Bila jednom jedna cura imenom Lara...zaljubila se u jednog dečka,pa moglo bi se reći na prvi pogled...i bila je to stvarno prava ljubav...bili su kao jedno,dvije suprotnosti koje se tako dobro nadopunjuju kao da su stvoreni da budu jedno biće...ne može se reći da je to bila normalna,uobičajena ljubav...bili su skroz različiti od drugih,samim tim što su se rijetko viđali iako su bili zajedno...ali kada bi se vidjeli,njihov susret bio bi obuzet strašću i nekom posebnom energijom...sve se činilo savršenim...dok jednoga dana Larin mladić nije otišao u nepoznato...u nepoznato za nju...svi ostali su znali gdje on ide...znala je i ona,ali pravila se luda...nije htjela vjerovati da on,njena ljubav,odlazi u neki drugi,nepoznati grad...pozdravili su se jako lijepo,na jedan dostojanstven način misleći da se više nikad neće vidjeti i da neće biti prilike da njihova ljubav oživi...
Vrijeme je prolazilo,oni su se čuli,ali već je njihova ljubav umrla...a pogotovo njena...sve dok se on nije jednog dana pojavio kao iz vedra neba...ona je bila uzbuđena,ali ljubavi više nije bilo...našli su se,a ona je bila skroz ravnodušna prema njemu...za razliku od njega...iako je bio daleko,ostala je neka mrvica ljubavi prema njoj...nju to nije previše diralo,baš zato što je on bio taj koji je otišao bez riječi...Lara je već imala svoj novi život,svoje nove ljubavi...ali on nije mogao to prihvatiti...toliko je bio očajan da joj je čak rekao:"ja vidim da tebi više nije stalo do mene"...nije ju ni to pogodilo...na rastanku mu čak nije htjela dati ni prijateljski poljubac...ali kada je došla doma,razmišljala je zašto sve to radi kada su se nekad davno jako voljeli...bilo joj je krivo,ali isto tako i drago...drago zato što nije pokleknula pred njime i bacila mu se u naručje...na kraju je shvatila da je izabrala dobar put i da ta njihova ljubav oživi,nebi imala smisla baš zato što je to ljubav na daljinu...jer DALEKO OD OČIJU,DALEKO OD SRCA...
Post je objavljen 11.06.2007. u 22:31 sati.