«Kako si?»
Koji je smisao tog pitanja, neka mi netko lijepo objasni.
Je li to uvodna fraza u ostatak razgovora? Postavlja li se to pitanje u svrhu privlačenja pozornosti sugovornika i kao takvo ne zahtijeva dublje promišljanje niti smisleniji odgovor? Kaže li jednostavno: «Hej ti tu, prekini to što god radiš i o čemu god razmišljaš i slušaj sada mene»? (Zapravo.) I još k tome: «A budući da sam ja tako dobar i uljudan čovjek, dopustit ću da kažeš riječ-dvije o sebi, a onda ćemo promijeniti temu i govoriti o onomu što mene doista zanima.»
I što odgovoriti na to? Klasično 'dobro' koje ne znači ništa? Ili podastrijeti iscrpan petominutni izvještaj o vlastitom psihofizičkom stanju? Ali, zašto stati tu?! Zašto ne dati uvid u pozadinu, tj. recentne događaje te svoju interpretaciju istih? Kako u privatnoj, tako u javnoj sferi? ... I što to sve znači za naše cijelo društvo?
Predlažem da se kao službeni odgovor na pitanje 'Kako si/ste?' uzvrati istim tim pitanjem, po engleski. Kada je već besmislena formula, slavimo njen besmisao do kraja.
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Metafizičari
D. G. Rossetti
Emily Dickinson
Bruno Schulz
Zubo
Smoto
Gjuro
OVOONO
Piko
Blogo
We'll build in sonnets pretty rooms. (J. Donne)
I do not know what I want, and perhaps I shall never know, but my only wish from every star will always be another star; and truly I am not afraid.(T. Capote)