Ovih dana....

petak , 31.10.2008.

Čini se da sam opet izgubila.
Jedan dan sa pripadajućim suzama
posvetih neposvećenom.
Kako se lako navući na samouništenje
kada hormoni krenu put grla
i golicajući zube svojim sunčanim titrajima
provociraju lažni osmijeh.
Čini se...neka je nit popustila
u paukovoj mreži čistoće;
pa hvaliti se možemo mirisnim domom
jer u drugačiji pauk neće....ha ha
Polugol odraz iz profila...
nekoliko flekica visoko na jagodicama
uz kut oka...e da, hoće to u ranu jesen.
Udahni na nos, izdahni na usta....
Otpuhni; kao što si nekada sa guštom,
dim cigarete...
Slatka li otrova prisjećati se poroka,
je li to isto bio život ?
Čini se da je, mada sada izgubljen.
Danas ću povjerovati ;
bilo je to umorstvo s predumišljajem,
rađanje slijedi....


Dragi moji, kako sada stvari stoje, neće me biti neko vrijeme;
nadam se ne predugo. Ostavljam Vam svima svoje tople
pozdrave i jedva čekam mogućnost da opet uživam u Vašim
stihovima... Hvala za svaku riječ podrške i sve najljepše
Vam želim....

Rebus

nedjelja , 19.10.2008.

Nedostaje mi voljeti Tebe.
Snovi mi govore
pomalo nerazumljivo
ali sve si to Ti.
I sve sam to ja.
Suzno oko zbog
melankolične pjesme,
osmjeh na licu
za mnoge neuspjele šale,
nestašluk za gušt,
novi dan i puna pluća života,
tako nedostaje mi
voljeti Tebe.
I zato ne želim prestati.
Nastavljam
u procjepu vremena
i novoga života.
Radujem se tvojoj sreći.
I volim te, beskrajno nježno.
Tebe, sliku sreće s druge strane sna.
Zagonetno rješenje rebusa
nakon duga razmišljanja....

Na rubu

utorak , 07.10.2008.

Neka ovo budu zadnje suze zbog tebe,
ti nevrijedno biće
koje sam okrunila suludom ljubavlju.
U tebi više ništa nema
što bi se ljudskim moglo zvati
i moram krenuti dalje...
zbog budućnosti nerođene djece
i svega što srce može i želi dati.
Ne želim se pretvoriti u izlapljeli otpad
koji ni plijesan ne proždire
umjesto znakova života,
ne želim postati živi pijesak
koji će gutati i pokoje nedužno stvorenje.
Ove gorke suze brišem
i crvenilo ne daje boju licu !
Čini ga trošnim domom vjere
izglodale stoljetnim valovima
a opet tako postojane...
Neću otići, nestat ću u sebi
pretvorio si me u led.
Na rubu mržnje
još uvijek se trudim ne izgovoriti glasno
tu mrsku riječ.
Bolesno je kada voliš voljeti.
Samo jedna u nizu grešaka u stvaranju,
a vidi kolike je godine poživjela...
I još će koju mada u tome
Svevišnji ima riječ zadnju .
Moja, upućena tebi je na samom rubu izgovora....