Ovih dana....

petak , 31.10.2008.

Čini se da sam opet izgubila.
Jedan dan sa pripadajućim suzama
posvetih neposvećenom.
Kako se lako navući na samouništenje
kada hormoni krenu put grla
i golicajući zube svojim sunčanim titrajima
provociraju lažni osmijeh.
Čini se...neka je nit popustila
u paukovoj mreži čistoće;
pa hvaliti se možemo mirisnim domom
jer u drugačiji pauk neće....ha ha
Polugol odraz iz profila...
nekoliko flekica visoko na jagodicama
uz kut oka...e da, hoće to u ranu jesen.
Udahni na nos, izdahni na usta....
Otpuhni; kao što si nekada sa guštom,
dim cigarete...
Slatka li otrova prisjećati se poroka,
je li to isto bio život ?
Čini se da je, mada sada izgubljen.
Danas ću povjerovati ;
bilo je to umorstvo s predumišljajem,
rađanje slijedi....


Dragi moji, kako sada stvari stoje, neće me biti neko vrijeme;
nadam se ne predugo. Ostavljam Vam svima svoje tople
pozdrave i jedva čekam mogućnost da opet uživam u Vašim
stihovima... Hvala za svaku riječ podrške i sve najljepše
Vam želim....