|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
o meni,mojim nadama,snovima,ljubavima...
sve ono što bi izgovorila u trenutku kada nitko nije pored mene...
sve što mi padne na pamet...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
-Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?», a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam
«ZAŠTO NE?»
George Bernard Shaw
-Tko želi nešto naučiti, nači će način; tko ne želi, naći će izliku.
Pablo Picasso
-Samo najmudriji i najgluplji ne mogu se promijeniti.
Konfucije
-Problem upravljanja kvalitetom ne proizlazi iz onoga što ljudi ne znaju, već iz onoga
što misle da znaju.
Philip B. Crosby
-Strpljenje je moć. S vremenom i strpljenjem i dudov list postaje svila.
Kineska poslovica
-Bolje je šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i
otkloniti sve sumnje.
-U životu je bolje biti jedan dan netko, nego čitav život nitko.
-Nitko ne zasluzuje naše suze, a onaj tko ih zasužuje neće nas
rasplakati.
-Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje ne osvrčući se koliko
dobija nazad.
-Žene žive za prvu ljubav, a muškarci za posljednju.
-Ožiljci nas podsjećaju na to da je prošlost bila stvarna, živimo u
primitivnim vremenima ni okrutnima ni mudrima, neodlučnost je
njihovo prokletstvo.
-Ako zvuči predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.
-Ne veruj nitkom više nego samom sebi.
-Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog
prijatelja.
svi su kao u nekoj deprici prije Božića...svatko pronađe razlog za tugu:nekome fali zdravlja,nekome love a nekome pak ljubavi!? svi se vjerovatno pronađu u tome ali šta možemo!? okićeni gradovi,božićne pjesme i slične stvari podsvijesno utječu na nas,iako to ne želimo...
I tako ti se dogodi da ti je malo lošiji dan,razmišljaš o svemu i svačemu-šta je moglo bit,šta će i kako bit pa to ljudi krivo protumače..svatko ima jedan loš dan u godini,pa čak možda i češće...treba rješiti neke stvari sa sobom da bi mogao nekome drugom obrazložiti što ti je.o Bože,pa čini se tako zahtjevno...ali nije...meni je osobno najgore kada se ne smijem,kada sam stvarno normalna ili malo povučenija nego inače ljudi misle da mi se nešto događa...govore da izgledam kao da su mi sve lađe potonule...ali Bože moj,to je život...pa ne može ti svaki dan biti najljepši i najsretniji!! ali nikome ništa ne zamjeram, svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje!
eto kratko javljanje do slijedećeg puta..morala sam ovo napisati da mi bude malo lakše! neki znaju na šta mislim!
pozz
Nemam baš previše inspiracije za pisanje,ali napisati ću par riječi...tek toliko...da izbacim iz sebe sve što mi iz dana u dan sve više smeta odnosno ono što mi je neshvatljivo,nepodnošljivo i sl.
E pa da krenem...
Primjećujem,ljudi stalno nekud žure...nemaju vremena za ništa,da im dan traje 48 umjesto 24 sata mislim da ni to nebi bilo dovoljno...mogu krenuti od sebe same...samo jurim zbog fakuteta,nemam vremena za ništa...jedva čekam kraj tjedna(kao da malo odmorim) ali onda mi je još gore...jedini dani kada se napokon mogu odmoriti,opustiti,izaći s prijateljima ja moram razmišljat o obvezama koje me čekaju slijedeći tjedan...i naravno,rješavati te obveze! ma jedva čekam da sve završi,jedva čekam ljeto-odmaranje i uživancija bez ikakvih problema i smetnji!!i da je to strašno..evo potaknulo me ovo vrijeme(kiša)da napišem i par riječi o tome...ljudi su toliko monotoni,bezvoljni da je to strašno..razumijem da se nekome ništa neda po takvom vremenu,da je razdražljiv ili slično ali da netko može biti stalno takav pa ono hello!??? šta se s tim svim ljudima događa,gdje su zalutali.u koji svijet?svaka sitnica svakome smeta,svi su živčani,imaju strašne probleme i slično.oni koji zapravo imaju dosta problema čak i previše ponašaju se u totalnom neskladu sa svojom situacijom...oni su pak puni volje,ništa im nije teško a zapravo zato jer sami sebe zavaravaju...strašno šta se na ovom svijetu događa..prije nije bilo tako,sasvim drukčija,mirnija,bolja vremena...u ovakvom životu svi samo gledaju kako će nekoga naljutit,povrijediti,spustiti i slično.Pomalo se i oni obični ljudi počinju pretvarati u robove današnjeg svijeta..jer moraju,ako žele biti dio te pokvarene zajednice...
Eto,malo sam se osvrnula na svijet oko sebe...nije me nikakva situacija potakla na to,nego jednostavno primjećujem da ljudi tako žive! Sve je nekako trulo...eto,postala sam jako pesimistična kroz taj tmurni život...
Pozz
