Kako smo Sanja i ja držale dijetu, a sad bumo opet

02 siječanj 2011

Već svi jamraju kak su dobili na kilaži. Zove me frendica iz Šibenika, da je u hotelu tak dobro, da je doček bio odličan, ali da predobro kuhaju, da se zdebljala, nemre šos zakopčati i ide na dijetu, da kako ja. Reko ja dobro, sad od bijesa više nisam znala kaj bi pa sam si namazala dve šnite kruha s maščobom, zalijala s mlekom, a deca me gledaju i ne vjeruju! Još da je majoneza, veliju, ali mast, ono, koma. Ne znaju na čemu je zrasla mamina generacija. A dobro za i protiv bronhitisa. Kažu stari autori.
A kaj, sutra je ponedjeljak, pa na dijetu, jeltako, takoje! Dijeta posle praznika.

A prije 2-3 mjeseca, zna se ko: Sanja: je odlučila držati dijetu. Ja sam tad odlučila čekati i vidjeti njene rezultate. Nisam uopće povodljiva kad se radi o dijetama.

Muči se Sanja, prvih 7 dana ili kolko, treba jesti samo meso. A ona bi uz to malo škrajca od kruha, pa malo lukića pa ak je i pivo, nebu se hitilo. Al nije, bar ne na poslu. A ja joj vjerujem. Jer je drugi dan došla nekak na silu vesela, nekak tužno vesela, onakav kakav si kad ne jedeš ko normalni čovek. I tak. I muči se tri dana. Ne spava, ne jede, pati žena. Piceki industrijski, na uha joj izlaziju.
Čekam da žena opernati. Krila joj nemreju zrasti, preveč je u životu zgrešila. Između ostalog, psuje ko ja (drama) i ne da se nikom zajebavati. Čak ni dijeti.

Stane Sanjica na vagu, vidi, izgubila 30 dkg. Popizdi. Prekine dijetu na samo deset minuta i pojede komad pizze i dva komada pite. Majke mi, samo deset minuta. Kavu pije sa šećerom i mlekom, tog se nebu odricala veli, a zbog neke glupe dijete. To je tak malo kalorija i kao to ne menja kemiju u organizmu jer je na to organizam navikel.

U međuvremenu sve babe u prizemlju (na poslu) drže dijetu, tu istu, i - odlučile ispričati kak su skinule tri kile. Svaka! Obukle crno, stavile steznik, vagu normalno da ne nose sa sobom, i pičiju po Sanjonoj samouvjerenosti. Sanja sjebe stvar, i ona kupi nove hlače, nove majce, i veli gleč kak zgledam, reko kak, pa ko avion. A kaj, ti nebuš držala dijetu, pita ona? Ja velim po starom: ja držim dijetu po noći. Tad ne jedem. Osim ak se zbudim u tri. Onda pojedem veliku Milku s lješnjacima. Lješnaci se ne računaju. Oni nemaju kalorija. Dok su kod mene doma.

Onda je kupila stiropor u DM-u. Ono napuhano prekuhano, bez okusa, pa osušeno, okrugle šnite u celofanu, pa da ne bi bilo od riže, kupila od pamuka. Ne, ne, ne od pamuka, od kuruze. Konstatiramo da je i to od riže ali samo pofarbano.

Onda je kupila jagode od Marije, svakoj pol kile, iz plastenika, pa ne deblja, ku'iš. Pa smo skup prigovarale takvim jagodama i maštale da ih jedemo sa šećerom i šlagom. Setila sam se da imam šećer u torbi (kad pijem kavu u birtiji, uvijek uzmem svoj šećer, a kavu pijem gorku, za jagodarske slučajeve.)
Dodale smo šećer i sad maštale samo o šlagiranju.

Onda sam ja kupila stiropor u Getrou koji je pak tak oduran da se to brzo pročulo po sva tri kata u firmi i niko više ni htel jesti. Čak ni babe koje piči diabetes mellitus. Ni Melita ni htela! Onda sam se ja ugušila u tome, šteta baciti. I velim lepo danas, čuj Sanja ovo je fakat odurno, jebateled, očaj. E, oćeš malo?

Da neće, čula je kaj sam izgovorila - kakvo je.

Onda je gladovala do jedanajst i otišla i kupila pecivo i 20 deka tirolske. Pa veli ta je tirolska poskupila i da joj jebe majku. Ja velim da je sve poskupilo. Ona veli nije bitno kaj je sve poskupilo, jebe mater i oca onome ko je poskupil tirolsku.

Ja sad kuham grah s buncekom. Nema tijesta pa sam metnula riže. Ne podnosiju deca luk pa sam metnula mrkve. Buncek sam skuhala i pobrala maščobu kaj se skoričila ober, mi ne jedemo masno. Samo špek i žlundre od bunceka. Pa sam stavila nutra paradajz sa sela, sceđeni eko-paradajz. I na kraju bum dodala usoljenog peršina.

Jasno da buju moja deca konstatirala da je sol poskupila i da buju stresli 10 dkg soli u taj napoj. Onda buju se nakrkali mladog luka koji bum ja već negdi našla (to im ne sedne na bušu) od kojeg samo kreteni ne dobiju žgaru, i rekli buju da ovak nekaj finog još nisu jeli. To nisu deca, to su aždaje. Sanja je u međuvremenu shvatila zakaj joj dijeta nije uspjela: samo zato kaj je neredovno jela.

Ja sam pojela kaj sam odlučila. Kuhinju bu prema dogovoru dete zaključalo a ključ bu metnula sebi pod jastuk. Ja znam da bu ključ tam, ali kak je ona neugodna kad se budi, to je tak strašno da se ni pregladnjela nem usudila ići tamo po ključ.

Gledam tu jednog mačora šarenog već par dana, seće se oko kuće, dobro uhranjen, bi se dal vloviti, mic-mic...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.