Slušam pjesmu...Mrelin - Verletzt...nisam do sada uspio da je protumačim. Da li osim pjesničkih alegorija u njoj ima bilo kakvog značenja? Ili samo ja to ne vidim?
Tuga je tako relativan i subjektivan osjećaj. Recimo, kada ja čovjek ostavljen, spreman je da tuguje danima, da se pošteno napije misleći na dragu osobu, da leži u krevetu, sluša balade i prisjeća se uspomena za koje je sebe ubijedio da su stubovi nosači njegovog cijelog svijeta. Svaki stih, ali baš svaki stih, kao da je pisan po vlastitoj priči. Neke tako male sitnice znaju da izmame suzu u oku...Da se nalazim u takvom stanju možda bih i razumo ovu pjesmu.
Ali ne, ja sam na sasvim suprotnoj strani; bilo bi previše patetično da kazem da sam oguglao na sve to...a stvarno je tako.
Prijatelj koji tuguje danima zbog djevojke, sa kojom je bio u vezi 2 godine - smiješan, ne mogu da shvatim...OK bili, prošli...i šta sad? Živi jebote! Toliko divnih, lijepih, nježnih, krasnih, djevojaka ima u ovome gradu...
I kad si u takvom stanju onda razumiješ i pjesme. Primjer: