A mislio sam da ovu rečenicu nikada neću napisati. Kako to sad vama nije lako? Imate toliko prednosti koje mozete uvijek iskoristit, npr. možete uvijek zaplakati kad nesto nije kako želite da bude; dečko hoće da gleda utakmicu - vi zaplačete, zapuhao je vjetar i pokvario frizuru - vi zaplačete, nema zvijezda na nebu - vi zaplačete...
Ali...imam prijateljicu, stvano pametna djevojka i vrijedna - pravi stručnjak u oblasti kojom se bavi (svaka bi je majka za zeta poželjela :) ) I priča ona da je dobila ponudu za novi posao, jedna strana organizacija. Super, oduševljena, posao joj se sviđa, plata dobra, ali...tip koji joj je ponudio posao...malo mutan tip, nikako ne može sa njim biti načisto; sve je kao fin-dobar...malo previše fin-dobar. Nudi joj posao jer cijeni njene sposobnosti ili zato što bi da istraži neke njene druge sposobnosti? Ono, nije nikada ništa otvoreno rekao ali su joj njegovi postupci skroz čudni. Previše nastoji da bude prisan, više nego što treba je nagovara da prihvati posao...
E to je problem...šta ako prihvati pa joj poslije posao dođe u pitanje, jer bi ga prvom prilikom kad pokuša nešto spucala tamo gdje muškarac ne želi biti spucan. Šta opet ako ne prihvati posao? Možda je ipak malo paranoična? Haj se sad odluči...
E zbog toga vam nije lako, jer pretpostavljam da ovakve situacije nisu rijetke...mi smo bar sigurni da nas niko neće vrbovati jer želi nešto više od posla (ah, pusta želja...šefica od nekih 30-ak godina...kožna suknjica i halter i:) )
Hehe...sad mi pade na pamet, bio je kod nas prije rata jedan drot, Jozo. On je bio poznat po tome što ti prvo priđe, opali te pendrekom, pa onda pita šta to radiš...
Možda i ona ovom tipu prvo da opali 2-3 šamara, čisto prevencije radi? Valjda ga to neće uzbuditi... :)
Post je objavljen 26.10.2004. u 07:36 sati.