Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

subota, 30.06.2007.

ODDITY

zadnjih par dana se baš čudno osjećam...neznam što mi se događa...umjesto da budem sretna,spremna na uživanciju preko ljeta i slične stvari ja sam negdje između pesimističnosti i optimističnosti...kao da ne mogu raspoznati šta mi odgovara a šta ne...emocije su mi totalno podivljale,neznam dali da plačem ili da se smijem...neznam dali volim ili samo maštam...neznam dali mi je dopušteno voljeti...neznam puno toga vezanog uz samu sebe,a naravno,te odgovore mi nitko ne može dati...osim sama sebi...a to ću moći kad se malo sredim i smognem snage za nešto novo,drukčije,uzbudljivije...
ovaj tekst zapravo pišem jer se u meni javio jedan novi osjećaj koji uopće ne mogu definirati...nešto što me proganja već par dana a ni sama neznam zašto ni kako???? znam kako je započelo,ali neznam kako će završiti...strah me tog novog nedefiniranog osjećaja koji je tako intezivan u meni...zbog njega ne funkcioniram dobro,zbog njega mi se čudne stvari događaju...zbog njega sam tužna i istovremeno radosna..zbog njega je nastao ovaj čudan tekst...

srijeda, 27.06.2007.

DON`T WORRY,BE HAPPY!!!!!!

samo da vas obavjestim da sam maturirala sa 5...uopće to nisam očekivala,ali ugodno sam se iznenadila.bila sam doista uzbuđena kada je razrednica rekla odličan i kada je razred počeo pljeskati...nice
u petak imamo podjelu diploma i večericu gdje ćemo se svi doslovno ubiti od alkohola uf,jedva čekam!!!!!
baš mi je ta petica uljepšala dan,iako nisam baš raspoložena.umorna sam od svega...danas mi je baš taj dan d u kojem je do izražaja došao taj moj umor...sve me boli i mrtva umorna sam...najviše bi htjela zaspati i ne buditi se do sutra ujutro...ali ne mogu,jer moram na posao...a uostalom i da toliko spavam nebi mi bilo dosta koliko sam neispavana...ma biti će bolje! sutra je novi dan!!!!!!
DON`T WORRY,BE HAPPY!!!!!!

utorak, 26.06.2007.

napokon gotova

evo samo da javim da je napokon prošla matura...bilo je puno nerviranja,mučenja,ali isto tako i veselja kad sam shvatila da je sve gotovo...da više nikada neću zakoračiti u tu školu i da počinjem ,mogla bih slobodno reći,sa novim životom...mislila sam da neće proći savršeno,čak sam mislila da ću struku pasti jer nisam stigla naučiti,ali na kraju totalno drukčija priča...jako sam zadovoljna i mislim da ću maturirati sa dobrom ocjenom iako mi to previše ni nije bitno...bitno je da je svemu napokon kraja,da me čeka upis na fax i nakon toga samo uživancija....uživacija i ništa drugo...ž
to bi vam bilo to za ovaj put...idem se baciti u more i na posao...by,by

subota, 16.06.2007.

ti

Dao si mi sve,ali najbitnije ne...
I molim te ne vraćaj se više...
Ne želim okus tvojih usana
ni dodire tvoje dok mi govoriš malena...
Moje misli i tijelo pripadaju drugome...
samo jedan mali dio srca tvoj je...
Žao mi je,dragi moj,
bilo je dobro dok nije došao on...
On koji mi je otvorio oči,
i naučio me živjeti...
S njime se osjećam kao ptica koja leti,
kao žena koja nikada ne pati,
kao žena koja je naučila voljeti,
kao žena koju voli!!!!!

utorak, 12.06.2007.

život danas

mrzim lažljive,licemjerne ljude,ljude pune sebe koji se stalno s nečime hvale...neznam živim li ja u svijetu pravde i dobrote ili u svijetu mašte!? što ljude potiče da budu zli,nanose bol a istovremeno glume najveće dobrice na svijetu?? zašto se prijatelji smatraju najboljim prijateljima kad oni to nisu...jedna kriva riječ,svađica i ode to prijateljstvo k vragu...zašto se vrijeme tako promjenilo odnosno zašto se ljudi s vremenom mjenjaju...postaju sve gori i gori...kako je moguće da u današnje vrijeme u ovakvom životu puno bolje prolaze pokvareni i lažljivi nego dobri i pošteni ljudi?? zašto takve dobre i poštene ljude nazivaju budalama,glupanima...pa odgovor je jednostavan:zato što se ne uklapaju u tu većinu bezosjećajnih i nemilosrdnih ljudi...sve je to pomalo ironično...neznaš više kako se postavit i kako se ponašat u određenim situacijama...život se sveo na traženje pravde i na življenje za nešto bolje...za pravdu koja će kad tad izaći na vidjelo...a ne ne...to se više neće događati jer rijetko tko se bavi pravdom u današnje vrijeme...i to sa sigurnošću tvrdim...još mi nije jasno zašto je život tako okrutan?? zašto ako želim proći dobro u životu moram biti pokvarena,lažljiva cura ili pak kćerka poduzetnog i bogatog tatice kojoj su sva vrata otvorena i bez završene škole?! zar nije to apsurdno!?
mnogo je toga u današnjem životu apsurdno ali valjda tako mora biti...ja ću i dalje živjeti u svom dobrom,neiskvarenom svijetu ili za neke u svijetu gluposti i mašte...

ponedjeljak, 11.06.2007.

jedna pričica...

Bila jednom jedna cura imenom Lara...zaljubila se u jednog dečka,pa moglo bi se reći na prvi pogled...i bila je to stvarno prava ljubav...bili su kao jedno,dvije suprotnosti koje se tako dobro nadopunjuju kao da su stvoreni da budu jedno biće...ne može se reći da je to bila normalna,uobičajena ljubav...bili su skroz različiti od drugih,samim tim što su se rijetko viđali iako su bili zajedno...ali kada bi se vidjeli,njihov susret bio bi obuzet strašću i nekom posebnom energijom...sve se činilo savršenim...dok jednoga dana Larin mladić nije otišao u nepoznato...u nepoznato za nju...svi ostali su znali gdje on ide...znala je i ona,ali pravila se luda...nije htjela vjerovati da on,njena ljubav,odlazi u neki drugi,nepoznati grad...pozdravili su se jako lijepo,na jedan dostojanstven način misleći da se više nikad neće vidjeti i da neće biti prilike da njihova ljubav oživi...
Vrijeme je prolazilo,oni su se čuli,ali već je njihova ljubav umrla...a pogotovo njena...sve dok se on nije jednog dana pojavio kao iz vedra neba...ona je bila uzbuđena,ali ljubavi više nije bilo...našli su se,a ona je bila skroz ravnodušna prema njemu...za razliku od njega...iako je bio daleko,ostala je neka mrvica ljubavi prema njoj...nju to nije previše diralo,baš zato što je on bio taj koji je otišao bez riječi...Lara je već imala svoj novi život,svoje nove ljubavi...ali on nije mogao to prihvatiti...toliko je bio očajan da joj je čak rekao:"ja vidim da tebi više nije stalo do mene"...nije ju ni to pogodilo...na rastanku mu čak nije htjela dati ni prijateljski poljubac...ali kada je došla doma,razmišljala je zašto sve to radi kada su se nekad davno jako voljeli...bilo joj je krivo,ali isto tako i drago...drago zato što nije pokleknula pred njime i bacila mu se u naručje...na kraju je shvatila da je izabrala dobar put i da ta njihova ljubav oživi,nebi imala smisla baš zato što je to ljubav na daljinu...jer DALEKO OD OČIJU,DALEKO OD SRCA...

Malo o muškom rodu...

Muškarci su snaga,
muškarci su moć,
muškarci su samo za jednu noć,
za jednu noć i ništa više,
mi smo gadure al nas je više!!!!!!!!!!

Eto dečki malo tekstića i za vas...
Nisu sve cure gadure(naravno ja nisam),ali zato kojoj god nešto napravite znate da ima prijateljice gadure koje će vas uništiti...
baš sam zločesta...ma šalim se...nisam ja uopće zločesta,naprotiv,a to znaju oni koji se druže samnom...

mali osvrt na moju maturu

joj ljudi...samo da vam javim kako sam napeta i živčana zbog mature...već me trema lovi...toliko od mene za ovaj put...

nedjelja, 10.06.2007.

ZAŠTO

Zašto govoriš da ti je stalo...
Zašto mi se motaš po mislima...
Zašto tvoje usne tako dobro ljube...
Zašto znaš svaku točku koja mene boli...
Zašto se prevarama baviš...
Zašto te sanjam...
Zašto te uopće volim??????

Ovo je pjesma za sve koji vole pogrešnu osobu...

kako prolaze moji dani...

danas sam se probudila malo bolje volje...i onda sam se uhvatila učenja,odnosno čitanja moje maturalne radnje...ali nije to baš dugo potrajalo... nakon toga nisam radila ništa pametnoga nego se povlačila bezveze po kući...mislila sam da ću otići do plaže,ali nije mi se dalo kad sam shvatila da je vani užasno sparno...vrijeme je zadnjih par dana čudno...više volim kad je full toplo ili kad pljušti nego kad je ovako sparno...katastrofa...kad je takvo vrijeme stvarno nisam za ništa...
i tako mi prolaze dani...sutra idem do škole malo se ispričati sa svojom dragom profesoricom iz hrvatskog...
i onda poslije na kavicu i tako...dani prolaze,a da ni sam neznaš kako i zašto...u petak počinjem raditi i mogu reć da jedva čekam jer ću manje razmišljat o maturi i svemu što me čeka...i bar ću učiti jer ću biti svijesna da više nemam kad,da vrijeme leti...a kad malo bolje razmislim htjela bi da to vrijeme do mature tako proleti jer ću se manje živcirati i sve će napokon biti gotovo...uf, jedva čekam taj dan, točnije 27.6.2007.
mislim da ću tad napisat jako dugi post gdje ću prepričavati svaki dio mature...

subota, 09.06.2007.

zašto sam ljuta...!?

Probudila sam se jako živčana...prvo sam bila ljuta sama na sebe jer je bilo skoro podne kada sam se probudila...a što je najbolje nebi se probudila da mi mobitel nije zvonio...to je poslijedica od sinoć...nikako nisam mogla zaspati...dva sata sam se samo okretala u krevetu...uf...katastrofa...to mi je nešto najgore,a počelo mi se češće događati...drugi razlog zbog kojeg sam ljuta je što ne učim...matura se bliži,također i prijemni ali ja se previše ne trudim...istina,počela sam učiti hrvatski ali ubrzo sam odustala...bilo mi je jako teško upamtiti sve one pisce tj.nazive njihovih dijela...pa zamislite od 60 pisaca znati nazive za najmanje 5 dijela...inače imam ok pamćenje,par puta pročitam i znam ali ovakve stvari najviše mrzim...treći razlog moje živčanosti je što ubrzo počinjem raditi i onda pogotovo neću stić učiti...nisam osoba koja može cijeli dan biti doma,učiti pa ić na posao...moram ostavit malo slobodnog vremena za šetnje s prijateljima i kavice..na kraju shvatim da nisam ljuta ni živčana zbog nekog drugog nego sama radi sebe...da se malo bolje organiziram(recimo kad kažem da idem učit da stvarno učim) bilo bi sve puno lakše i imala bi puno slobodnog vremena...iako si ja uvijek napravim vremena za ići na kavice,a bitne stvari totalno zanemarim...

petak, 08.06.2007.

ZAŠTO JE BOLJE BITI MUŠKARAC?!

Na filmovima je gotovo uvijek žena gola
-Za godišnji odmor do 5 dana ti treba samo jedan kofer
-Tvoji frendovi ti NE seru svaki put kada smršaviš ili se udebljaš
-Ne trošiš na frizere ogromne novce i stalno si nezadovoljan
-Kada vrtiš kanale na TV-u, NE moraš zastati na svakom gdje netko plače
-Tvoja stražnjica nije faktor u razgovorima za posao
-Nijedan orgazam nije lažan
-Ne moraš tegliti torbu beskorisnih stvari svuda kamo pođeš
-Razumiješ zašto su stripovi smješni
-Možeš se istuširati i spremiti za 15 minuta
-Kod sexa NE moraš brinuti o svojoj moralnoj reputaciji
-Ako te netko zaboravi pozvati na neku proslavu, još uvijek ti može biti prijatelj
-Tvoje donje rublje košta 10 E za pakiranje do 3 komada
-Ne moraš brijati ništa ispod brade
-Ne moraš se svako jutro buditi pored dlakavog dupeta
-Nitko NE primjeti DA imaš 34 i DA si neženja
-Sve na tvom licu može ostati u originalnoj boji
-Možeš biti predsjednik
-Tri para cipela je više nego dovoljno
-Predigra nije neophodna
-Možeš skinuti majicu kada je vruć dan
-Mehaničari ti uglavnom govore istinu
-Možeš s prijateljem u tišini satima gledati nogomet, bez pomisli:
"Možda je ljut na mene?"
-Stalno si u jednom raspoloženju
-Znaš najmanje 5 načina DA otvoris bocu piva
-Možeš sjediti raširenih nogu, bez obzira što si obukao
-Daljinski upravljač je samo tvoj
-Ljudi NE bulje u tvoje grudi, kada pričaš s njima
-Možeš kupovati prezervative, a DA te prodavač NE zamišlja golog
-Možeš racionalizirati svako ponašanje izrazom: "Jebi Ga!"
-Povremeno sočno podrigivanje je očekivana gesta
-Nikad se nećeš odreći seksaa zato što "nisi raspoložen"
-Pornići su pravljeni samo za tebe
-Ne moraš zapamtiti svačiji rođendan
-To što NE voliš neku osobu NE predstavlja prepreku dobrom seksu
-Kada ideš na wc, NE moraš se pretvarati DA se ideš "osvježiti"
-Red ispred muškog WC-a je 80% kraći

malo smijeha

Dolazi ženi ljubavnik kući dok joj je suprug na poslu.
Njen devetogodišnji sin dođe kući nenadano, ugleda ih i sakrije se u ormar kako bi ih i dalje promatrao.
Ženin suprug također dolazi kući.
Ona strpa ljubavnika u ormar, ne znajući da joj je sin već unutra.
Dječak: - Mračno je ovdje
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam nogometnu loptu.
Muškarac: - To je lijepo.
Dječak: - Želis li je kupiti?
Muškarac: - Ne, hvala.
Dječak: - Moj tata je vani.
Muškarac: - OK, koliko?
Dječak: - 250 EUR.

Nakon nekoliko tjedana muškarac i dječak se ponovno susretnu u ormaru.
Dječak: - Mračno je ovdje.
Muškarac: - Da, mračno je.
Dječak: - Imam tenisice za nogomet.

Prisjećajući se što se zadnji put dogodilo, muškarac upita:
-Koliko?
Dječak: - 750 EUR
Muškarac uzdahne: - U redu.
Par dana kasnije, otac kaže sinu:
Uzmi loptu i tenisice, idemo se igrati.
Dječak odgovori:
Ne mogu, prodao sam loptu i tenisice.
Otac upita: - Za koliko si ih prodao?
Dječak: - Za 1.000 EUR
Otac: - To je grozno, kako si mogao tako opelješiti svoje
prijatelje... to je puno više nego što te dvije stvari stvarno vrijede!
Sad te vodim u crkvu da se ispovijediš!!!

Otac odvede sina u crkvu i u ispovjedaonicu pa zatvori vrata.

Dječak: - Mračno je ovdje.
Svećenik: - Ne počinji mi opet s tim sranjem.

život

što je život?! po meni jedna kratkotrajna misija koja bi se trebala izvršiti što je bolje moguće...kad pogledate sve tragedije u zadnje vrijeme,ne zapitate se šta vam donosi sutra...iskreno,krenuvši sama od sebe,ja se nikad to ne pitam...znam za ono:danas jesi,sutra nisi i toga se i držim...zato svaki dan nastojim iskoristiti maksimalno odnosno živjeti punim plućima...ali trenutno mi je situacija takva da baš i previše ne uživam...mučim se i živciram zbog mature...zbog jednog pitanja koje ću izvući i na koje ću odgovoriti(nadam se)...toliko me to iscrpljuje,nemate pojma...samo to pričanje i razmišlanje o maturi...
toliko sam time zaokupljena da jednostavno ne primjećujem neke stvari oko sebe...i onda sam se trgla neki dan kada su mi rekli da je poginuo jedan dečko kojeg sam znala...nakon toga sam odlučila da ću se više brinuti za stvari koje su u životu jako važne,nego za neku maturu...da se razumijemo,i matura je bitna zbog daljnjeg razvoja situacije tj. upisa na fakultet...ali...zbog čega se toliko brinuti kada je to uglavnom sreća...mogu ja sve naučiti i izvući pitanje koje sam slučajno preskočila i zaboravila naučiti...i šta onda?padam maturu...a netko tko će učiti samo dan prije izvući će pitanje koje je upravo taj dan naučio...tako da NO SIKIRIKI ljudi... potrebno je i znanje ali i sreća...ako i padnemo maturu nije propast svijeta...postoji drugi rok i sve se može riješiti...
zato ljudi uživajte i živite kao da vam je svaki dan poslijednji!!! jer sve se može nadoknaditi osim ljudskog života...

moj prvi post

hello ljudi...
evo nakon čitanja i komentiranja ostalih blogova odlučila sam i ja napraviti svoj blog...samo neznam koliko ću biti ustrajna u pisanju...
to bi bilo sve za prvi put...ovo je samo probni post