|
|
| < | travanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Paa... Samo me zovite Sad Girl... 
Datum rođenja: 27.6.1994.god.
Osobnost: Depresivna, tužna, sanjarka, pesimistik, usamljena, povučena,
inspirativna, lakoumna, teška...
Što volim slušati? .........Metal najviše, ali slušam i sve ostalo.........
Što čitam? ..............Večernji list..........hehe
velika sam ljubiteljica knjiga... čitam sve što mi dođe pod ruku... pa tako uživam u Elizabeth Kostovoj, J.K.Rowlling, Bali Raiu, Stephenie Meyer... neću dalje...
Čime se zabavljam u slobodno vrijeme:
Crtanjem (Nimalo nadarena!), pisanjem, čitanjem, slušanjem glatbe i msn-om...
msn adresa: krvavi_tragovi@hotmail.com
Ljubav: trenutno slobodna i sretna....
I will never let you fall I'll stand up with you forever I'll be with you throw it all Even if you say me That you don't need me any more... I will be your eyes in dark... When angels from heaven will sleep I will be awake... I will never leave you alone... I will never turn my back on you... Forever your Forever broken guardian angel...
"The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark"
Nije mi lako... Sada kada je od tebe ostala samo uspomena... Nije mi lako... Sada kada me nitko ne razumije... Sada kada nitko neće obrisati moje suze... Sada kada me nitko ne brani... Od tamne svjetlosti dana... Gdje si sada?!!!
Naslov je tu samo onako... Be zrazloga... Ovih dana sam nikakva, što se moglo zaključiti i po mojim postovima... Da vas više ne zamaram tim mojim glupostima, o želji da promijenim svijet, a znam da ne mogu, danas ću vam ostaviti jedan lijepi ulomak iz svoje priče... I možda nekoliko slikica...
Ova bol je prestvarna... Tako sam umorna biti ovdje... Ako si morao si samo otići... Jer me to boli... Ovoj boli nema kraja... Ova rana nikada neće zarasti...
Pomogla sam ti kroz sve ove godine... Držala te za ruku kada ti je bilo najgore... Ima još toliko godina da i ja nestanem... Toliko mnogo... Da nestanem... Zauvijek... Da opet budemo zajedno...
Sada usamljena lutam... I nema kraja... Kada sam plakala... Plakao si i ti... Kada sam se bojala... I tebe je bilo strah...
................................A sada??????????.........................................................................
Sada je došao kraj...
***********************************************************
-Ovo tražiš?- začula sam glas iza sebe i okrenula se naglo. Tatsuo je stajao samo nekoliko koraka od mene i u ruci držao moju bilježnicu mašući njome po zraku.
-Daj mi to.- posegnula sam rukom da ju uhvatim, ali povukao ju je i sve što sam uhvatila je bio zrak.
-Daj mi tu bilježnicu.- rekla sam malo oštrije približivši mu se.
-Ako ju želiš uzmi je.- imao je vragolast izraz lica kojim me je pokušao nagovoriti da ga izazovem.
-Dobar pokušaj, kao da već nisam zaključila da si jači od mene. Osim toga što će ti moja bilježnica?-
-O puno toga se može s ovom bilježnicom.- odvratio je zagonetno pa nastavio.
-Na primjer rukopis. Iz njega se puno sazna. Miris, stil pisanja, crtanja, povlačenja određenih crta…- zastao je i onda tiho protisnuo. –Osjećaja.-
Zbog te zadnje riječi sam shvatila da je već pregledao bilježnicu detaljno i vrlo vjerojatno otkrio brdo stvari o meni. Ljutito sam se bacila prema njemu što čini se nije očekivao i zgrabila bilježnicu iz njegove ruke. No tad sam shvatila da je moj napad bio nešto što nitko ne bi očekivao jer sam ga tako gurnula natrag pa je počeo padati na tlo. Oboje smo grčevito držali bilježnicu ne puštajući ju pa me je povukao za sobom. Ta sekunda je trajala najdulje u mom životu i znala sam da nema šanse da izbjegnemo pad u crveni lokvu. Sklopila sam oči i samo čekala, nadajući se da će biti barem bezbolno. Usudila sam se čak pomisliti što će biti s odjećom koju sam dobila od sestre Tiane. No koliko god ja čekala pad nije dolazio, a ja sam se i dalje čvrsto držala za bilježnicu i Tatsuovu majicu gužvajući je u šaci. Na posljetku sam oprezno tvorila oči ogledavajući se oko sebe. Ni da sam htjela ne bih mogla zaobići zbunjujući pogled kojim me je gledao Tatsuo.
-Što?- nije mi bilo jasno zašto me tako gleda, no ubrzo mi je postalo. Skrenuo je pogled na moju ruku kojoj sam ga i dalje povlačila za majicu. brzo sam ju ispustila iz stiska i odmaknula se korak od njega oduzimajući mu bilježnicu.
-Kako?- tad sam se sjetila da onog pada nije bilo, a trebalo je biti. On je samo šutio i buljio, čelo mu se naboralo i činilo se kao da ga glava boli.
-Jesi li dobro?- upitala sam ga pomalo zabrinuto misleći da je to opet zbog moje krvi na zapešću.
-Ne. Što si ti?!- viknuo je na mene ljutito i zakoračio kao da će me udariti. Povukla sam se korak nazad bježeći od njega.
-Ne razumijem. O čemu pričaš?-
-Zašto si drugačija?!- bijesno me se šibao pogledom, ali zbog njegova pitanja sam zaboravila da je muško i da je jači od mene. Istupila sam prkosno mu uzvraćajući bijesnim pogledom.
-Što tebe briga kakva sam ja! Imam pravo biti kakva želim.- Čini se da ga je moj odgovor malo pribrao jer je onaj bijesni pogled s njegove strane nestao. Ništa više iz njega nisam mogla pročitati.
