propovijedi
12.02.2016., petak
PRVA KORIZMENA NEDJELJA - Čista god. C
 N 14 I KORIZMENA – Čista, sv. Valentin P 15 Tin, Vitomir U 16 Julijana S 17 Donat, Božidar Č 18 Šimun, Bernardica P 19 Konrad, Bonifacij S 20 Eleuterij, Lav N II KORIZMENA - Pačista Čitanja: 1. čitanje: Pnz 26, 4-10 Psalam: 91 1-2. 10-15 2. čitanje: Rim 10, 8-13 Evanđelje: Lk 4, 1-13 Korizma, od quadragesima = 'četrdesetnica' ''jako'' je vrijeme obilježeno starokršćanskom praksom pouke katekumena za krštenje. Mi pak koristimo ovo vrijeme poglavito kao vrijeme pokore i pripravu za uskrsno otajstvo koje posebno dolazi do izražaja u vazmenom bdijenju. Tada u zgusnutim liturgijskim čitanjima u duhu prolazimo cjelokupnu povijest spasenja. Vrhunac je obnova krsnog saveza. Spasonosnim djelima molitve, posta i milosrđa, s kojima smo započeli korizmu pridodajemo i sakramentalno očišćenje u sv. ispovijedi. Tako duhovno obnovljeni ponovno u žižu svoje vjere stavljamo svoj krsni savez i u noći Bdijenja prinosimo 'košaricu prvina' poput Izraelaca u prvom čitanju. Bio je to simbolički čin kojim su prinoseći prvine Bogu priznavali da njemu sve pripada. Tom su prilikom molili svojevrsnu ispovijest vjere riječima koje započinju: 'Moj je otac bio Aramejac, lutalac….' Kroz tu molitvu pobožni Izraelac prisjeća se velikog djela Božjega kojim je njegov narod postao slobodan. Stavljanje Isusove kušnje na sam početak korizme ima duboki smisao kako nekada za uvođenje katekumena u mistagogiju tako i danas za nas. Tri kušnje kojima đavao kuša Isusa stožerne su slabosti kojima svi mi robujemo – ovisno o sklonosti. Prva kušnja ujedno je i najelementarnija, zadovoljiti temeljni nagon za hranom. Isus odgovara: ''Ne živi čovjek samo o kruhu…'' Druga kušnja još je zamamnija – imati. Nije to samo sirova pohlepa. To je način da se izbori viši status u društvu. U pitanju je ugled. Za to bi se trebalo pokloniti knezu ovoga svijeta, a Isusov je odgovor staložen i beskompromisan: ''Gospodinu, Bogu svome, klanjaj se i njemu jedinom služi.'' Onaj koji odbacuje hranu i imetak sigurno želi nešto više. Po đavlovoj pronicljivoj prosudbi to bi bila slava. Biti netko kao Bog. Zar se ne koristi izraz obožavati kad je u pitanju neka slavna osoba. Isus mirno odgovara: ''Ne iskušavaj, Gospodina, Boga svojega.'' Ovo su najčešće kušnje kojima đavao kuša slabog čovjeka i nitko od nas toga nije pošteđen. Dobro je zapamtiti završnu rečenicu današnjeg evanđelja: ''Pošto iscrpi sve kušnje , đavao se udalji od njega do druge prilike. ( Mt 4, 13) Dakle, s kušnjom treba uvijek računati. Želim li biti u punom smislu te riječi dijete Božje, preda mnom je trajna borba i odupiranje Zlu kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjeg. Bez tog odupiranja mnoga su krštenja i potvrde potonule u ropstvu grijeha i zla. Ponovno su se vratili s onu stranu Jordana ili Crvenog mora, u pustinju grijeha i smrti. Ako bismo na tren napravili usporedbu našeg naroda s Božjim narodom mogli bismo odmah uočiti neke sličnosti. Kada je trebalo priječi kušnju pustinje mnogi su Izraelci počeli mrmljati kako im je bolje bilo u ropstvu, gdje su imali pune lonce mesa. Zar nisu isto tako neki naši sunarodnjaci žalili za loncima ropstva punih mesa. Jednako tako dok je naš siromašni narod otkidao od vlastitih usta za opće dobro i dok je podnosio tegobu izlaska iz ropstva kroz pustinju rata oni koji su pokleknuli pred knezom ovoga svijeta, da udovolje nabrojenim nagonima iz današnjeg evanđelja, bahato su se šepirili gradeći kult vlastite ličnosti novcem koji su opljačkali tom istom narodu. Ali knez ovoga svijeta, đavao brzo naplaćuje svoje usluge. Ono što ih je po njihovom mišljenju trebalo učiniti slobodnima i neovisnima, zarobilo im je i dušu i tijelo. Put k istinskoj slobodi djeteta Božjeg je zahtjevan i traži odricanje i odlučno suprotstavljanje zamamnim darovima zloga. Kad se pokušava definirati kršćanin, najčešće ga opisujemo negativnim izrazima: Kršćanin je čovjek koji ne krade, ne laže, ne svjedoči krivo…a zapravo bi ga se trebalo definirati kao onoga koji je pozvan na slobodu – slobodu djeteta Božjega. ''Vi ste braćo, k slobodi pozvani…''(Gal 5, 13) Sloboda bi trebala biti glavna odrednica po kojoj bismo mogli definirati čovjeka, pa ipak čovjek je sapet i nasljeđem i odgojem; podsvjesnim i svjesnim ograničenjima. To ga priječi da bi u Bogu mogao vidjeti Osloboditelja, dapače, mnoge nazovi pobožne osobe imaju neodoljivu težnju da Bogu nametnu masku tirana, a koja težnja proizlazi iz njihove ograničenosti. Sloboda djeteta Božjega nastaje kao rezultat opiranja Zlu i ljubavi prema pravom izvoru života a to je Bog, naš nebeski Otac. Korizma je sveto vrijeme zadobivanja te slobode. Da slobodni poput ptice poletimo prema vječnom Uskrsu pjevajući aleluja Bogu svom Osloboditelju. Amen. Molitva vjernika Bogu koji nam je za Spasitelja poslao svoga Sina, Isusa Krista, uputimo svoje molitve. 1. Tvoj je Sin Isus u ljudskom životu bio iskušan u svemu osim u grijehu; neka nam bude na pomoć u našim kušnjama i napastima. – Molimo te. 2. U napasti Sotone Isus nije podlegao iskušenju tijela; očuvaj svoje vjernike od tjelesnih požuda , nasilja i zlorabe vlasti. – Molimo te. 3. Kristova kušnja za nas je pouka kako se oduprijeti zlu ; pomozi one koji stenju pod kušnjom bolesti, samoće, gubitka, straha… -Molimo te. 4. Mnogi su kršćani pokleknuli pod napastima đavla; daj da uz tvoju pomoć obnove svoj krsni savez s tobom. – Molimo te. 5. Za ljude koji trpe različite oblike ropstva: droge, alkoholizma, sebičnosti…; oslobodi ih teškog bremena zla da budu tvoja slobodna djeca. – Molimo te. 6. Za sve nas: da po slavlju euharistijskog otajstva budemo zajednica otvorena svakom čovjeku. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu primiš u svoje očinsko krilo. – Molimo te. Bože, Oče, nebeski primi naše molitve i ojačaj nas svojim Duhom da u kušnjama i borbi protiv zla ne posustanemo, te budemo vjerni nasljedovatelji tvoga Sina Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
