propovijedi
25.02.2016., četvrtak
TREĆA KORIZMENA NEDJELJA g. C
 N 28 TREĆA KORIZMENA (Bezimena) P 29 Hilarij (prestupni dan) U 1 Jadranko, David S 2 Karlo, Janja Č 3 Zvjezdan, Renato P 4 Kazimir, Eugen S 5 Olivija, Teofil N 6 ČETVRTA KORIZMENA ( Sredoposna) Čitanja: 1. čitanje: Izl 3, 1-8a. 13-15 Psalam: 103 1-2. 3-4. 6-7. 8 i 11 2. čitanje: 1 Kor 10, 1-6. 10-12 Evanđelje: Lk 13. 1-9 U znaku broja tri U prvom čitanju iz Knjige Izlaska čuli smo kako Bog poziva Mojsija iz gorućeg grma da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva u Obećanu zemlju. U poslanici nam sveti Pavao kazuje kako treba tumačiti sv. Pismo i kako je srž Starog zavjeta, oslobođenje iz egipatskog ropstva, primjenjiva na Krista i naše spasenje. U evanđelju smo čuli prispodobu o smokvi. Tako imamo tri snažna poticaja pomoću kojih bi trebali na ovu treću nedjelju korizme preispitati svoj kršćanski poziv utemeljen na tri glavna sakramenta: krštenju, potvrdi i euharistiji. Temelj našeg kršćanskog poslanja je sakrament krštenja. Hvala Bogu svi su kršćani, uglavnom, svjesni svoga krštenja. Kršćani Hrvati ponosni smo i na 'stoljeće sedmo', kao kamen temeljac pokrštenja našeg naroda. Na žalost, slabo smo ili nikako svjesni da je krštenje poziv Božji i savez s Bogom. Tim sakramentom započinje naš rast u vjeri usporedo s tjelesnim rastom i razvojem. Veliki broj kršćana, pak, misli da je krštenje svršen čin. Dobio sam ime, postao sam kršćanin i to je sve. Sve je manje onih koji osjećaju obavezu ostvarivati krsni savez s Bogom, odnosno, neispunjavanje te obaveze kao grijeh, jer sve je više onih koji nemaju jasan pojam što bi to bi grijeh, koji se prema njihovom mišljenju događa onim drugima – zločestima. Ja sam dobar jer idem u crkvu i imam lijepo mišljenje o sebi. Božji poziv Mojsiju da se vrati u Egipat i da izvede narod iz ropstva, slika je našeg poziva koji je iniciran sakramentom krštenja, a u punini očitovan u sakramentu potvrde kao izlazak iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjeg. Gorući grm koji plamsa a ne sagorijeva slika je Duha božanske ljubavi koji smo primili na sakramentu potvrde. Stoga se tom sakramentu pristupa u zrelijoj dobi, jer tim sakramentom kršćanin svjesno potvrđuje krsno obećanje da želi biti 'novi stvor'. To podrazumijeva 'izlazak' iz domene grijeha, što je težak i za čovjeka neizvediv pothvat koji ne ide bez Božje pomoći. Stoga je tu Krist – duhovna stijena koja nas prati i iz koje pijemo 'vodu života' što nije drugo nego euharistija. Pa ipak, upozorava nas Pavao apostol u današnjoj poslanici: ''ne zaboravite da su i u onom prvom Izlasku pod Mojsijevim vodstvom mnogi bili pod oblakom – oblak je simbol Duha Božjega – pa ipak su mnogi od njih propali, mnogi su pili iz čudesne stijene – stijena je slika Krista – a ipak se većina nije svidjela Bogu.'' (1 Kor 10, 1-6. 10-12). Ovo Pavlovo pismo opomene itekako se odnosi i na nas, na naše ponašanje i naša lutanja. Stranputice grijeha danas i neki 'kršćansko ponos' želi se prikazati kao po sebi razumljiv i prihvatljiv način života. Međutim, nije dovoljno biti 'ponosan kršćanin', traže se i plodovi. Život kršćana bez ploda dobrih djela sličan je nerodnoj smokvi iz današnjeg evanđelja. Ta smokva, to smo mi, i kao pojedinci i kao zajednica – crkva. Kristu zahvaljujući nismo posječeni, jer on moli Oca da nas ostavi kako bismo donijeli ploda. U korizmi smo, vremenu ozbiljnom za vlastito preispitivanje i donošenje odluka kako bismo živjeli u skladu s Božjom voljom i kako bismo odgovorili na poticaje njegove ljubavi koja plamsa poput 'gorućeg grma'. Sveti otac u korizmenoj poruci (2007.g.) citira apostola (Iv 12, 32) ''A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi '' i nastavlja: Gospodin žudno čeka naš odgovor, očekuje od nas da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo da nas on privuče k sebi. Međutim, nije dovoljno samo prihvatiti njegovu ljubav, treba odgovoriti i potruditi se priopćiti je drugima: Krist ''me privlači k sebi'' da bi se sjedinio sa mnom, kako bih naučio ljubiti braću istom ljubavlju. Amen. Danas smo posebno povezani s našom kršćanskom braćom i sestrama u Bosni i Hercegovini. U ovom ratu crkva u Bosni prošla je tešku i krvavu kalvariju. Crkve porušene vjernici i svećenici poubijani ili su se razišli po svijetu. Pomozimo ranjenu crkvu u Bosni i Hercegovini svojim, makar skromnim prilozima, koji se danas prikupljaju u našim crkvama. Neka mi krepost milosrđa u ovoj korizmi bude za oproštenje grijeha i duhovni rast na putu spasenja. Molitva vjernika Braćo i sestre, korizmena obnova želi nas osloboditi od naše neodlučnosti i grješnih navika. Zamolimo našeg Gospodina da možemo uvijek biti budni i poslušni za ono što on od nas traži. 1. Za Crkvu i sve njezine pastire; da uvijek upućuju svijetu riječi Kristovih opomena i potiču sve kršćane da u svome životu stavljaju Boga na prvo mjesto. – Molimo te. 2. Za sve kršćane, da uvijek smognu hrabrosti preispitivati svoj život i s Božjom pomoću izabrati put obraćenja i spasenja. – Molimo te. 3. Za današnji svijet koji živi u okovima različitih ovisnosti: da shvate kako ih jedino Krist može osloboditi i dati pravi smisao života. – Molimo te. 4. Da uvijek imamo na umu konačni cilj svoga života te da svjedočimo svojom ljubavlju i zauzetošću za bližnje. – Molimo te. 5. Za sve nas koji se nedjeljom i blagdanom okupljamo na euharistiji; da nam slavljenje svetih otajstava ojača vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav. – Molimo te. 6. Za našu bolesnu braću i sestre; da ih u trpljenju ojačaš snagom svoje ljubavi i probudiš u njima nadu i pouzdanje u tebe Gospodine. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u svoje kraljevstvo. – Molimo te. Gospodine ti si strpljiv s nama jer nas ljubiš i želiš naše spasenje. Ti želiš da život svakoga od nas bude velikodušan odgovor na dar tvoje vječne ljubavi. Daj nam svoje snage i milosti da uvijek donosimo plodove svetosti i tako zaslužimo postati dionicima Tvoje slave na nebesima. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen. |
17.02.2016., srijeda
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA (Pačista) g. C
 N 21 II KORIZMENA (Pačista) P 22 Izabela, Margareta U 23 Polikarp S 24 Modest, Lucij Č 25 Donat, Sebastijan P 26 Sandra, Branimir S 26 Donat Z... N 27 III KORIZMENA ( Bezimena) Čitanja: 1. čitanje: Pnz 26, 4-10 Psalam: 91, 1-2. 10-11. 12-13. 14-15 2. čitanje: Rim 10, 8-13 Evanđelje: Lk 4, 1-13 'Očisti Gospodine usta moja da mogu dostojno i pravo navijestiti tvoju Blagu vijest.' Molitva je to, koju moli svećenik prije evanđelja pognute glave, okrenut prema svetohraništu. To je ujedno i moja molitva prije nego počnem pisati nedjeljnu propovijed. Pročitavši današnja čitanja, skrušeno sam ponovio svoju molitvu, jer Božja riječ je u njima danas tako zgusnuta snažnom porukom da budi strahopoštovanje i osjećaj nedoraslosti. Volio bih da to mogu prepustiti nekomu drugom, ali kad je to već nemoguće, pokušajmo zajedno otvoriti svoje srce da navještaj pisane Božje riječi oživi u nama. Da nas ugrije vatra Duha i preobrazi tako da hodimo u novosti života s Kristom. Kao što je svake godine prva nedjelja korizme obilježena Isusovom kušnjom u pustinji, tako je druga korizmena nedjelja ovjenčana Isusovim preobraženjem na gori. Jedan od najljepših psalama, psalam 27. uvodi nas u Isusovo Bogoobjavljenje. Kroz njega nam dopire sveti ushit i čeznuće Bogotražitelja: ''Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: ''Traži lice njegovo!'' Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim, Ne skrivaj lica svoga od mene, Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!'' To je pjesma zaljubljenika u Boga! Može li ona biti i moja pjesma? Pjesma kroz koju bi moje biće tražilo blizinu Stvoritelja? Mistici su ti koji čeznu za Božjom blizinom. Oni su se u svojoj zaljubljenosti u Vječnog povlastili da preskaču uobičajenu 'proceduru' kojom se mi obični obraćamo Bogu, jer ih je on prvi povlastio doživljajem svoje blizine i neizrecivom slasti svoga bića 'zaveo', a oni se dadoše zavesti i sada više ne mogu zaboraviti sveto sladostrašće, nego danomice traže lice Gospodnje. Zar nije upravo to bio Isusov cilj kada je trojicu učenika poveo na brdo i pred njima razotkrio svoje Božansko lice. (Naš je narod blagdan Isusova preobraženja prozvao Božje lice.) Na taj je način Isus svojim najužim suradnicima pokazao svoju najintimniju vezu s Ocem koju čovjek može shvatiti, a ujedno je ispunio sinovsku potrebu da prije nego ostane potpuno sam u jednom bljesku bude jedno s Ocem i za one koji će ponijeti njegovu Radosnu vijest cijelim svijetom. Hvala ti Gospodine što si za svjedoke svoga Božanstva pozvao slabe, grješne ljude poput nas. One koji će te zatajiti, pobjeći od tebe u trenutku tvoje najteže muke. Jer tako znamo da nas razumiješ. Da ne osuđuješ naša lutanja, nemar i duhovnu hladnoću. Poveo si ih samo iz jednog razloga; oni su te voljeli. Petar je gorko zaplakao kada te je zatajio. Kako je Ivanu lupalo srce od uzbuđenja dok je rano ujutro trčao prema tvome grobu, a na ustima bila mu je riječ, ipak, možda ipak moj Učitelj živi….. Možda ne isto kao na Gori preobraženja, ali i mi smo imali neka iskustva u svom vjerničkom životu, kada nam je Spasitelj na trenutak zasjao, doduše, prikriveno, ali dovoljno snažno da od tada tražimo njegovo lice i toj sitnoj iskri ljubavi ne damo da utrne. Svatko od nas ima svoje brdo Tabor i njegov sjaj, kao što ima i Golgotu i sablazan križa, jer postoji nešto kao paradoks za 'obični' svijet a pravilo za svijet mističnog doživljaja, da je sjaj Kristove Božanske haljine to sjajniji što je naš pad bio dublji – s poljupcem samoj prašini na križnom putu prema vlastitoj Golgoti. Tako Bog ljubi! Za njega nema uvrjede, zamjeranja, razočaranja…silazeći s Brda preobraženja dobro je čuo fragmente ljudske nezahvalnosti; 'raspni, raspni ga, smrt je zaslužio…. ne poznajem toga čovjeka….' Ali isto tako čuo je i glas Očev: ''Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!'' Druga prevažna tema današnje druge korizmene nedjelje je savez – berith. Riječ je o savezu koji Bog sklapa s Abrahamom. Knjiga postanka donosi opis svečanog saveza, kakav su u ono vrijeme sklapali vladari. Takav savez sklapao se uz žrtvu. Žrtvene životinje rasijecale su se po pola tako da su saveznici hodali pod ruku između tih polovica i naizmjence ponavljali: ''Ako te prevarim neka mi bude kao ovom jaretu; pola jareta s jedne, pola s druge strane.'' Otuda i naziv; ''sklopiti savez – sjeći savez''. Tako se i danas sklapa ugovor ili dogovor da netko treći sječe rukom ruke saveznika. Savez s Abrahamom pralik je našeg krsnog saveza. Savez koji je sklopljen u ''krvi Saveza'' (Mt 26, 28) tj. u krvi Kristovoj. Njegovom smo krvlju otkupljeni. Naša vjernička svijest raste kroz spoznaju veličine otkupiteljske Kristove žrtve, a naša ljubav kroz spremnost suobličavanja s njime. Stoga s psalmistom čeznutljivo molimo; 'ne skrivaj lica svoga od mene, Gospodine!' Sveti Pavao upozorava prve kršćane u Filipima da ne žive kao neprijatelji križa Kristova, jer misle na zemaljsko. Naše mjesto boravka je na nebesima, pa nam je ovim svijetom hoditi poput nebesnika, jer smo otkupljeni spasonosnim križem Kristovim po kojemu ćemo biti i preobraženi i njemu suobličeni. Amen. Molitva vjernika Sabrani Duhom Svetim oko proslavljenoga Krista u ovoj euharistiji, uputimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za Crkvu raširenu po čitavome svijetu; da se na putu s Kristom, iz dana u dan sve više preobražava u sjaju slave njegova preobražena lica. – Molimo te. 2. Za Kristove vjernike u našoj domovini i u cijelom svijetu: da se suobličuju slici tvoga Sina. – Molimo te. 3. Za pastire Crkve, propovjednike, katehete: da u svom radu traže svjetlo Duha Svetoga u svim teškoćama na koje nailaze. – Molimo te. 4. Za ljude koji traže smisao svoga života: da ih obasjaš svojim svjetlom kako bi te prepoznali u plemenitim ljudima s kojima žive. – Molimo te. 5. Za nas koji se okupljamo na bogoslužje tvoje Crkve; da u svjetlosti tvoje riječi, u pjesmi i molitvi osjetimo sjaj i radost raspjevane Crkve na nebesima. – Molimo te. 6. Za nas ovdje sabrane; da korizmenim odricanjem porastemo u zajedništvu i ljubavi. – Molimo te. 7. Naša je domovina na nebesima odakle s nadom iščekujemo Spasitelja; daj, Gospodine, našim pokojnima ući u tvoju slavu. – Molimo te. O Bože, sjaju vječnog svjetla, po Kristu Spasitelju rasvijetlio si naše tmine, primi ponizne molbe nas koji se u te uzdamo, očisti nas ognjem Duha Svetoga, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
12.02.2016., petak
PRVA KORIZMENA NEDJELJA - Čista god. C
 N 14 I KORIZMENA – Čista, sv. Valentin P 15 Tin, Vitomir U 16 Julijana S 17 Donat, Božidar Č 18 Šimun, Bernardica P 19 Konrad, Bonifacij S 20 Eleuterij, Lav N II KORIZMENA - Pačista Čitanja: 1. čitanje: Pnz 26, 4-10 Psalam: 91 1-2. 10-15 2. čitanje: Rim 10, 8-13 Evanđelje: Lk 4, 1-13 Korizma, od quadragesima = 'četrdesetnica' ''jako'' je vrijeme obilježeno starokršćanskom praksom pouke katekumena za krštenje. Mi pak koristimo ovo vrijeme poglavito kao vrijeme pokore i pripravu za uskrsno otajstvo koje posebno dolazi do izražaja u vazmenom bdijenju. Tada u zgusnutim liturgijskim čitanjima u duhu prolazimo cjelokupnu povijest spasenja. Vrhunac je obnova krsnog saveza. Spasonosnim djelima molitve, posta i milosrđa, s kojima smo započeli korizmu pridodajemo i sakramentalno očišćenje u sv. ispovijedi. Tako duhovno obnovljeni ponovno u žižu svoje vjere stavljamo svoj krsni savez i u noći Bdijenja prinosimo 'košaricu prvina' poput Izraelaca u prvom čitanju. Bio je to simbolički čin kojim su prinoseći prvine Bogu priznavali da njemu sve pripada. Tom su prilikom molili svojevrsnu ispovijest vjere riječima koje započinju: 'Moj je otac bio Aramejac, lutalac….' Kroz tu molitvu pobožni Izraelac prisjeća se velikog djela Božjega kojim je njegov narod postao slobodan. Stavljanje Isusove kušnje na sam početak korizme ima duboki smisao kako nekada za uvođenje katekumena u mistagogiju tako i danas za nas. Tri kušnje kojima đavao kuša Isusa stožerne su slabosti kojima svi mi robujemo – ovisno o sklonosti. Prva kušnja ujedno je i najelementarnija, zadovoljiti temeljni nagon za hranom. Isus odgovara: ''Ne živi čovjek samo o kruhu…'' Druga kušnja još je zamamnija – imati. Nije to samo sirova pohlepa. To je način da se izbori viši status u društvu. U pitanju je ugled. Za to bi se trebalo pokloniti knezu ovoga svijeta, a Isusov je odgovor staložen i beskompromisan: ''Gospodinu, Bogu svome, klanjaj se i njemu jedinom služi.'' Onaj koji odbacuje hranu i imetak sigurno želi nešto više. Po đavlovoj pronicljivoj prosudbi to bi bila slava. Biti netko kao Bog. Zar se ne koristi izraz obožavati kad je u pitanju neka slavna osoba. Isus mirno odgovara: ''Ne iskušavaj, Gospodina, Boga svojega.'' Ovo su najčešće kušnje kojima đavao kuša slabog čovjeka i nitko od nas toga nije pošteđen. Dobro je zapamtiti završnu rečenicu današnjeg evanđelja: ''Pošto iscrpi sve kušnje , đavao se udalji od njega do druge prilike. ( Mt 4, 13) Dakle, s kušnjom treba uvijek računati. Želim li biti u punom smislu te riječi dijete Božje, preda mnom je trajna borba i odupiranje Zlu kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjeg. Bez tog odupiranja mnoga su krštenja i potvrde potonule u ropstvu grijeha i zla. Ponovno su se vratili s onu stranu Jordana ili Crvenog mora, u pustinju grijeha i smrti. Ako bismo na tren napravili usporedbu našeg naroda s Božjim narodom mogli bismo odmah uočiti neke sličnosti. Kada je trebalo priječi kušnju pustinje mnogi su Izraelci počeli mrmljati kako im je bolje bilo u ropstvu, gdje su imali pune lonce mesa. Zar nisu isto tako neki naši sunarodnjaci žalili za loncima ropstva punih mesa. Jednako tako dok je naš siromašni narod otkidao od vlastitih usta za opće dobro i dok je podnosio tegobu izlaska iz ropstva kroz pustinju rata oni koji su pokleknuli pred knezom ovoga svijeta, da udovolje nabrojenim nagonima iz današnjeg evanđelja, bahato su se šepirili gradeći kult vlastite ličnosti novcem koji su opljačkali tom istom narodu. Ali knez ovoga svijeta, đavao brzo naplaćuje svoje usluge. Ono što ih je po njihovom mišljenju trebalo učiniti slobodnima i neovisnima, zarobilo im je i dušu i tijelo. Put k istinskoj slobodi djeteta Božjeg je zahtjevan i traži odricanje i odlučno suprotstavljanje zamamnim darovima zloga. Kad se pokušava definirati kršćanin, najčešće ga opisujemo negativnim izrazima: Kršćanin je čovjek koji ne krade, ne laže, ne svjedoči krivo…a zapravo bi ga se trebalo definirati kao onoga koji je pozvan na slobodu – slobodu djeteta Božjega. ''Vi ste braćo, k slobodi pozvani…''(Gal 5, 13) Sloboda bi trebala biti glavna odrednica po kojoj bismo mogli definirati čovjeka, pa ipak čovjek je sapet i nasljeđem i odgojem; podsvjesnim i svjesnim ograničenjima. To ga priječi da bi u Bogu mogao vidjeti Osloboditelja, dapače, mnoge nazovi pobožne osobe imaju neodoljivu težnju da Bogu nametnu masku tirana, a koja težnja proizlazi iz njihove ograničenosti. Sloboda djeteta Božjega nastaje kao rezultat opiranja Zlu i ljubavi prema pravom izvoru života a to je Bog, naš nebeski Otac. Korizma je sveto vrijeme zadobivanja te slobode. Da slobodni poput ptice poletimo prema vječnom Uskrsu pjevajući aleluja Bogu svom Osloboditelju. Amen. Molitva vjernika Bogu koji nam je za Spasitelja poslao svoga Sina, Isusa Krista, uputimo svoje molitve. 1. Tvoj je Sin Isus u ljudskom životu bio iskušan u svemu osim u grijehu; neka nam bude na pomoć u našim kušnjama i napastima. – Molimo te. 2. U napasti Sotone Isus nije podlegao iskušenju tijela; očuvaj svoje vjernike od tjelesnih požuda , nasilja i zlorabe vlasti. – Molimo te. 3. Kristova kušnja za nas je pouka kako se oduprijeti zlu ; pomozi one koji stenju pod kušnjom bolesti, samoće, gubitka, straha… -Molimo te. 4. Mnogi su kršćani pokleknuli pod napastima đavla; daj da uz tvoju pomoć obnove svoj krsni savez s tobom. – Molimo te. 5. Za ljude koji trpe različite oblike ropstva: droge, alkoholizma, sebičnosti…; oslobodi ih teškog bremena zla da budu tvoja slobodna djeca. – Molimo te. 6. Za sve nas: da po slavlju euharistijskog otajstva budemo zajednica otvorena svakom čovjeku. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu primiš u svoje očinsko krilo. – Molimo te. Bože, Oče, nebeski primi naše molitve i ojačaj nas svojim Duhom da u kušnjama i borbi protiv zla ne posustanemo, te budemo vjerni nasljedovatelji tvoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
09.02.2016., utorak
PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA
 Pepeo je od pradavnina simbol pokore. Posipanje pepelom znači pokajanje, jer pepeo u dodiru s kožom stvara osjećaj neugodnog svrbeža, a ta bol je žtrva koju smo si nanijeli da okajemo svoje grijehe. Time se hoće dati do znanja da smo spalili – pretvorili u pepeo svoja zla nagnuća, jer u nama sada klije nešto novo, plemenito – što treba podržati i njegovati. Nešto slično događa se u prirodi kada nastane vatra koja proguta raslinje i ostane pustoš ali ne za dugo. U zemlji čeka sjemenje koje će sada lakše do svjetla i na zgarištu počinje bujati novi život. Pepelnica ili Čista srijeda početak je jedne unutarnje preobrazbe. Sve se povezuje s Isusovim četrdeset dnevnim bivanjem u pustinji. Četrdeset je biblijski zaokruženi broj katarze Božjeg naroda ili pojedinaca. Pokorom slabimo tjelesne nagone a jačamo duh. Ljudi rado prihvaćaju poziv odricanja prema stupnju duhovne osviješćenosti. Odricanje od nekih štetnih navika kao što su cigarete ili alkohol, sa stanovišta zdravlja, vrijedna je odluka ali još uvijek daleko od pravih duhovnih motiva. Odricanje od slatkiša i izdašne hrane na istoj je crti još uvijek tjelesnog. Dok odricanje zbog pokore i kročenja tjelesnih strasti ima dvostruki učinak; zdravlje duše i tijela. Da ne bismo izmišljali toplu vodu na tom području dovoljno je pozorno razmotriti ono što Crkva nabraja kao Sedam glavnih grijeha. Koji od njih me najviše zarobljuju pitati ću se često i to vrlo iskreno. Ljudi ovoga svijeta su neke od njih preobrazili u kreposti i ozbiljno bi bili zbunjeni kada bi im netko rekao da ih neki njihovi fetiši čine bogaljima na duhovnoj i tjelesnoj razini. Srdžba, mržnja, zavist do te mjere znaju zarobiti čovjeka da se to može vidjeti i na njihovoj krvnoj slici. Pravo je bezumlje ne vidjeti da naše misli, riječi i djela imaju snažan učinak na naš život i na živote oko nas i to kao blagoslov ili prokletstvo. Koliko ljudi uopće brine o tome? Kreatori smo vlastite i sukreatori kolektivne sreće. Žalosna je praksa u Crkvi i svijetu općenito da kad nešto ne razumijemo onda to odbacujemo, umjesto da se informiramo i da onda možemo i druge o tome poučiti. U nepisanoj doktrini Novoga doba (New age), koja je našla mjesta u svim slojevima Zapadnog društva u vidu kolektivnog odašiljanja pozitivnih misli s nakanom da na zemlji zavlada mir, poziv naših crkvenih zvona da u određeno vrijeme dana nakratko zastanemo i posvijestimo si da nismo samo obični pozemljari koji jure za svojim probitcima, gonjeni brigama, nego smo i sukreatori boljeg i pravednijeg svijeta kroz svoje misli, riječi i djela jedva da tko shvaća. Stoga umjesto na uzvišenu molitvu, makar kratku, zvonjava naših zvona tumači se kao uznemiravanje i povod za razne peticije Gradu i svijetu..... Dok u redu čekam obred pepeljenja dobro bi bolo donijeti odluku da počistim i uredim svoj život uz tako mudro odabrani predložak Crkve – Sedam glavnih grijeha i da mi ova korizma bude četrdesetnevo 'naukovanje' u školi produhovljenog života. Amen. Molitva vjernika U skrušenosti srca obratimo se Gospodinu molbom za oproštenjem: Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 1. Puno smo ti puta obećali vjernost i štovanje, ali smo te zaboravili.: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 2. Puno je onih koji preziru tebe i tvoje darove, a robuju božanstvima ovoga svijeta i njihovim idolima: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 3. Za one koji se kolebaju, koji se s tobom cjenkaju, jer su nestalni: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 4. Za nasilnike, zloduhe društva i sinove tmina, koji ne znaju što čine: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 5. Za Crkvu koja je po tvojoj zamisli sveta, ali se toliko puta po nama, grješnim pojedincima, iznevjerila tebi: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 6. Obrati naša srca da te prepoznamo u bolesnima, gladnima, osamljenima…: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 7. Za naše pokojne, da im grijehe oprostiš, duše njihove milošću svojom očistiš i uvedeš u zajedništvo svetih: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. Oče blagi i milosrdni, primi ove naše molitve. Poslušaj i one koje su ostale neizrečene u dubini naše duše. To te molimo po Kristu, vjernom Svjedoku tvoje ljubavi, koji živi u vjeke vjekova. Amen. |
03.02.2016., srijeda
PETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 Sv. Alojzije Stepinac, autor Milan Juranić 81 x 71 cm, tehnika: akril na lesonitu N 7 V NEDJELJA KROZ GODINU P 8 Jerko, Mladen U 9 Apolonija, Sunčica S 10 PEPELNICA; (post i nemrs), Bl. Alojzije Stepinac Č 11 Gospa Lurdska P 12 Zvonimir, Damjan S 13 Katarina Ricci N 14 PRVA KORIZMENA - Čista Čitanja: 1. čitanje: Iz 6, 1-2a 3-8 Psalam: 138, 1-2a, 2bc-3. 4-5. 7c-8 2. čitanje: 1 Kor 15, 1-11 Evanđelje: Lk 5, 1-11 Kao i prošle tako i ove nedjelje riječ je o pozivu. U svakom čitanju po jedan poziv. Tri poziva – tri odaziva. Veličina Božja i slabost ljudska, osjećaj grješnosti koju Bog ozdravlja. On prelazi preko naših nesavršenosti jer ga zanima ono bitno – naš odaziv. Prošle nedjelje Jeremija, danas Izaija. Kažu da je Izaija bio dvorski čovjek. U njegovoj proročkoj viziji Bog mu se objavljuje u dvoru, na prijestolju. Oko njega su serafi. Isto to viđenje možemo smjestiti u Hram. Prva pomisao Izaijina, kao pobožnog Židova jest: čovjek sam nečistih usana, grješan sam, a oči mi vidješe Gospodina nad vojskama. Prema židovskom vjerovanju, tko bi vidio Gospodina taj bi umro. Ali jedan od serafa doletje i uze žeravu sa žrtvenika te mu njome očisti usta i krivica mu bi skinuta i grijeh oprošten. A na glas Gospodnji: ''Koga da pošaljem?'' Izaija spremno odgovara: ''Evo me, mene pošalji!'' U poslanici veliki pozivnik sv. Pavao, kojega je Bog morao sastaviti sa zemljom da bi ''progledao'' i od neprijatelja Kršćanstva postao Kristov najrevniji apostol, danas svjedoči o svojoj nedostojnosti. ''Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom , jer sam progonio Crkvu Božju.'' (1 Kor 15, 9 – 10) Da bi sa dubokom zahvalnošću ustvrdio: ''Ali milošću Božjom jesam što jesam.'' Ništa manje spektakularan nije poziv apostola, posebno Petra u današnjem evanđelju. Božanska mudrost Isusova najprije kuša Petra. Govori iskusnom ribaru, koji je cijelu noć sa drugovima lovio ribu i ništa nije ulovio, da danju baci mreže. Petar se pokazuje dostojnim poziva kada odgovara Isusu: ''Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.'' (Lk 5, 5) ''Na tvoju riječ'' je ključ koji otvara novo poglavlje u Petrovu životu i u životu ostalih učenika. Oni će od sad ''loviti ljude''. Uzalud Petar govori Isusu: '' Idi od mene! Grješan sam čovjek , Gospodine!'' On 'ostaje u igri', jer Gospodin ne treba nekog čistunca, nego onoga koji će na svaku Isusovu riječ biti spreman baciti mreže. Odjednom nam biva jasnije da ta lađica u kojoj je Petar i Isus nije tek lađica nego slika Crkve na pučini. Da je Petar onaj koji vodi Crkvu kao prvi papa. Da baciti mreže u nezgodo vrijeme, koje baš ne obećava uspjeh, zapravo znači vršiti volju Učiteljevu. Tako je i nama upućen poziv da i mi budemo Kristu poslušni i da imamo povjerenja i onda kada nam naše znanje, naše iskustvo govori kako je to čisti promašaj. Na tvoju riječ Gospodine! Susret s Bogom korjenito mijenja našu ljudsku logiku. Oni koji su jednom susreli čudesnost Božju, njima više ništa ne izgleda nemoguće. U iščekivanju proglašenja svetim našeg blaženog Alojzija Stepinca mnogi postaju nestrpljivi pa i kritični prema sv. ocu. Padaju oštre riječi i kritike. Uključivanje Pravoslavne crkve u razmatranju svetosti blaženog Alojzija izgleda apsurdno kada znamo kakvo je ozračje u toj crkvi obzirom na blaženika, a i općenito prema Katoličkoj crkvi. Našem sv. ocu na srcu je zbližavanje Crkava. Da li je u ovom slučaju Petrov nasljednik u nezgodno vrijeme bacio mrežu pokazati će budućnost. Za nas kao narod ovu neizvjesnost i 'otezanje' ne bi trebalo shvatiti kao nepovjerenje prema blaženiku nego kao darovano vrijeme za posvješćenje njegove svetosti za naš duhovni napredak. Drugim riječima; što bismo imali od toga da je sve išlo glatko i da onda tek možemo reći: 'imamo još jednog sveca' a da nas ne prožme duh njegovog mučeništva. Pred nama je lik hrabrog pastira koji nije pokleknuo pred opasnim neprijateljem Crkve. Totalitarizam koji je u svom programu imao borbeni ateizam ipak nije slomio Crkvu u Hrvatskoj zahvaljujući vjernom narodu i njegovom natpastiru mučeniku. U poratnom mraku, dok je neprijatelj križa Kristova sijao strah i osvetu ime Alojzija Stepinca sjalo je poput svjetionika i bilo ohrabrenje svima koji su se bojali. Koji su bili proganjani ili u zatvorima. I tada je bilo 'dobronamjernih' savjeta poput: ''Preuzvišeni, trebamo se prilagoditi... vrijeme je opasno....'' Hrabri je pastir u potpunosti izvršio svoje poslanje čija cijena je bilo mučeništvo. I ne samo to, njegov najveći krimen bila je neupitna vjernost Sv. stolici. A onima koji su ga najviše mrzili dana je danas mogućnost prosudbe njegove svetosti. On je svoju žrtvu prinio, a ova posljednja ostaje na nama da strpljivo i ponizno prihvatimo križ poniženja za vlastito posvećenje. Pa umjesto kritike s molitvom na ustima 10. veljače krenemo put prvostolnice u kojoj počiva njegovo mučeničko tijelo i tako posvjedočimo da smo narod vrijedan imati takvog zaštitnika. Molitva vjernika Bogu, koji nas poziva da svoje povjerenje stavimo u njegovu dobrotu i milosrđe, obratimo se smjernom molitvom. 1. Za Crkvu da bude poslušna svome nebeskom Učitelju, te da se dade voditi njegovim Svetim Duhom. – Molimo te. 2. Za one koji su na vlasti kao i za ljude iz znanosti, da budno osluškuju glas savjesti i da rade na općem dobru. – Molimo te. 3. Za sve koji zdvajaju i koje je život do te mjere pritisnuo svojim problemima da su počeli sumnjati u tvoju dobrotu i ljubav, da ih ohrabriš svojom milošću i vratiš na put spasenja. – Molimo te. 4. Za sve nas da ti budemo zahvalni na tvojim darovima koje nam daješ i da i mi darujemo one koji su potrebni naše pomoći. – Molimo te. 5. Za mir u svijetu, za mir oko nas kao i u našim dušama, kako bismo mogli bolje čuti tvoj poziv. – Molimo te. 6. Za mlade u našoj župi da s povjerenjem prihvate poziv nebeskog Učitelja i da krenu putem spasenja i vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da im po Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi daruješ vječni život. – Molimo te. Dobri naš Oče, ne ostavi nas bez svoje pomoći i daj da naše misli, riječi i djela budu u skladu s tvojom voljom . To molimo po Kristu Gospodinu našem. |
01.02.2016., ponedjeljak
SVIJEĆNICA – PRIKAZANJE GOSPODNJE 2. veljače
 Svijećnica je vrlo obljubljen blagdan. Današnjim danom nekad se završavalo božićno vrijeme, pa je ponegdje ostao običaj da se jaslice i borovi iznose iz crkve tek nakon svijećnice, te da se do danas pjevaju božićne pjesme. Taj je blagdan i marijanski naglašen, pa tako čitamo u današnjem predslovlju: ''Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Simeon, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda…'' To ispunjanje zakona sastojalo se u Mojsijevom propisu po kojemu nakon 41. dana po porodu svećenik treba u hramu blagosloviti porodilju. Kako je Isus bio i prvorođenac, nakon obreda čišćenja, trebalo ga je prikazati Gospodinu, da bi ga zatim roditelji ''otkupili''. Otkupnina za dječaka Isusa bio je par grlica i par golubića. Za kršćanstvo se kaže da je religija ljubavi, kruha i svjetla. U današnjem evanđelju starac Simeon Isusa naziva svjetlom na prosvjetljenje naroda. Po toj ključnoj evanđeoskoj izreci dobio je današnji blagdan i svoje ime, a slijedom toga blagoslivlju se danas i svijeće. Kao vjekovnom svjetlilu u crkvama svijeći je danas ostala samo simbolička uloga. Tako uskrsna svijeća predstavlja samog Isusa – Svjetlost neugasivu, kako ga naziva današnja posvetna molitva. Prilikom krštenja krstitelj pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći. Time se znakovito govori kako nas je po krštenju Krist prosvijetlio. Postali smo i mi malo svjetlo u sjaju vječnog, neugasivog svjetla. Svijeća je po svemu toliko slična našem ljudskom, a posebno kršćanskom životu. Svijeća goreći svijetli i svijetleći sagorijeva, kao i naš život. Zato se svijeća ''ne stavlja pod sud'', kako to Isus veli u evanđelju, nego na svijećnjak da svijetli oko sebe. Kršćanin ne bi trebao sakrivati svoje životno svjetlo pred drugima nego biti svjetlo istinito. Svijeća svijetleći izgara. Za koga ja to izgaram? Za svoje bližnje? Na koji način? Osoba koja iskreno izgara za svoje dijete, supružnika… ako ju taj ili ta iznevjeri, osjeća se s pravom povrijeđena, ranjena u srcu…. Osobe koje su se zaljubile u Boga i njegovu svjetlost, svoju malu svjetlost i svoju ograničenu ljubav stapaju s onom vječnom, neizmjernom – Božanskom. Mnogi se tek pod kraj života intenzivnije okreću tom velikom Božanskom svjetlu. Puno puta sam imao prilike nakon bolesničkog pomazanja promatrati bolesnika koji je bio na odlasku i koji više nije mogao govoriti, kako promatra upaljenu svijeću. I tvoja će životna svijeća jednog dana dogorjeti. Gledaj da što više ljudi osjeti ljepotu njezina svjetla, kako bi gledajući možda upravo u ovu svijeću koju si danas donio na blagoslov, mogao u sebi izreći kratku molitvu, prije odlaska, Svjetlu neugasivu: Primi Gospodine ovo moje malo svjetlo koje se gasi, zaogrni ga svojom ljubavlju i daj mu da bez prestanka svijetli u vječnosti u zajednici svetih. Amen. Molitva vjernika Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si danas pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo usliši molitve svoga naroda koji se sastao na ovoj euharistiji. 1. Daj svojoj svetoj Crkvi da bude poput Krista svjetlost na prosvjetljenje naroda. – Molimo te. 2. Daj službenicima Crkve da se zaogrnu svjetlom istinitim i da tako služe tebi i tvome izabranom narodu. – Molimo te. 3. Prosvijetli, Gospodine, svojim božanskim svjetlom sve ljude koji su na vlasti da se okane sebičnosti i vlastitih probitaka, te da služe onima koji su ih izabrali. – Molimo te. 4. Ojačaj bolesne i umiruće da ne klonu duhom, te da svoj vjernički pogled usmjere prema tebi, Svjetlu neugasivu. – Molimo te. 5. Sve koji trpe nepravde i zla koje su im ljudi nanijeli, prosvijetli svojim Svetom Duhom da ne podlegnu tami mržnje i osvete. – Molimo te. 6. Naše mlade vodi putem svjetla da ne okuse otrov zla i tame. – Molimo te. 7. Maše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Bože, svjetlosti prava, izvore i tvorče vječnoga svjetla. Daj vjernicima u srce sjaj koji se nikada ne gasi. Mi danas u ruci nosimo zapaljene svijeće: daj nam sretno stići k svjetlosti tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našem. |
