Evo drvo križa na kojem je Spasitelj visio, dođite, poklonimo se!'' I dok budem prilazio križu da se poklonim, riječi evanđeliste: ''znati će koga su proboli'' primijeniti ću i na sebe moleći: Oprosti meni grješniku Ljubavi neiscrpna, koju sam toliko puta svojim grijehom ranio i zatajio. Amen. Molitva vjernika Bogu, izvoru milosrđa, ljubavi i praštanja uputimo ponizne molitve. 1. Za svetu Crkvu, rođenu u kupelji preporođenja; da ju djelima pokore trajno obnavljaš i čistiš. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe i svećenike da svojim životom i svjedočenjem budu blagovjesnici pomirenja i praštanja među ljudima. – Molimo te. 3. Za nositelje vlasti u našoj Domovini i svijetu; da moralnim i pravednim zakonima budu graditelji boljega društva. – Molimo te. 4. Za ljude koji su odbačeni i obespravljeni; da im pošalješ dobročinitelje koji će im pokazati kako pronaći izlaz. – Molimo te. 5. Za sve koji su se grijehom udaljili od tebe i tvoga zakona; da im udijeliš milost traženja oproštenja i pomirenja. – Molimo te. 6. Za ovu zajednicu koja se sabrala na svetu misu; da nas oslobodiš napasti osuđivanja naših bližnjih i povedeš putem iskrenog obraćenja. – Molimo te. 7. Za našu pokojnu braću i sestre koji su prešli s ovoga svijeta; da im oprostiš grijehe te ih uvedeš u svoje kraljevstvo. – Molimo te. O Bože, utočište siromaha, ne ogluši se na molbe onih koji te zazivaju, pošalji svoga Duha na pomoć našoj nemoći da ukorijenjeni u tvojoj ljubavi uzmognemo donijeti plodove svetosti života, po Kristu našem Gospodinu. Amen. |
04.03.2016., petak
ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA – Sredoposna g. C
 N 6 IV KORIZMENA (Sredoposna) P 7 Perpetua i Felicita U 8 Ivan od Boga S 9 Franciska Č 10 Krunoslav P 11 Tvrtko S 12 Bernard, Dorotea N 13 V KORIZMENA (Gluha) Čitanja: 1. čitanje: Jš 5, 9a. 10-12 Psalam: 34, 2-3, 4-5, 6-7 2. čitanje: 2 Kor 5, 17-21 Evanđelje: Lk 15, 1-3. 11-32 Naziv sredoposna za današnju nedjelju govori da smo u sredini korizme i korizmenog posta, što god pod time mislili i kako ga osmislili. Ako pozorno razmotrimo današnja čitanja, odmah će nam biti jasno da nas ona pripremaju na obraćenje, što za većinu vjernika znači korizmenu ispovijed. To je posebno istaknuto u Drugoj Pavlovoj poslanici iz koje smo danas čitali: ''Umjesto Krista zaklinjemo; dajte, pomirite se s Bogom!'' (« Kor 5,20) Vrhunac pomirenja je ''kušanje Božje dobrote'' na koju nas poziva današnji psalam: ''Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!'' To je poziv k euharistiji, kojoj je pralik starozavjetna mana. Prvo čitanje iz knjige o Jozui opisuje oproštaj Izraelaca od mane – ''hrane s neba''. Od sada će jesti plodove ruku svojih. U misi prikazujemo ''plod zemlje i ruku čovječjih '' i ''plod trsa i ruku čovječjih''. Ti plodovi po euharistijskoj molitvi postaju Krist kao što oni koji ga blaguju postaju kristijani – kršćani, pokristovljeni. Biljeg ''stolu riječi Božje'' danas je upečatljiva Isusova prispodoba o sinu razmetnom, odlutalom, izgubljenom… Zapravo, to je priča o krivo shvaćenoj slobodi. Riječ je o kamenu spoticaja o koji se čovjek najčešće spotiče od onog dana kada je pogledao stablo spoznaje dobra i zla, čiji plodovi su bili neodoljivo zamamni, sve dok ih nije kušao. To stablo nije nestalo, nije uvenulo. Ono će se zeleniti sve dok bude čovjekove djetinje radoznalosti i nezrele potrage za krivo shvaćenom slobodom. Tako nema potrebe truditi se kako bismo opisali nevolje mlađeg sina u koje je upao kad je napustio očev dom, jer takvih je sinova oko nas više nego onih koji su ostali uz oca. Jednako tako, krivo bi bilo jedne prozivati lošima, a druge dobrima, jer kao u prispodobi tako i u našem svagdašnjem životu; ni jedan ni drugi nisu svjesni što to znači biti zajedno s Ocem, jer nisu svjesni bogatstva njegove ljubavi, nego im je važnije nasljedstvo – imetak. Dok se mlađi sin, poučen gorkim iskustvom, raskajan vraća ocu, stariji, ne samo da nije svjestan milosti što je uvijek s ocem, nego kao da je zavidan što nije prošao kroz iskustvo ''slobodnog života'' svoga mlađeg brata. To je trajna napast kojoj su podložni oni ''dobri'', jer nisu do kraja shvatili da zapravo postoji samo jedan pravi put, a sve ostalo vodi u propast. U ovoj, naizgled, jednostavnoj prispodobi dana je mudrost života za svakog čovjeka i aktualna je danas više nego ikada, jer ići pravim putem, živjeti u skladu s Božjim planom koji nam je namijenio za nas je kategorički imperativ. Odlutali, izgubljeni čovjek nije samo prijetnja sebi nego okolini. Još je veći problem kad takvi pojedinci prerastu u izgubljenu zajednicu koja se onda do te mjere ponaša neodgovorno da svojim ponašanjem i uredbama dovodi u pitanje sam život na ovom planetu. Ovom prispodobom Isus nam jasno objavljuje novost spoznaje Oca nebeskog koji se toliko razlikuje od slike Boga strogog suca kakvim ga prikazuju ''slijepi vođe'' zadojeni ''farizejskim kvascem''. Ako je netko upao u nevolje zbog krivog izbora, onda to ne treba tumačiti kao Božju kaznu, već prije pripisati čovjekovoj nezrelosti. Isto tako Bogu nisu potrebni advokati koji će tumačiti njegove postupke, nego iskreni svjedoci radosti koja proizlazi iz milosnog zajedništva s njim, Izvorom života, kojemu nema alternative. Za kraj papin tekst iz nagovora u Beču 11. IX. 1983., koji tako jezgrovito i jasno tumači posljedice krivo shvaćene slobode kao i potrebu obraćenja. ''U dubokoj prispodobi o izgubljenom sinu sadržana je zapravo cijela vječna drama čovječanstva; drama slobode, drama loše iskorištene slobode. Čovjeku je Stvoritelj darovao dar slobode. U svojoj slobodi on može ovu zemlju urediti i oblikovati, može stvoriti čudesna djela čovječjega duha kojih je puna zemlja i svemir… Sloboda čovjeka osposobljuje da Boga ljubi i slavi, što je najviši čin čovječjega dostojanstva. No sloboda ima svoju cijenu… Sloboda nije samovolja. Čovjek ne smije činiti sve što zna i može ili mu se dopada. Nema slobode bez ograničenja. Čovjek je odgovoran za sebe, za bližnjega i cijeli svijet. On je i pred Bogom odgovoran. Društvo koje podcjenjuje odgovornost, zakon i duševnost, dovodi temelje čovječjeg života u nesigurnost. Čovjek bez odgovornosti bacit će se u naslade života i kao izgubljeni sin dospjeti u bezizglednost, izgubivši i domovinu i slobodu. U svojem će bezobzirnom egoizmu i bližnjega zloupotrijebiti ili će si nezasitno prisvojiti sva materijalna dobra. Kada se ne priznaje obaveznost najviših vrijednosti, ruši se brak i obitelj, malo se cijeni život drugoga čovjeka, osobito nerođenoga. Umjesto klanjanja Bogu nastat će klanjanje novcu, prestižu, moći. Nije li cijela povijest čovječanstva povijest zloupotrebe slobode? Ne stupaju li i danas mnogi putem izgubljenoga sina? Stoje pred slomljenim životom, pred izdanom ljubavlju, u nevolji koju su sami skrivili. Pitaju se: kamo sam dospio i ima li izlaza? (…) No Isusova prispodoba ne dopušta da stanemo pred žalosnom situacijom. Riječi: ''Ustat ću i poći k ocu svojemu'' potvrđuju nutarnji povratak. To je polazna točka čovjekova obraćenja. Tome odgovara dolazna točka na Božjoj strani. Otac čeka… na povratak svojega sina… Izlazi na ulice… Želi se s njim sastati. Ta je ljubav oduvijek skrivena u Očevu srcu, a čovječanstvu je otkrivena u Isusu Kristu. Njegov križ i uskrsnuće predstavljaju vrhunac toga očitovanja. Polazna točka u povijesti svakoga obraćenja čovjeka i čovječanstva stalno je prisutna u znaku križa. Jer u križu se ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga jedanput zauvijek spustila dolje te ostaje neiscrpljiva. Vratiti se i obratiti znači susresti se s ovom ljubavlju.'' Amen. Molitva vjernika Bože, pozivaš nas na put s Kristom kroz poniženja do proslave, stoga te usrdno molimo za svjetlo vjere, okrepu nade i žar ljubavi. 1. Gospodine, za sve ljude; da se odazovu Božjem pozivu na ljubav, opraštanje i dobrotu. – Molimo te. 2. Za papu, biskupe, svećenike; da svoju snagu crpe iz Kristova križa. – Molimo te. 3. Da svojom vjerom svjedočimo tvoju milosrdnu ljubav i bezgraničnu dobrotu. – Molimo te. 4. Za nas ovdje nazočne, da budemo spremni pomoći svima kojima je pomoć potrebna. – Molimo te. 5. Gospodine nauči nas prihvaćati sve ljude, bez obzira na razlike. – Molimo te. 6. Ukloni od nas pogubu nesloge, zavisti, mržnje. – Molimo te. 7. Naše pokojne primi na gozbu vječne slave. – Molimo te. Gospodine, Oče rasipnih i zalutalih, primi naše molitve i pokaži nam svoje milosrđe, oživi nas nježnošću i privedi k stolu nebeskog kraljevstva. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
