Thanks

četvrtak , 24.01.2008.












Zaplivam ponekad rijekom nade,
hvala Onom tko je pri stvaranju
ugradio dašak proljeća u mene
pa me Sunce prodrma nježno,
hormonska terapija oživljavanja,
strujni udar u zadnji čas....
Iz same srži kreću valovi
užitak postojanja
vatra ženstvenosti
vihorom ni od kuda, probuđena.
I tamo negdje u sivilu
a jutros je imalo posebnu ljepotu
gdje živi Fighter iz moga ringa
bačene su rukavice...
Prsti oslobođeni stege nedodirljivosti
kruže niz stomak na osjetljivost boka...
O da, zaglušujući šum brzaca
improvizira odgovore... već sam
na toplom mjestu samoće
ugrijana putenošću susreta.
Sve sjeda na svoje mjesto,
pitanju stiže suvisli odgovor,
žeđ utažena je nektarom...

<< Arhiva >>