Neka ovo budu zadnje suze zbog tebe,
ti nevrijedno biće
koje sam okrunila suludom ljubavlju.
U tebi više ništa nema
što bi se ljudskim moglo zvati
i moram krenuti dalje...
zbog budućnosti nerođene djece
i svega što srce može i želi dati.
Ne želim se pretvoriti u izlapljeli otpad
koji ni plijesan ne proždire
umjesto znakova života,
ne želim postati živi pijesak
koji će gutati i pokoje nedužno stvorenje.
Ove gorke suze brišem
i crvenilo ne daje boju licu !
Čini ga trošnim domom vjere
izglodale stoljetnim valovima
a opet tako postojane...
Neću otići, nestat ću u sebi
pretvorio si me u led.
Na rubu mržnje
još uvijek se trudim ne izgovoriti glasno
tu mrsku riječ.
Bolesno je kada voliš voljeti.
Samo jedna u nizu grešaka u stvaranju,
a vidi kolike je godine poživjela...
I još će koju mada u tome
Svevišnji ima riječ zadnju .
Moja, upućena tebi je na samom rubu izgovora....
Post je objavljen 07.10.2008. u 21:53 sati.