sarajevski
28.10.2004., četvrtak
Zvjezdane staze
Svemir...krajnja granica bla, bla... Brodski dnevnik broj 7245874624379234910E...Kapetan Sarajevski govori...prijem! Danas smo sasvim slučajno, poviše sazviježđa "Dva brata", otkrili jednu totalno novu zvijezdu, fascinirajuće ljepote i sjaja, zvijezdu čije otkriće predstavlja ogroman doprinos istraživanju svemira. S obzirom da naš brod nosi oznaku BiHprajz, a da je BiH multietična država, složili smo se da bi zvijezdi trebali dati neko međunarodno ime...još nismo nadošli koje bi to moglo biti, ali sigurno ćemo se sjetiti...(ovo je odlomak iz serije koju ću jednog dana režirati)Ja sam ustvari, jedan avanturista u duši! Opasnost mi je srednje ime, hrabrost mi je srednje prezime. Indijana Džons je mala maca za mene. Njegov smiješni bič, borba sa kanibalskim plemenima...pih, sve ja to mogu + deset sklekova. Vođen nepogriješivim njuhom za misterije, danas sam po prvi put u kuću donio teleskop. Auuu što je teleskop dobar...sav crn i sa nekim točkićima...vise ima točkića nego sat. Morao sam...morao sam provjeriti da li ima života u svemiru, bas me nesto kopka, neda mi zaspati... I montiram ja taj točkićasti teleskop, uperim ga k nebu...hmmm...crno. Skinem poklopac koji štiti stakla, opet pogledam...crno. Majku mu, crno nam se piše...nigdje nijedne zvijezde. Nigdje zelenog svemirca sa jednim okom da viri iza komete, nigdje borgova, nigdje mračnih sila koje žele da zauzmu našu planetu i iđu u naša tijela... A onda...onda sam ugledao mjesec....Bože kako je lijepo kroz teleskop gledati mjesec. Kao da kroz valjak u toalet papiru posmatrate kuglu lustera sa udaljenosti od 3 centimetra. Samo se vidi bijelo i ništa više...ali bio sam tako ponosan što gledam mjesec, baš sam se osjećao nekako pametno, čak mi je došlo da nešto skiciram. Gladan novih otkrića prebacio sam se na zvijezde...kako je to radostan trenutak u mom zivotu. Nemate pojma koliko je drugačije gledati zvijezde teleskopom...nisu vise tačkice prečnika 0,3 milimetra kao kad ih gledate golim okom...neeee, sad su sigurno jedno 0,5 ako ne i 0,6 milimetara...kao da su mi se otvorili novi vidici. Od sada ću život da dijelim na dva dijela; život prije i život poslije teleskopa...možda sebi nadijem i neko svemirsko ime..."Zvjezdani ratnik". A vi koji nemate čast da gledate kroz teleskop, idalje gledajte zvijezde prečnika 0,3 milimetra...hahaha(zlokobni smijeh uz koji ide eho). Nego ima li iko kakvu ideju šta se još teleskopom može gledati, osim glupavog svemira? ;) |
26.10.2004., utorak
Nije lako vama ženama...
A mislio sam da ovu rečenicu nikada neću napisati. Kako to sad vama nije lako? Imate toliko prednosti koje mozete uvijek iskoristit, npr. možete uvijek zaplakati kad nesto nije kako želite da bude; dečko hoće da gleda utakmicu - vi zaplačete, zapuhao je vjetar i pokvario frizuru - vi zaplačete, nema zvijezda na nebu - vi zaplačete... Ali...imam prijateljicu, stvano pametna djevojka i vrijedna - pravi stručnjak u oblasti kojom se bavi (svaka bi je majka za zeta poželjela :) ) I priča ona da je dobila ponudu za novi posao, jedna strana organizacija. Super, oduševljena, posao joj se sviđa, plata dobra, ali...tip koji joj je ponudio posao...malo mutan tip, nikako ne može sa njim biti načisto; sve je kao fin-dobar...malo previše fin-dobar. Nudi joj posao jer cijeni njene sposobnosti ili zato što bi da istraži neke njene druge sposobnosti? Ono, nije nikada ništa otvoreno rekao ali su joj njegovi postupci skroz čudni. Previše nastoji da bude prisan, više nego što treba je nagovara da prihvati posao... E to je problem...šta ako prihvati pa joj poslije posao dođe u pitanje, jer bi ga prvom prilikom kad pokuša nešto spucala tamo gdje muškarac ne želi biti spucan. Šta opet ako ne prihvati posao? Možda je ipak malo paranoična? Haj se sad odluči... E zbog toga vam nije lako, jer pretpostavljam da ovakve situacije nisu rijetke...mi smo bar sigurni da nas niko neće vrbovati jer želi nešto više od posla (ah, pusta želja...šefica od nekih 30-ak godina...kožna suknjica i halter i:) ) Hehe...sad mi pade na pamet, bio je kod nas prije rata jedan drot, Jozo. On je bio poznat po tome što ti prvo priđe, opali te pendrekom, pa onda pita šta to radiš... Možda i ona ovom tipu prvo da opali 2-3 šamara, čisto prevencije radi? Valjda ga to neće uzbuditi... :) |
23.10.2004., subota
************
|
Beskrajno dug noć... U zraku je još uvijek osjećao miris svježine od kiše koja je maločas padala. Pogledao je na sat...02:40. Dođavola, imao je cijelu vječnost pred sobom, a na pamet mu nije padala niti jedna ideja kako da ubije ovaj osjećaj dosade u sebi. Ubije...hm. Kakva patetika. Već mu je muka od svih tih lako-zavodljivih djevojaka koje sreče svaku noč. Njihova krhka tijela i osjećaj zadovoljstva dok se lagano, ustaljenim pokretom naginje nad njih, njihovo mazno mrmljanje i ruke koje prolaze kroz njegovu kosu... Mrzio je sve to. Mrzio iz dna duše, ali protiv toga nije mogao. Morao je uzeti barem jednu ženu svako veče, inače ne bi mogao živjeti, i to je tako odkad zna za sebe. A to je cijela vječnost. I uvijek isti pokreti, uvijek iste radnje i, najgore od svega, uvijek isti sjaj u očima žene kad završi sa njom...nekako staklen. Dosta mu je više svega. Istina, djevojka koju je večeras imao zaista je bila vrijedna truda; majda, bujnih grudi, plave kose...zaista sočna, kakvu bi svaki normalan muškarac poželio. Šteta za njih što je on stigao ranije. To što radi mu je bio samo rutinski posao koji treba odraditi i ništa više. Što više djevojaka to bolje. Možda bi jednom mogao probati i muškarca...Fuj, zgadio se sam sebi. Ipak više voli nježne mlade djevojke... Ali, sa druge strane, sve je to tako monotonao. Kamo sreće da može odmah umrijeti, danikada više ne izađe iz ove mračne ulice, i da više ne misli na to. Kada bi samo mogao sklopiti oči, da ih nikada više ne otvori i ne ugleda još jednu noć. Znao je da je to samo pusto maštanje jer je njegovo prokletstvo jače od svega. Ipak će otići kući. S ovim što je popio večeras, moći će izdržati do sutra uveče...a onda, opet ispočetka. *************************************************************************** Jedva čujno je ušao u staru, na prvi pogled napuštenu zgradu. Čvrsto se držeći za trulu drvenu ogradu, sišao je niz škripave stepenice. Jedne večeri će zaista popustiti pod njegovom težinom. Uostalom, šta je najgore što mu se može dogoditi? Da se malo udari? Da pogine? Hahaha... Ušao je u mračnu sobu koja je smrdila na plijesan i desnom rukom, već dobro izvježbanim pokretom, dohvatio prekidač. Slaba svijetlost obasjala je malu sobicu u kojoj nije bilo namještaja. Na sredini sobe, kao u filmovima, stajao je mrtvački kovčeg. Polao je zakoračio i legavši u njega zatvorio poklopac... Sutra ga je čekala nova noć. |
21.10.2004., četvrtak
Tuga
|
Slušam pjesmu...Mrelin - Verletzt...nisam do sada uspio da je protumačim. Da li osim pjesničkih alegorija u njoj ima bilo kakvog značenja? Ili samo ja to ne vidim? Tuga je tako relativan i subjektivan osjećaj. Recimo, kada ja čovjek ostavljen, spreman je da tuguje danima, da se pošteno napije misleći na dragu osobu, da leži u krevetu, sluša balade i prisjeća se uspomena za koje je sebe ubijedio da su stubovi nosači njegovog cijelog svijeta. Svaki stih, ali baš svaki stih, kao da je pisan po vlastitoj priči. Neke tako male sitnice znaju da izmame suzu u oku...Da se nalazim u takvom stanju možda bih i razumo ovu pjesmu. Ali ne, ja sam na sasvim suprotnoj strani; bilo bi previše patetično da kazem da sam oguglao na sve to...a stvarno je tako. Prijatelj koji tuguje danima zbog djevojke, sa kojom je bio u vezi 2 godine - smiješan, ne mogu da shvatim...OK bili, prošli...i šta sad? Živi jebote! Toliko divnih, lijepih, nježnih, krasnih, djevojaka ima u ovome gradu... I kad si u takvom stanju onda razumiješ i pjesme. Primjer: "Neko ove noći, te bistre oči crnom bojojom boji, Bog mu platio, neko ove noći, te bostre oči crnom bojom boji, a ja ih zlatio..." Eh sad, neko ko je skoro ostavljen, i ko zna da mu je bivša (nikad prežaljena ljubav) upravo sa drugim, može postati neuračunljiv kada ovo čuje na radiju, može popiti hektolitre vina, i rezati vene uzduž i poprijeko. Neko ko leži u krevetu sa tuđom djevojkom, nikada ne bi mogao shvatiti sta joj to upravo radi sa očima... Neću da potcjenjujem tuđe osjećaje, to mi nije ni bila namjera...čak bih se volio opet zaljubiti, smatrati svoju djevojku princezom i biti joj vjeran do kraja života, kupovati joj ruže, voditi u Vilsonovo... Možda bih onda razumo kakve moraju biti okolnosti...i kakva to žena mora biti da joj se otpjeva "Uvrijedio sam djevojčicu u tebi..." |
20.10.2004., srijeda
Štela
|
Ja volim svoju zemlju. Volim ljude u njoj, volim običaje, volim tradiciju... A tradicija je nešto što se u mojoj zemlji poštuje...i to je tako, tu niko ne pravi pitanje i ne vode se polemike. Evo recimo vozački ispit. Kod nes je već godinama tradicija da se vozački ispit ne može položiti ni iz trećeg puta ako nemaš štelu. Svi znaju da je tako, javno se priča o tome i na televiziji i na radiju. Instruktori otvoreno to govore kandidatima...I niko se ne buni, a i zašto bi?Zašto se buniti protiv nečega što tako dobro funkcioniše, zašto gaziti po vastitoj tradiciji? Da su Kinezi recimo, svako malo gazili svoju istorijsku zaostavštinu nikada ne bi izrasli u naciju sa hiljadugodišnjom prošlošću. A mi želimo biti velika nacija... Kod nas je štela više znak kulture i lijepog vaspitanja, nego neki negativan čin. Hajd' skupi hrabrost pa reci nekome da si našao posao bez štele, ili sredio neke papire u opštini brzo, a bez štele! Svi će odmah početi da te ogovaraju i pričaju ti iza leđa. U našem gradu se jednostavno osjeti štela u zraku...u izlasku sunca, u bezbrižnoj dječijoj igri, u potoku koji žubori... Jednostavno smo se srodili sa tim i ne možemo više nezad. A i ne želimo. Pa ima li većeg zadovoljstva nego dići penziju preko reda, jer ti je službenica banke rod u 4. koljenu? Ili položitio ispit koji nisi učio jer brat od tvog komšije poznaje profesorovu strinu? Em, što njegujemo tradiciju, em dokazijemo kako smo mi dovitljiv narod. I opet će se javiti neki koji će pokušati da prigovore, da nam bace prašinu u oči. Oni kojima smeta sve što je lijepo, koji ne mogu ni da zamisle normalan život, iza mraka vlastitog poštenja. Reći će da ne treba tako, da možemo nešto i samo postići...reći će stotinu laži pokušavajući da nas odgovore, da nas na zlo navedu. Takvi nama ne misle dobro, oni su crna mrlja našeg društva i sa njima se treba obračunati. I zato znajmo da sa svojom štelom trebamo biti ponosni, jer ona dokazuje koliko smo sposobni i pametni. Ako ikada posumnjate u to, samo se zapitajte: "Pa jesam li sposobniji ja, koji sam našao stelu, ili onaj sa dva fakulteta koji još uvijek traži posao?" Sve će vam se samo kazati... |
18.10.2004., ponedjeljak
Orgijanje po sarajevskim kafićima
|
Postoji ovdje u Sarajevu jedan vrlo ozbiljan problem o kojem se nikako ne priča. Kada pitate ljude nešto o tome svi se bojažljivo osvrću, traže prisluškivače u lampama... «Nemoj sada o tome, nije sigurno...ONI su uvijek oko nas» E, PA NE MOŽE TO TAKO...Evo ja ću prvi javno da postavim pitanje... GDJE IZLAZE SARAJEVSKE ŽENE? GDJE, DRUGOVI? Evo svjež primjer: Izađem ja večeras sa prijateljem na kafu. Gdje da odemo? Ma nije važno, ne tražimo mi neka exkluzivna mjesta, čisto da su zadovoljena dva mala kriterija : Da možemo sjesti ili stajati (?!), i da ima par koka (djevojaka op.aut. :) ) oko nas. Ja tu nisam posebno izbirljiv, ne moraju biti ni manekenke ni fotomodeli, samo više volim da imam žene u blizini nego muškarce...ne moramo se ni šmekiti ni upoznavati, samo da su tu. Ali ne lezi vraže...odemo mi do Akvarijusa(1) – nema mjesta, nema žena...hm...hajd, nije bed, otići ćemo do grada...uđemo u City Pub(2) – 90% muškaraca i parova koji sjede, drže se za rukicu i guguću...koji k***c parovi dolaze u CP? Ja kad imam djevojku, vodim je neka romantična i mirna mjesta pa je tamo davim... No dobro, idemo do male galerije(3). Mala gajerija se nedavno renovirala i sad je baš cool mjestašce. Dođemo mi, kad tamo ukupno 3 žene...hm...nešto nije OK...idemo do Brazila(4). Brazil i Sixties(jel se ovako pise?) su priča za sebe...kao da se održava bračno savjetovanje. Grrr...idemo do jebene Buene(5)...Bolje da nisam ni izašao nego što sam došao u buenu...svi se nešto grle i cmaču... I tako smo mi još obišli Mesh(6), ono mjesto pored scenske akademije(7), Metropolis(8), Softinu galeriju(9)...jebote, ili je ortodoksni pederbal ili su jebeni CMOK-CMOK parovi...nek' idu praviti djecu, gdje svi baš nađu izlaziti nedeljom! To je problem drugovi, to treba razmatrati, time se političari trebaju baviti da zadobiju glasove na opštinskim izborima. Umjesto da se rješavaju stambena pitanja i pitanja nezaposlenosti, treba rješavati ova ozbiljna, goruća... Onaj ko mi nađe kafić gdje mogu popiti kafu, za koju su se steklu potrebni preduslovi, ima moj glas za odbornika...ma šta za odbornika – za načelnika!!! Nekada sam mislio da žene imaju neka svoja tajna skroviša gdje se sastaju i smiju nama muškarcima... A možda je ovo samo jedan od znakova apokalipse... |
17.10.2004., nedjelja
Ezanom do pobjede
|
Napomena: Text nema nikakve veze sa bilo kakvim vjerskim osjećanjima ili pripadnosti/nepripadnosti određenom vjerskom opredjeljenju. Mišljenja sam da prvo treba kritikovati negativne pojave u svom dvorištu pa onda gledati kod komšije... U zavosnosti od toga u kojem dijelu BiH se nalazite u textu možete izvršiti slijedeće izmjene riječi: Musliman->Pravoslavac/Katolik, Džamija -> Crkva, Ezan -> Crkvena zvona, Džehenem -> Pakao Javni proglas: Obavještavamo sve građane i zainteresovane vjerske poglavare, da je u Sarajevu u toku takmičenje pod službenim nazivom «Ezanom do pobjede». Za učešće na takmičenju se još uvijek mogu prijaviti sve postojeće Džamije, mada prednost imaju one izgađene usred urbanih naselja. Cilj takmičenja je nadjačati ezan sa suparničke Džamije i vlastitim ezanom, u ranu zoru, probuditi što više građana. Dakle kao neophodna oprema za takmičenje su sto veći i sto jači zvučnici. Pravila u takmičenju nema puno; najbitnije je kada se čuje ezan sa susjedne Džamije, odvrnuti zvučnike trako jako da se «protivnički» ezan ne čuje u krugu od 3 km. Napomena za takmičare: Po našem dosadašnjem iskustvu, vrlo često će se javiti neki neozbiljni građani, svih vjeroispovjesti, koji će se žaliti da je ezan preglasan i time pokušati da miniraju naše takmičenje(vjerovatno UDBA). Sa takvima postupajte na dva načina: 1. Muslimanima prigovorite da nisu pravi muslimani, jer da jesu, ne bi im smetao ezan. Nakon toga se osvrnite na to da oni uopšte ne znaju značaj ezana i da će završiti u džehenemu ako jos jednom dođu da se žale. 2. Nemuslimanima recite da vi nemate sa njima šta pričati i da ćete raditi šta vas je volja u «svom» gradu. Napomenite da će i oni završiti u džehenemu. |
16.10.2004., subota
Zahvalio bih se svima koji su me podržali...
|
...da se ovaj blog ikada pojavi. Ustvari, niko me nije podržao, ali to baš onako dobro zvuči...Možda ipak da se zahvalim Senadu Hadžifejzoviću, jer da nije njegove "ja sam najpametniji, najduhovitiji, najšarmantniji" emisije, ni ja nebih ovo pisao. Zašto? Već dugo vremena planiram otvoriti blog, ali niti imam vremena, niti mi nešto znači to što će poneko pročitati ono što sam napisao. Uglavnom, jedna od tema večerašnje Senadove emisije je bila Severina (o, da...Severina :) ). Tu je jedan "mudri" analitičar, sa svojim "inteligentnim" komentarima, pokušavao ubijediti gledaoce kako je Severina veće zlo i od samog Busha, kako se namjerila ne Edu Maajku jer je bosanac, kako je ljubomorna na njega jer je on veća zvijezda, kako u novoj pjesmi svjesno poziva građane na njegov linč...ma idi u kurac!!! A bila je dobra dok si drkao gledajući njen "video uradak"? Poslije tužnog pokušaja da ubijedi gledaoce u ove nebuloze, kao gost se pojavio i prozvani Edo Maajka. Razgovor je otprilike ovako tekao: Senad: Šta ti misliš o Severininom pozivu na tvoj linč? Edo: Pa nemam ništa da kažem...ja sam spomenuo nju par puta, ona je mene, i to je to... Senad: Ali ona u pjesmi sugeriše da si ti bosanac i da te zbog toga ne treba slušati... Edo: Ubjeđen sam da ona kad je pravila pjesmu nije na to mislila... Senad: Ali takav je text pjesme. Edo: Ona sigurno nije baš na to mislila...ma zato ja i mrzim novinarske šupke, što od svega žele samo da naprave priču... Čovjek je sasvih otvoreno rekao i Senadu i njegovom "analitičaru" šta misli o njihovim idejama...aferim! PS: Ne diraj mi Severinu, da nebi dobio po p***i :) Mislim da je za prvi bog i previše... |