Odjevena sam u svoju najljepšu haljinu, no ne daje mi samopouzdanje, treperim poput lista. Tu si uz mene i osjećam se sramežljivo, ne znam kud bih sa sobom. Muzika lagano svira. Jako želim plesati s tobom.
Čitaš mi misli. Ustaješ se i zamoliš me za ples. To je moja neispunjena želja od davnih davnina. Kroz glavu struje svakojake misli: „Koja je ono ženska strana u plesu? Eto me lovi trema sva ću se zblesati. Koliko ono otkucaja smije imati srce da ne umreš? Što ako ga ne budem mogla pratiti?“
Znam da sam puna ritma, znam i da mogu improvizirati, al noge mi klecaju. Ne znam kako ću to izvesti.
Ohrabruješ me osmijehom i naravno nešto opsuješ, da se moram i ja nasmijati. Ustajem i pojačavam glazbu da me opusti i ponese.
- Bože pomogni mi, sva sam odrvenjela.
Osjećaš i vidiš moju treskavicu. Priviješ me uz sebe i samo se lagano njišemo u ritmu. Srce mi udara u predjelu vrata. Mogla bih se srušiti.
Obožavam ples. Uzbuđuje me. Za mene on je dio ljubavne igre, igre bez granica. Svaka nova pjesma, svaki novi takt, svaki korak zadovoljstvo beskrajno. Nisam imala sreću da me ikad vodi muškarac kojeg sam voljela, da me raspleše po podijumu, da mi razgali dušu.
Znam da znaš plesati. Znam da si pun ritma i strah da te neću moći pratiti sve je veći.
No ti me ne tjeraš da pratim korake. Privijaš me uza se i ljubiš mi vrat. Koncentriram se na poljupce i počinjem se opuštati. Naše lagano njihanje uz glazbu polako prelazi u zavodnički ples. Stišćeš me polagano uza se, šapućeš mi nježne riječi, ritam naših koraka prati nesvjesno ritam glazbe. Uzbuđenje se može rezati nožem. Osjećam strujanje po tijelu, vreli valovi zadovoljstva slijevaju se i u moje slabine. Ovaj tren te želim u ritmu glazbe. Ne smijem ti to reći.
Moji bokovi postaju smjeliji, noge opuštenije. Ritam se mijenja i ti me polagano vodiš. Teško mi je. Cijeli sam život morala s frendicama plesati mušku stranu. Malo te pratim, malo pogriješim. Još me pere trema.
Improviziraš, muljaš me, vrtiš, počinjem uživati, pratim te smijehom. U sebi osjećam erupciju zadovoljstva. Ja plešem u zagrljaju za mene najseksipilnijeg muškarca.
Prekidam ritam tražeći tvoje usne. Doma smo, nismo na plesnom podijumu. Uvijam se u ritmu i ljubim te u ritmu, dišem u ritmu. Glazba i ti u kombinaciji, ubitačna formula za mene.
Počinje nova pjesma, novi ritam. Opijena tobom samo klizim kako me vodiš. Smijeh odzvanja sobom. Pršti sreća iz mene. Ples doživljavam kao vođenje ljubavi.
Odjednom na računalu izabireš tango. „Jao, to sam oduvijek željela. Jao ja ne znam plesati tango!“
Improviziraš umješno. Prisjećamo se tanga sa filmova, sa video klipova. Počinjemo lagano, nekako se usklađujemo, pokreti postaju smjeliji. Uvijam noge oko tebe, zabacuješ me unatrag, vrtimo se i smijemo. Zavodnički me gledaš. Ja te gledam pogledom oduševljene zaljubljene žene. Žustro se krećemo, ubitačno se gledamo. Tko tu koga zavodi? Vodimo li upravo plesnu ljubav?
Ritam nas vodi, ritam nas uzbuđuje. Snažno me držiš, još snažnije odguruješ. Stvoreni smo za improvizaciju. Nemam vremena za razmišljanje, upijam tonove, dodire, pokrete. Poželim da ovaj ples nikad ne prestane.
Tango je završio. Oboje smo uživali u njemu. Naglo se odmaknem od tebe. Tango je završio i ja se sad durim. Zgrabiš me muški i udijeliš poljubac koji mi zaustavi dah.
Zajapurena i sretna bacam se na kauč i povlačim te za sobom. Nastavljamo plesati na krevetu.
Ples na krevetu od valcera poljubaca polagano se pretvara u ritam TAM - TAM.
