Nemam baš previše inspiracije za pisanje,ali napisati ću par riječi...tek toliko...da izbacim iz sebe sve što mi iz dana u dan sve više smeta odnosno ono što mi je neshvatljivo,nepodnošljivo i sl.
E pa da krenem...
Primjećujem,ljudi stalno nekud žure...nemaju vremena za ništa,da im dan traje 48 umjesto 24 sata mislim da ni to nebi bilo dovoljno...mogu krenuti od sebe same...samo jurim zbog fakuteta,nemam vremena za ništa...jedva čekam kraj tjedna(kao da malo odmorim) ali onda mi je još gore...jedini dani kada se napokon mogu odmoriti,opustiti,izaći s prijateljima ja moram razmišljat o obvezama koje me čekaju slijedeći tjedan...i naravno,rješavati te obveze! ma jedva čekam da sve završi,jedva čekam ljeto-odmaranje i uživancija bez ikakvih problema i smetnji!!i da je to strašno..evo potaknulo me ovo vrijeme(kiša)da napišem i par riječi o tome...ljudi su toliko monotoni,bezvoljni da je to strašno..razumijem da se nekome ništa neda po takvom vremenu,da je razdražljiv ili slično ali da netko može biti stalno takav pa ono hello!??? šta se s tim svim ljudima događa,gdje su zalutali.u koji svijet?svaka sitnica svakome smeta,svi su živčani,imaju strašne probleme i slično.oni koji zapravo imaju dosta problema čak i previše ponašaju se u totalnom neskladu sa svojom situacijom...oni su pak puni volje,ništa im nije teško a zapravo zato jer sami sebe zavaravaju...strašno šta se na ovom svijetu događa..prije nije bilo tako,sasvim drukčija,mirnija,bolja vremena...u ovakvom životu svi samo gledaju kako će nekoga naljutit,povrijediti,spustiti i slično.Pomalo se i oni obični ljudi počinju pretvarati u robove današnjeg svijeta..jer moraju,ako žele biti dio te pokvarene zajednice...
Eto,malo sam se osvrnula na svijet oko sebe...nije me nikakva situacija potakla na to,nego jednostavno primjećujem da ljudi tako žive! Sve je nekako trulo...eto,postala sam jako pesimistična kroz taj tmurni život...
Pozz
Post je objavljen 09.12.2007. u 16:50 sati.