Zaplivam ponekad rijekom nade,
hvala Onom tko je pri stvaranju
ugradio dašak proljeća u mene
pa me Sunce prodrma nježno,
hormonska terapija oživljavanja,
strujni udar u zadnji čas....
Iz same srži kreću valovi
užitak postojanja
vatra ženstvenosti
vihorom ni od kuda, probuđena.
I tamo negdje u sivilu
a jutros je imalo posebnu ljepotu
gdje živi Fighter iz moga ringa
bačene su rukavice...
Prsti oslobođeni stege nedodirljivosti
kruže niz stomak na osjetljivost boka...
O da, zaglušujući šum brzaca
improvizira odgovore... već sam
na toplom mjestu samoće
ugrijana putenošću susreta.
Sve sjeda na svoje mjesto,
pitanju stiže suvisli odgovor,
žeđ utažena je nektarom...
Post je objavljen 24.01.2008. u 14:01 sati.