|
Beskrajno dug noć... U zraku je još uvijek osjećao miris svježine od kiše koja je maločas padala. Pogledao je na sat...02:40. Dođavola, imao je cijelu vječnost pred sobom, a na pamet mu nije padala niti jedna ideja kako da ubije ovaj osjećaj dosade u sebi. Ubije...hm. Kakva patetika. Već mu je muka od svih tih lako-zavodljivih djevojaka koje sreče svaku noč. Njihova krhka tijela i osjećaj zadovoljstva dok se lagano, ustaljenim pokretom naginje nad njih, njihovo mazno mrmljanje i ruke koje prolaze kroz njegovu kosu... Mrzio je sve to. Mrzio iz dna duše, ali protiv toga nije mogao. Morao je uzeti barem jednu ženu svako veče, inače ne bi mogao živjeti, i to je tako odkad zna za sebe. A to je cijela vječnost. I uvijek isti pokreti, uvijek iste radnje i, najgore od svega, uvijek isti sjaj u očima žene kad završi sa njom...nekako staklen. Dosta mu je više svega. Istina, djevojka koju je večeras imao zaista je bila vrijedna truda; majda, bujnih grudi, plave kose...zaista sočna, kakvu bi svaki normalan muškarac poželio. Šteta za njih što je on stigao ranije. To što radi mu je bio samo rutinski posao koji treba odraditi i ništa više. Što više djevojaka to bolje. Možda bi jednom mogao probati i muškarca...Fuj, zgadio se sam sebi. Ipak više voli nježne mlade djevojke... Ali, sa druge strane, sve je to tako monotonao. Kamo sreće da može odmah umrijeti, danikada više ne izađe iz ove mračne ulice, i da više ne misli na to. Kada bi samo mogao sklopiti oči, da ih nikada više ne otvori i ne ugleda još jednu noć. Znao je da je to samo pusto maštanje jer je njegovo prokletstvo jače od svega. Ipak će otići kući. S ovim što je popio večeras, moći će izdržati do sutra uveče...a onda, opet ispočetka. *************************************************************************** Jedva čujno je ušao u staru, na prvi pogled napuštenu zgradu. Čvrsto se držeći za trulu drvenu ogradu, sišao je niz škripave stepenice. Jedne večeri će zaista popustiti pod njegovom težinom. Uostalom, šta je najgore što mu se može dogoditi? Da se malo udari? Da pogine? Hahaha... Ušao je u mračnu sobu koja je smrdila na plijesan i desnom rukom, već dobro izvježbanim pokretom, dohvatio prekidač. Slaba svijetlost obasjala je malu sobicu u kojoj nije bilo namještaja. Na sredini sobe, kao u filmovima, stajao je mrtvački kovčeg. Polao je zakoračio i legavši u njega zatvorio poklopac... Sutra ga je čekala nova noć. |
| listopad, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv