seksualne maštarije

Odjevena sam u svoju najljepšu haljinu, no ne daje mi samopouzdanje, treperim poput lista. Tu si uz mene i osjećam se sramežljivo, ne znam kud bih sa sobom. Muzika lagano svira. Jako želim plesati s tobom.

Čitaš mi misli. Ustaješ se i zamoliš me za ples. To je moja neispunjena želja od davnih davnina. Kroz glavu struje svakojake misli: „Koja je ono ženska strana u plesu? Eto me lovi trema sva ću se zblesati. Koliko ono otkucaja smije imati srce da ne umreš? Što ako ga ne budem mogla pratiti?“

Znam da sam puna ritma, znam i da mogu improvizirati, al noge mi klecaju. Ne znam kako ću to izvesti.

Ohrabruješ me osmijehom i naravno nešto opsuješ, da se moram i ja nasmijati. Ustajem i pojačavam glazbu da me opusti i ponese.

- Bože pomogni mi, sva sam odrvenjela.

Osjećaš i vidiš moju treskavicu. Priviješ me uz sebe i samo se lagano njišemo u ritmu. Srce mi udara u predjelu vrata. Mogla bih se srušiti.

Obožavam ples. Uzbuđuje me. Za mene on je dio ljubavne igre, igre bez granica. Svaka nova pjesma, svaki novi takt, svaki korak zadovoljstvo beskrajno. Nisam imala sreću da me ikad vodi muškarac kojeg sam voljela, da me raspleše po podijumu, da mi razgali dušu.

Znam da znaš plesati. Znam da si pun ritma i strah da te neću moći pratiti sve je veći.

No ti me ne tjeraš da pratim korake. Privijaš me uza se i ljubiš mi vrat. Koncentriram se na poljupce i počinjem se opuštati. Naše lagano njihanje uz glazbu polako prelazi u zavodnički ples. Stišćeš me polagano uza se, šapućeš mi nježne riječi, ritam naših koraka prati nesvjesno ritam glazbe. Uzbuđenje se može rezati nožem. Osjećam strujanje po tijelu, vreli valovi zadovoljstva slijevaju se i u moje slabine. Ovaj tren te želim u ritmu glazbe. Ne smijem ti to reći.

Moji bokovi postaju smjeliji, noge opuštenije. Ritam se mijenja i ti me polagano vodiš. Teško mi je. Cijeli sam život morala s frendicama plesati mušku stranu. Malo te pratim, malo pogriješim. Još me pere trema.

Improviziraš, muljaš me, vrtiš, počinjem uživati, pratim te smijehom. U sebi osjećam erupciju zadovoljstva. Ja plešem u zagrljaju za mene najseksipilnijeg muškarca.

Prekidam ritam tražeći tvoje usne. Doma smo, nismo na plesnom podijumu. Uvijam se u ritmu i ljubim te u ritmu, dišem u ritmu. Glazba i ti u kombinaciji, ubitačna formula za mene.

Počinje nova pjesma, novi ritam. Opijena tobom samo klizim kako me vodiš. Smijeh odzvanja sobom. Pršti sreća iz mene. Ples doživljavam kao vođenje ljubavi.

Odjednom na računalu izabireš tango. „Jao, to sam oduvijek željela. Jao ja ne znam plesati tango!“

Improviziraš umješno. Prisjećamo se tanga sa filmova, sa video klipova. Počinjemo lagano, nekako se usklađujemo, pokreti postaju smjeliji. Uvijam noge oko tebe, zabacuješ me unatrag, vrtimo se i smijemo. Zavodnički me gledaš. Ja te gledam pogledom oduševljene zaljubljene žene. Žustro se krećemo, ubitačno se gledamo. Tko tu koga zavodi? Vodimo li upravo plesnu ljubav?

Ritam nas vodi, ritam nas uzbuđuje. Snažno me držiš, još snažnije odguruješ. Stvoreni smo za improvizaciju. Nemam vremena za razmišljanje, upijam tonove, dodire, pokrete. Poželim da ovaj ples nikad ne prestane.

Tango je završio. Oboje smo uživali u njemu. Naglo se odmaknem od tebe. Tango je završio i ja se sad durim. Zgrabiš me muški i udijeliš poljubac koji mi zaustavi dah.

Zajapurena i sretna bacam se na kauč i povlačim te za sobom. Nastavljamo plesati na krevetu.

Ples na krevetu od valcera poljubaca polagano se pretvara u ritam TAM - TAM.

Promatram te. Upijam tvoj lik. Lice koje me prati već nekoliko mjeseci. Gledaš me. Zatvaram ti oči cjelovima. Prstima prelazim po tvojim borama smijalicama. Izmamim ti osmijeh. Dugo, dugo zadržavam se na tvojem licu dok ga ne preplavi sreća.

- Dobro jutro! - šapnem ti tiho. Dobro jutro dragi. Dobro jutro Srićo.
Izmamim ti uzdah. Likujem.

Prstom ti lagano prelazim preko rubova usana. Škakljam te. Nasmiješ se.


Polagano jezikom pratim tvoje usne. Nježno na njih puštam cjelov, jedan, drugi, treći, stoti. Struja koja me prolazi prelazi na tvoje tijelo.

Gledam te, proučavam, pokušavam ti pročitati misli.

Lagano se spuštam na tebe. Otimam ti uzdah. Usisavam tvoje usne svojima. Prvo jednu, pa drugu usnicu.

Uživam. Uživam gledajući te. Pogledom ti šaljem bezbroj poruka.

Poljubac se vraća meni. Pa ja,tebi. Prelazim ti jezikom opet njihov rub, pa spoj. I stopimo se u poljubac zadovoljstva. Istražujem unutrašnjost tvojih usana koje su sada moje. Samo moje. Moje!!!

Teško se odvajam od tvojih usana. Na 100 muka sam. Gdje da krenem? Zove me tvoj vrat, ramena i prsa. Tvoje zgodne noge...

Ovlaš prstima, tek da te dodirujem pravim pravce i krugove po tebi. Promatram to tijelo koje želim i volim. Uživam kao nikad do sad. Kažem ti: „Srićo!" riječ koju nikad nikome nisam rekla.

Želim te opustiti, potpuno opustiti. Želim da uživaš u dodiru. Ovaj put, ne tražim ništa doli tvojih uzdaha.

Pogled mi pada na tvoja ramena. Naslanjam glavu na njih. Ovaj put tiho uzdahnem. Ti se prepuštaš mojem opuštanju. Ne smijem te „probuditi".

Pratim ti ključnu kost, jednu pa drugu. Bacam pogled na tebe. Uživaš. To mi je poticaj da nastavim dalje.

Odjednom iznenada bacam glavu na tvoja prsa. Glasno uzdahnem. Nasmiješ se. Znaš što me pali. „Psttttt!“ kažem ti. „Odmaraj ljubavi“, šapnem ti jedva čujno. Zgrabiš me čvrsto rukama, al ja ti ne dam da djeluješ. Danas te ljubim da vidiš kako to radim s tobom u mašti.

Danas te obljubljujem onako kako ja volim i želim. Uživam pri tom neopisivo. Opusti se Srićo, ne brini, moje ruke, moje tijelo, moje misli, sve moje je tvoje.

- Ooooo jebem te ja... pa kad se budemo sexali, ak me samo ljubiš.

- Uživaj budalice moja.

Uranjam lice u tvoje dlake na prsima i pitam se kako da se obuzdam da ne podivljam. Mazim se uz njih, ližem ih, grickam. Najradije bih sad zaspala na njima.

I trbuh me zove. Ne obazirem se. Samo ga poljubim ovlaš tek da zna, da i njega volim. Usredotočujem se na tvoje noge. Mame me. Izbezumljena sam. Gdje da krenem? Promatram ih. A da ih gricnem? Koliko jako? Gdje, u kojem predjelu?

Smirujem vatru u sebi. Uživam. Neopisivo. I znam da će tako biti i 2. i 3. i 100. put. Promatram te. Meškoljiš se. Ne dam ti da mrdneš. Ima,da,uživaš, kao što ja uživam.

Svakom trzaju mišića darujem cjelov, svakom pregibu lagani ugriz, liz. Suzdržavam se da ne zagnjurim glavu u tvoje prepone, zato te samo pogladim sa stane. Prstom ti pratim rub gaća.

Ne zanima me unutrašnjost gaća. U nekoj drugoj priči ... Bacam se na tvoj trbuh i jezikom pratim crtu do ruba gaća.

Jesam li te uspjela opustiti ili sam te uzbudila? Koga briga. Bitno je da si uživao.

Tražim tvoje usne i nastavljam ples na njima. Sad mogu podivljati. Sad me možeš taknuti. Napokon!!!

Kada muškarac uzme ženu zdravo za gotovo „moja je, tu je, imam je“ kao neki dio osobnog inventara to je početak kraja. Žene su bez obzira na izgled, bile krhke ili ko od brda odvaljene, u biti krhka nježna bića koja traže zadovoljenje svih svojih potreba. Osjetljive su, romantične, željne pažnje, ljubavi i naravno dobrog seksa.
Većina je muškaraca zbog preobilnog posla kojem su posvetili skoro cijeli dan i zbog umora s kojim su dolazili svakodnevno kući – ostala bez svojih žena. Kad biste upitali ženu bi li radije da budu i bez manje prihoda, a da ima muža uza se, većina bi rekla da joj je važnija prisnost, zajedničko druženje, posvećenost i odmoran muž, muškarac. „Nije u novcima sve, ostani tu kraj mene…“

Bio mlad, sredovječan ili star svaki muškarac uzima da je on taj koji mora doprinositi kućnom budžetu, da je on taj koji se mora žrtvovati da dobrobit obitelji, za dobar standard i egzistenciju. I onda se u jednom trenutku zajedničkog života dogodi, da se muž i žena, partner i partnerica, sreću samo u prolazu u domu i zajedničkom spavanju u krevetu. Nema se vremena za sve ono čime je muškarac ženu na početku veze osvojio: vrijeme za razgovore, vrijeme za maženje, vrijeme za zajedničko smijanje, vrijeme za seks, vrijeme za odmaranje…
I žene rade i to na poslu i kod kuće. I one privređuju. One koje su dale sve za svoju karijeru, događa im se isto, ostaju bez svojih muževa, partnera.

Što žena želi?

- Muškarca koji će zadovoljiti njene intelektualne, emocionalne i seksualne želje.
- Muškarca koji će je vedriti, zabavljati, nasmijavati.
- Maštovitog muškarca koji će je svakodnevno osvajati iznenađenjima, originalnošću, romantikom i osobnošću.
- Muškarca s kojim može plakati, koji će je tješiti.
- Snažnog muškarca koji će je poticati, bodriti i davati joj krila.
- Muškarca koji ima vremena za nju.

Nježna bića željna su maženja, dugih sati ljubljenja, posvećenosti, masiranja, ćaskanja… Zajedničko gledanje filma uz dodirivanja, držanja za ruke; šetnjica uz more uz iznenadni sočni poljubac, nježni ili vatreni ples… postaju dio neke davne prošlosti jer muškarac današnjeg vremena više nema vremena za te pizdarije.

Osvojio je svoju odabranicu slatkim riječima, nježnim dodirima, dobrim seksom, romantikom i originalnošću. Sada je ona tu. Ima je za sva vremena. A haaaaaaaaaa!

A žena se jednog dana okrene oko svoje osi, promijeni se, sabere se, shvati da je kućanski predmet i traži novog partnera. I naći će ga, onoga koji će joj posvetiti svu svoju pažnju da je osvoji. A što će biti poslije? Tko to zna? Hoće li se prošlost ponoviti?

Ovaj puta, kada je slobodna i sama, zrelija i pametnija, neće tražiti muža, jer to znači vraćanje istoj priči koju je već imala. Zašto bi ona opet bila inventar, netko tko čuva kućni mir i uz to još čisti, kuha, pere, glača, glanca?

Ovaj puta je mudrija, sada zna što joj je potrebno, sada zna što točno želi, kakav njen izabranik mora biti. U međuvremenu joj je prošlo pola života.
Idealni ljudi ne postoje. Težeći svojemu idealu, tražeći osobu koja će ispuniti barem dio očekivanja, neke žene: izgube kompas, neke odustanu, neke su uporne, a neke padaju u depresiju.

U novo doba postoje one koje su lukavo riješile svoje potrebe. Ne našavši svojeg idealca druže se i viđaju s dva ili više muškaraca. Tako zadovoljavaju sve svoje potrebe. A ako bude imala sreće, naći će svojega 6 u 1 ili 10 u 1, koji ima sve ono što joj treba i bit će mu vjerna dokle ga god ima, bez papira, bez zavjeta.

To što današnje žene imaju slobodu, koju nekoć nisu imale, to je ono što su muškarci oduvijek radili. Van svojeg doma i pored svoje žene, zadovoljavali su svoje potrebe s više družica. Došlo je vrijeme, hvala bogu, kada žena ima pravo izbora, kada žena zna što hoće, kada se znamo izboriti za sebe.

Kaže se tko traži, taj i nađe. Puno godina sam bila razočarana u muškarce. Toliko puno godina sam života odbacila. Vrijeme je da krenem tražiti onoga koji mi odgovara. I naći ću ga, kad-tad. Jedan po jedan – delete, jedan po jedan- delete, jedan po jedan – delete… Moj izbor je jadan na jedan, al' ako ne ide, uvijek ima rješenja, zar ne.