27.11.2006., ponedjeljak
Samo da ne bude dosadno
<em>Nije moj stil pisati opširno ali ovog puta moram
Surfati toga dana isprva se činila kao nemoguća misija (MI). Vremenski uvjeti upitni, Dora na vikendu kod mene, poslovni sastanak umjesto u 9.00 odgođen na 10.00. Marko je stigao iz Zagreba bez pratnje supruge i kćeri i sav nabrijan htio je otići na surfanje, bilo gdje. Opcije su bile istočna Istra – Rbac, ili otok Krk – Punat. Zbog udaljenosti među njima nije bilo mogućnosti ispravke ako smo pogrešno procjenili lokaciju.
MI – 1 Pakiranje
Spremanje Dore, susret s Markom, ukrcaj opreme, poslovni sastanak, ukrcaj Plavuše – sve uspješno obavljeno. Nebo je tmurno, rominja kišica. Vozimo se prema svjetloj točki na horizontu. More je valovito a krijeste valova se lome tvoreći ovčice.
MI – 2 Ko je pakirao opremu
Stižemo u Punat. Jugo njihalo grane i time pomagao beračima maslina da obore svoje plodove na zemlju. I dalje je tmurno ali barem ne pada kiša. Srce je jače tuklo kada sam ugledao freestylere kako drapaju po valovima tamo negdje na oko 5-6 milja prema Plavniku. Plavuša je dobila ključeve auta, novčanik, Doru na čuvanje i uputsva za održavanje djeteta. Marko i ja žurno smo iskrcavali opremu trimali jedra i pokazivali bijele guzice po parkingu dok smo oblačili odjela.
Dogovor:
- surfamo na 5 milja od obale a u slučaju da nešto pukne plivamo u grad Krk. Tamo nosi struja. Ok? OK!
Odjednom probija me znoj:
- NEMA TRAPEZA!
Fuck, bez toga se ne može jedriti. Na njemu visiš. Možda možeš bez njega ako si popaj. Šta ću sad, trčim od surfera do surfera nebi li nažicao nečiji rezervni trapez, ali ništa (H2O).
Vidim ja Čeh Džo je tu. Star fucker, surfer i svjetski poslovni čovjek. Psa je vezao za auto i otišao na more, a pored psa leži trapez. To je bilo rješenje mog problema. Taj pas i nije neki čuvar. Potrebno ga je dobro vezati za auto da ga netko neukrade. Trapez koji je ujedno i bio Life-jacket izvrsno mi je pristajao.
MI – 2 uspješno obavljena. Idemo na more, akcija!
MI – 3 Wave on
Vjetar taman, valovi od 2 metra. Isprva se trebalo naučiti na ta brda od valova, sličilo je više bordanju, no nakon prvih pol sata sve je bilo kako treba. Više-manje uspjevao sam amortizirat sve valove, i u trnutku kad sam oslobodio grča i pomislio «kako mi dobro ide» naišao je on. Bio je viši od ostalih, pravi Hawajac. Kasno sam ga primjetio da bi promjenio kurs. Punom brzinom vozio sam prema njegovom vrhu. Uspon je bio blag ali do njegovog vrha bilo je oko 20 metara. Krijesta mu se lomila, a prema mojoj procjeni ako bi je pokušao zaobići pogodila bi me ravno u bubreg. Nema druge, moram ravno preko njega. Idemo na vrh vala. Ko ga jebe, ionako mi ide dobro. Zatvorim jedro tako da dobijem još brzine.
Bio sam spreman amortizirati ga čučnjem i tako bez odvajanja od morske površine, glatko sjuriti se niz njega. Dolazim na vrh. Otvara se prekrasan pogled, kao s vrha planine. Ali to nije pogled kojeg sam priželjkivao, to je pogled s vrha planine iza koje se otvara ponor.
Od donošenja odluke do ovog trnutka prošle su sigurno dvije sekunde. To je jako puno vremena, mogao sam biti spreman. No ovo iznenađenje pripisujem neiskustvu surfanja po valovima.
Vjerovatno od straha nisam ispružio noge kako bi čim mekše doskočio krmom, već sam ostao u tom zgčenom položaju, te se daska strmoglavila još većom brzinom niz val što je prvobitno i bila moja ideja. ALI NE TOM BRZINOM!
Zadnje što su moje širom otvorene oči gledale bila je prova koja zaranja pod morsku površinu, a to vam dođe isto kao i kad vam blokira prednji kotač na bicikli: KATAPULT.
Kada sam ponovo otvorio oči mirno sam ležao usred svog jerda a oko mene su plivali komadići monofilma (prozirni dio jedra).
- U jebote, eto ti štete! Saš ljepo potrošit malo novaca novo jedro. Je staro 3 godine ali mogo si ga prodati dok je još bilo cijelo.
Osvrnem se prema obali a ono jedva se vidi mjesto polaska.
Moje jedro dok je prozor ispod broja bio još cijel.
MI – 4 Spašavanje
Penjem se na dasku, povlačim uže i podižem uništeno jedro u kojem sam očekivao rupu, no imao sam što i vidjeti. Jedro je pukol od jarbola pa sve do kraja. Gornji dio činio je zastavu, a bum je bio mlohava čuna.
Fucking shit, do obale s koje smo krenuli sigurno je 2 milje! Do Krka pun kurac više! Kopno na koje me nosi struja je najbliže ali stijene kojima je okruženo ne čine se prijateljski. Valovi se o njih snažno razbijaju. Pristajanje na njih će boljeti. Ne hvala! Svaka odgoda u plivanju značila je biti sve bliže i bliže tim hridima.
- Plivaj stari bilo kamo samo ne tamo. Plivaj natrag!
Sjeo sam nakratko na dasku kako bi mahanjem privukao pozornost surfera koji je u daljini prolazio.
– molim te javi Marku, onom sa onim bijelim jedrom, da mi treba pomoć (iako nemam pojma kako bi mi to on mogao pomoći).
Nakon prvih 15-ak minuta činilo se da vjetar pada ali valovi su i dalje bili veliki i ometali me u mojoj namjeri da zadržim kurs. Činilo se da stojim na mjestu. Bio sam svjestan tog privida zbog udaljenosti od kopna. Nakon 40-ak minuta kopno je izgledalo jednako daleko a moje samopouzdanje se lagano gubilo. Nisam odustajao. Valovi su se i dalje uzdizali visoko iznad mene, podizali me i spuštali. Plivao sam leđno samo s jednom rukom, jer je druga bila oslonjena na dasku i ono za što se može reći biveše jedro. U tim situacijama se užetom priveže oprema za jednu nogu i pliva s obje ruke, ali od pogleda u crnu dubinu zastajao bi mi dah i još crnje misli motale su mi se po glavi. Misli sam zabavljao promatrajući oblake.
Nakon sat vremena plivanja nazirali su se nepobitni dokazi da sam podosta napredovao. Povremeno sam okretao pogled prema kopnu koje se iz trena u tren činilo sve bliže. Činjenica da me struja me nije odnjela sa kursa bila je pravo ohrabrenje.
Od Marka još uvijek ni M!? Na kopnu ne vidim niti njegovu crvenu Mazdu! Pa gdje je otišao?
Plivam dalje sad već znatno iscrpljen. Džoov trapez - life jacket držao me na površini i bio je prava stvar za utopljenike poput mene.
- hajde još malo, izdrži tim ritmom i odmah smo na obali. Ne samo na obali, nego na mjestu polaska što je pravi uspjeh. Ovaj put ćeš biti biti heroj, heroj ulice.
Zadnjih sto metara bilo je najteže. Oči su greble kao da je pjesak u njima. Negdje oko sat i pol je trajalo spašavanje samog sebe. Izvukao sam se na obalu. Noge su klecale, a listovi se grčili. Ugledam Džoa:
- hvala ti stari. Sam sam se poslužio i spasio me je. Znaš li gde je Marko?
- Marko te traži tamo, na ona obala! On je otšla po tebe, kad smo mu rekli da ti treba pomoć.
Huh, dobro je. Dajete mi mobitel da mu javim da se potraga obustavlja. Zovem usput i Plavušu da prestane trošiti novce po Krku i time loše utjecati na dijete. Nazvao bi i Boga da mu zahvalim ali nisam imao njegov broj u mobitelu, no vjerujem da je on prvi čuo moje pozive upomoć.
MI – 4 uspješno obavljena.
MI – 5 Gozba
Što je slijedilo u ovom djelu možete naslutiti. Iscrpljena tijela nagradili smo bogatom trpezom nezdrave hrane u pustom gradiću Puntu po načelu "Čim nezdravije tim bolje". Nisam mario niti za 0 promila.
Uslišila se moja molitva, te subote zaista nije bilo dosadno.
|
- 00:54 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
19.11.2006., nedjelja
Inati se Slavonijo
Ako mislite na da je ovaj post vezan za tulum povodom 15. godišnjice zavičajnog kluba Slavonija onda se varate. Bilo je tako dobro da sam jednostavno uživao u svakom tonu tamburica vinkovačkih tamburaša Šumari. Zbog cupkanja nisam stigao niti uslikati cijeli događaj kao li tamburaše. Tek jedan MMS poslao sam kumu. Nekad smo on i ja bili pravi jebeni bećari uz Gazde i domaću rakiju.
Dnevni raspored je bio ovakav:
- on se ustaje u 6 i vozi staroj robu na posao, u 9 ide u teretanu, u 11 je kod mene
- ja spavam, on me budi.
- idemo na faks na kavu.
- prema rasporedu umjesto na predavanja vraćamo se k meni i ljuljnemo viljamovku - dvije.
- ja vadim instrumente i dajem mu jednostavne poduke Gdur, Ddur, A dur. mol mu nikad nije isao.
- njegova omiljena je bila:
“kad je bio mlad, moj did Luka,
tražio je hlad, pokraj poljskog puta,
snaša, kao snaša, rumeno joj lice,
vragolasti osmjeh, oči zavodnice…”
- proba je trajala obično dok ona kruška u boci nije ostala na suhom ili dok nije dosla stara s posla.
- odsvirali bi onda jednu za staru i crta na faks (predavanja ili karte).
Iako smo bili na elektrotehnici dobro su nas znali u kantini na ekonomskom.
Vrijeme bećarenja je prošlo, studije smo završili, on je magistrirao a ja se oženio.
Danas je moj kum u ljubavnim problemima. Nakon višemjesečnog zahlađenja odnosa sa lijepšom polovicom izgleda da se pokolebao i popustio u svojim stavovima. Dok smo mi u subotu surfali, on je šetao po Poreču. Činilo se na trenutak da će ponovo postati onaj stari Ljuti, no ipak je ljubav pobjedila.
Stoga, slika tamburaša koju sam poslao u mom MMS-u oko pola noći bila je podsjetnik na stara vremena i nosila je poruku:
“kad je bio mlad, moj kum Ljuti….”
|
- 21:28 -
Komentari (33) -
Isprintaj -
#
17.11.2006., petak
Kratki posjet Metropoli
Napokon Zakon braće! Da nije mamurluka nebi ulovio niti ovu predzanju emisiju.
Ovaj mmurluk je produkt jučerašnjeg i prekjučerašnjeg bančenja. Bila su to dva naporna dana. Dva dana kulturno humanitarnog opijanja.
10.11. Sv.Martin. Tradicionalno okupljanje poslovno povezanih prijatelja u konobi «Pul mušice» proteklo je za nijansu drugačije. Pozivu domaćina između ostalih odazvali su se i «mladi» a mlade je pratila suvremena tehnika koja se nikako nije uklapala sa našim tradicionalnim unpluged nastupom. Bilo je to svojevrsno olakšanje nama mužikantima, no bila je to katastrofa za štimung. U jednom trenutku, upravo kada smo uskladilli višeglasje te dovoljno dotegnuli žice netko je usred pjesme uključio muziku:
- samo vi svirajte dalje, to je ta pjesma, imam je na lap-topu.
Momak je imao dobre namjere ali je očito markirao sa glazbenog. Prepustio sam miksanje muzike «mladima» koji su svako malo kliknuli na laptopu nešto po svom izboru. Dalo se primjetiti nedostatak kulture za vrijeme mise. Dugogodišnji biskup Vinko objavio je svoje povlaćenje u biskupsku mirovinu. Višak alkohola u krvi kod mladih potaknuo je emocionalno povezivanje tj. grljenje i pjevanje iz petnih žila. Naše druženje se prekinulo nešto sitno iz pola noći. Pozdravio sam društvo sa isprikom jer ustajem u zoru. Surfanje se ne propušta nizašto.
Dakle, tog dana ne možemo se pohvaliti da smo se nasurfali ali nismo se uzbuđivali zbog toga, jer čekali su nas izazovi noćnog druženja. Bančenje u Rijeci iz prespektive ljudi koji gaze četvrto a neki bogami i peto desetljeće izgleadlo je ovako:
- 8.00 konoba (ovaj put prava) i većerica za nas 7 starih olinjalih surfera,
- 00.00 između Opatije i Rijeke izabrali Rijeku
- Indigo, poluprazno, nekoliko desetaka ljudi. Nećemo tu idemo dalje, malo su nam čudne face.. ko da su pederi i lezbe tamo
- River pub, sorry dečki čekajte malo da izađe deset ljudi pa onda vi uđite! Nećemo ni tu ko vas jebe...
- Hemingvej, naručimo cugu i lovimo zjake. Mračna soba s kristalnim lusterom i light showom. Svako malo te zasljepi odnekud crveno svjetlo.... idemo dalje, iako su tinagerice opako miksale bokovima.
- Krenusmo u smijeru El ria prema kojem se slijeva masa ljudi. Ljudi? Pomislio sam: ako netko sad vikne starci, upalit će se svjetlo i svi će stajati mirno. Okrečemo se čelom nazad i idemo u Phanas,
- Za Phanas smo bili prevelika grupa, nismo mogli dočekati da njih 7 izađe da bi nas 7 ušlo.... šta ćemo sad. Idemo nazad među pedere. Tamo imamo barem kakve-takve šanse.
- Ipak u Indigu se situacija popravila. Nakon nekolko rundi i koke su izgledale bolje, no mi smo uspjeli rastjerati sve oko sebe. Najupornija je bila ona što trenira kick box. Ta se nije dala. Čak smo i zaradili pladanj pršuta, sira i maslina.... otkud? Bo?
Kada su sve birtije pozatvarali preostao nam je «disco» a tamo pravi rave party. Nikad bio na ravu, ali nikad ne reci nikad. Trudili smo se iz petnih žila uklopiti među ekipu što je zahtjevalo emotivno distanciranje. Opet mi nije bilo po mjeri. Kakav mentalni jaz između emotivno povezanih pijanaca štovatelja svetog Martina i emotivno otuđenih i nabomboniranih ravera.
Napuštamo ih u 6 ujutro i lovimo taxi, jer aute ionako nebi pronašli do 7.
|
- 12:05 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
12.11.2006., nedjelja
Dobro nam došel sveti Martin...
Napokon Zakon braće! Da nije mamurluka nebi ulovio niti ovu predzanju emisiju.
Ovaj mmurluk je produkt jučerašnjeg i prekjučerašnjeg bančenja. Bila su to dva naporna dana. Dva dana kulturno humanitarnog opijanja.
10.11. Sv.Martin. Tradicionalno okupljanje poslovno povezanih prijatelja u konobi «Pul mušice» proteklo je za nijansu drugačije. Pozivu domaćina između ostalih odazvali su se i «mladi» a mlade je pratila suvremena tehnika koja se nikako nije uklapala sa našim tradicionalnim unpluged nastupom. Bilo je to svojevrsno olakšanje nama mužikantima, no bila je to katastrofa za štimung. U jednom trenutku, upravo kada smo uskladilli višeglasje te dovoljno dotegnuli žice netko je usred pjesme uključio muziku:
- samo vi svirajte dalje, to je ta pjesma, imam je na lap-topu.
Momak je imao dobre namjere ali je očito markirao sa glazbenog. Prepustio sam miksanje muzike «mladima» koji su svako malo kliknuli na laptopu nešto po svom izboru. Dalo se primjetiti nedostatak kulture za vrijeme mise. Dugogodišnji biskup Vinko objavio je svoje povlaćenje u biskupsku mirovinu. Višak alkohola u krvi kod mladih potaknuo je emocionalno povezivanje tj. grljenje i pjevanje iz petnih žila. Naše druženje se prekinulo nešto sitno iz pola noći. Pozdravio sam društvo sa isprikom jer ustajem u zoru. Surfanje se ne propušta nizašto.
Dakle, tog dana ne možemo se pohvaliti da smo se nasurfali ali nismo se uzbuđivali zbog toga, jer čekali su nas izazovi noćnog druženja. Bančenje u Rijeci iz prespektive ljudi koji gaze četvrto a neki bogami i peto desetljeće izgleadlo je ovako:
- 8.00 konoba (ovaj put prava) i većerica za nas 7 starih olinjalih surfera,
- 00.00 između Opatije i Rijeke izabrali Rijeku
- Indigo, poluprazno, nekoliko desetaka ljudi. Nećemo tu idemo dalje, malo su nam čudne face.. ko da su pederi i lezbe tamo
- River pub, sorry dečki čekajte malo da izađe deset ljudi pa onda vi uđite! Nećemo ni tu ko vas jebe...
- Hemingvej, naručimo cugu i lovimo zjake. Mračna soba s kristalnim lusterom i light showom. Svako malo te zasljepi odnekud crveno svjetlo.... idemo dalje, iako su tinagerice opako miksale bokovima.
- Krenusmo u smijeru El ria prema kojem se slijeva masa ljudi. Ljudi? Pomislio sam: ako netko sad vikne starci, upalit će se svjetlo i svi će stajati mirno. Okrečemo se čelom nazad i idemo u Phanas,
- Za Phanas smo bili prevelika grupa, nismo mogli dočekati da njih 7 izađe da bi nas 7 ušlo.... šta ćemo sad. Idemo nazad među pedere. Tamo imamo barem kakve-takve šanse.
- Ipak u Indigu se situacija popravila. Nakon nekolko rundi i koke su izgledale bolje, no mi smo uspjeli rastjerati sve oko sebe. Najupornija je bila ona što trenira kick box. Ta se nije dala. Čak smo i zaradili pladanj pršuta, sira i maslina.... otkud? Bo?
Kada su sve birtije pozatvarali preostao nam je «disco» a tamo pravi rave party. Nikad bio na ravu, ali nikad ne reci nikad. Trudili smo se iz petnih žila uklopiti među ekipu što je zahtjevalo emotivno distanciranje. Opet mi nije bilo po mjeri. Kakav mentalni jaz između emotivno povezanih pijanaca štovatelja svetog Martina i emotivno otuđenih i nabomboniranih ravera.
Napuštamo ih u 6 ujutro i lovimo taxi, jer aute ionako nebi pronašli do 7.
|
- 23:00 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
05.11.2006., nedjelja
33.
Još dva sata i ulazim u 33.
Za ekipu surfera ovo znači da se u subotu sprema jedan od nekoliko naših noćnih izlazaka. Zapravo treći. Bili smo u veljači povodom Tigričevog rođendana, u kolovozu povodom Piletovog, a Kum nas je za vrijeme svog rođendana zaobilazio tako da je uteko na skijanje.
32. je bila teška posebno zadnji dan. Plavušin brat je slavio svoj ulazak u 30. Jutros sam bljuvao vatru. Žeđ me ubija. To je zato što sam opet pio suho vino. Nikad se neću naučiti čitati deklaraciju.
|
- 21:54 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
03.11.2006., petak
Kad Robi pozvoni na vrata
Te večeri smo bili nemirni. Zarobljeni praznim i mračnim ulicama našeg naselja tražili smo nešto što bi nam osvježilo anegdote za duge zimske pijanke. Bila je zima i rano je padao mrak. Kroz prozore nizova kuća dopiralo je prigušeno i bljeskutavo svjetlo njihovih TV-a. Na snazi je bila obveza zamračenja. Love za sjedenje u kafićima nije bilo, a auto je bio luksuz i našim roditeljima. Duruženje sa lijepšim polovicama bilo nam je strano, a kad nije bilo alkohola ostajali smo osuđeni sami sebi i svojim idejama:
-Dakle dečki, ima li tko koju ideju?
-Hm, uvjek možemo baciti kantu za smeće u neboder. Tamo najbolje odzvanja.
-Ajmo nešto novo. To smo i prošli tjedan napravili.
....
-A jel netko nekad ...zapalio govono zamotano u papir pred vratima, pozvonio I pobjegao?
Odjednom nam oči zabljsnu i osmjesi se pojave na licima.
Spaletu se nerjetko lampica malo teže palila pa smo mu morali objasniti što se dogodi kada vlasnik kuće otvori vrata i ugleda gorući papir pred vratima, a pogotovo što se dogodi kad on ugasi tu vatricu s nogom.
OK, ideja je rođena.
Sranje je bilo prvi problem koji nam se namtenuo pri rješavanju ovog projekta.
Tada nam se Robi povjerio:
-Dečki sranje prepustite meni. Veliku nuždu ionako obavljam 3 do 4 puta dnevno. Zato sam tako mršav!
Nismo mogli vjerovati što čovjek govori ali ajde super, baš smo ekipa za sve:
- ok ali ako ti sereš onda i ti nosiš novine pred vrata!
Odabrali smo kuću koja je imala najbolju geostratešku poziciju a k tome vlasnik je bio srpske nacionalnosti (barem u nekom koljenu, rat je bio za sve).
Robi je nosio svojih ruku djelo zamotano u papir a upaljač se znojio u Sanjinovoj ruci (on je izvukao najkraću slamku). Mi ostali, sve smo promatrali sa sigurne udaljenosti.
Vatrica je planula, dvije sjene su potrčale prema nama, svjetlo pred vratima se upalilo:
-šta..ma .... koji je ovo kurac? Jebem li vam sve po spisku...
Pukli smo od smijeha:
-a ha ha a ha ha a ha ha a ha ha
-Šta to radite?
Začulo se iza naših leđa!
Nastala je opća “bežanija”. Gušili smo se od smijeha. Preskakivali smo preko vrtova, trčali niz ulice što dalje od mjesta događaja!!!
Uz savršenu organizaciju u zanosu smo zanemarili čuvati zaleđe. Naše komešanje uzbudilo je susjeda čiji smo vrt izabrali kao bazu. Mislim da nas je ovaj čak cinkao onom prvom. Nije razumio da mi zapravo vodimo rat protiv pete kolone, ili makar potencijalne pete kolone.
|
- 14:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
