Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sandokans

Marketing

Samo da ne bude dosadno

<em>Nije moj stil pisati opširno ali ovog puta moram

Surfati toga dana isprva se činila kao nemoguća misija (MI). Vremenski uvjeti upitni, Dora na vikendu kod mene, poslovni sastanak umjesto u 9.00 odgođen na 10.00. Marko je stigao iz Zagreba bez pratnje supruge i kćeri i sav nabrijan htio je otići na surfanje, bilo gdje. Opcije su bile istočna Istra – Rbac, ili otok Krk – Punat. Zbog udaljenosti među njima nije bilo mogućnosti ispravke ako smo pogrešno procjenili lokaciju.

MI – 1 Pakiranje
Spremanje Dore, susret s Markom, ukrcaj opreme, poslovni sastanak, ukrcaj Plavuše – sve uspješno obavljeno. Nebo je tmurno, rominja kišica. Vozimo se prema svjetloj točki na horizontu. More je valovito a krijeste valova se lome tvoreći ovčice.

MI – 2 Ko je pakirao opremu
Stižemo u Punat. Jugo njihalo grane i time pomagao beračima maslina da obore svoje plodove na zemlju. I dalje je tmurno ali barem ne pada kiša. Srce je jače tuklo kada sam ugledao freestylere kako drapaju po valovima tamo negdje na oko 5-6 milja prema Plavniku. Plavuša je dobila ključeve auta, novčanik, Doru na čuvanje i uputsva za održavanje djeteta. Marko i ja žurno smo iskrcavali opremu trimali jedra i pokazivali bijele guzice po parkingu dok smo oblačili odjela.
Dogovor:
- surfamo na 5 milja od obale a u slučaju da nešto pukne plivamo u grad Krk. Tamo nosi struja. Ok? OK!
Odjednom probija me znoj:
- NEMA TRAPEZA!
Fuck, bez toga se ne može jedriti. Na njemu visiš. Možda možeš bez njega ako si popaj. Šta ću sad, trčim od surfera do surfera nebi li nažicao nečiji rezervni trapez, ali ništa (H2O).
Vidim ja Čeh Džo je tu. Star fucker, surfer i svjetski poslovni čovjek. Psa je vezao za auto i otišao na more, a pored psa leži trapez. To je bilo rješenje mog problema. Taj pas i nije neki čuvar. Potrebno ga je dobro vezati za auto da ga netko neukrade. Trapez koji je ujedno i bio Life-jacket izvrsno mi je pristajao.
MI – 2 uspješno obavljena. Idemo na more, akcija!

MI – 3 Wave on
Vjetar taman, valovi od 2 metra. Isprva se trebalo naučiti na ta brda od valova, sličilo je više bordanju, no nakon prvih pol sata sve je bilo kako treba. Više-manje uspjevao sam amortizirat sve valove, i u trnutku kad sam oslobodio grča i pomislio «kako mi dobro ide» naišao je on. Bio je viši od ostalih, pravi Hawajac. Kasno sam ga primjetio da bi promjenio kurs. Punom brzinom vozio sam prema njegovom vrhu. Uspon je bio blag ali do njegovog vrha bilo je oko 20 metara. Krijesta mu se lomila, a prema mojoj procjeni ako bi je pokušao zaobići pogodila bi me ravno u bubreg. Nema druge, moram ravno preko njega. Idemo na vrh vala. Ko ga jebe, ionako mi ide dobro. Zatvorim jedro tako da dobijem još brzine.
Bio sam spreman amortizirati ga čučnjem i tako bez odvajanja od morske površine, glatko sjuriti se niz njega. Dolazim na vrh. Otvara se prekrasan pogled, kao s vrha planine. Ali to nije pogled kojeg sam priželjkivao, to je pogled s vrha planine iza koje se otvara ponor.
Od donošenja odluke do ovog trnutka prošle su sigurno dvije sekunde. To je jako puno vremena, mogao sam biti spreman. No ovo iznenađenje pripisujem neiskustvu surfanja po valovima.
Vjerovatno od straha nisam ispružio noge kako bi čim mekše doskočio krmom, već sam ostao u tom zgčenom položaju, te se daska strmoglavila još većom brzinom niz val što je prvobitno i bila moja ideja. ALI NE TOM BRZINOM!
Zadnje što su moje širom otvorene oči gledale bila je prova koja zaranja pod morsku površinu, a to vam dođe isto kao i kad vam blokira prednji kotač na bicikli: KATAPULT.
Kada sam ponovo otvorio oči mirno sam ležao usred svog jerda a oko mene su plivali komadići monofilma (prozirni dio jedra).
- U jebote, eto ti štete! Saš ljepo potrošit malo novaca novo jedro. Je staro 3 godine ali mogo si ga prodati dok je još bilo cijelo.
Osvrnem se prema obali a ono jedva se vidi mjesto polaska.
Moje jedro dok je prozor ispod broja bio još cijel.


MI – 4 Spašavanje
Penjem se na dasku, povlačim uže i podižem uništeno jedro u kojem sam očekivao rupu, no imao sam što i vidjeti. Jedro je pukol od jarbola pa sve do kraja. Gornji dio činio je zastavu, a bum je bio mlohava čuna.
Fucking shit, do obale s koje smo krenuli sigurno je 2 milje! Do Krka pun kurac više! Kopno na koje me nosi struja je najbliže ali stijene kojima je okruženo ne čine se prijateljski. Valovi se o njih snažno razbijaju. Pristajanje na njih će boljeti. Ne hvala! Svaka odgoda u plivanju značila je biti sve bliže i bliže tim hridima.
- Plivaj stari bilo kamo samo ne tamo. Plivaj natrag!
Sjeo sam nakratko na dasku kako bi mahanjem privukao pozornost surfera koji je u daljini prolazio.
– molim te javi Marku, onom sa onim bijelim jedrom, da mi treba pomoć (iako nemam pojma kako bi mi to on mogao pomoći).
Nakon prvih 15-ak minuta činilo se da vjetar pada ali valovi su i dalje bili veliki i ometali me u mojoj namjeri da zadržim kurs. Činilo se da stojim na mjestu. Bio sam svjestan tog privida zbog udaljenosti od kopna. Nakon 40-ak minuta kopno je izgledalo jednako daleko a moje samopouzdanje se lagano gubilo. Nisam odustajao. Valovi su se i dalje uzdizali visoko iznad mene, podizali me i spuštali. Plivao sam leđno samo s jednom rukom, jer je druga bila oslonjena na dasku i ono za što se može reći biveše jedro. U tim situacijama se užetom priveže oprema za jednu nogu i pliva s obje ruke, ali od pogleda u crnu dubinu zastajao bi mi dah i još crnje misli motale su mi se po glavi. Misli sam zabavljao promatrajući oblake.
Nakon sat vremena plivanja nazirali su se nepobitni dokazi da sam podosta napredovao. Povremeno sam okretao pogled prema kopnu koje se iz trena u tren činilo sve bliže. Činjenica da me struja me nije odnjela sa kursa bila je pravo ohrabrenje.
Od Marka još uvijek ni M!? Na kopnu ne vidim niti njegovu crvenu Mazdu! Pa gdje je otišao?
Plivam dalje sad već znatno iscrpljen. Džoov trapez - life jacket držao me na površini i bio je prava stvar za utopljenike poput mene.
- hajde još malo, izdrži tim ritmom i odmah smo na obali. Ne samo na obali, nego na mjestu polaska što je pravi uspjeh. Ovaj put ćeš biti biti heroj, heroj ulice.
Zadnjih sto metara bilo je najteže. Oči su greble kao da je pjesak u njima. Negdje oko sat i pol je trajalo spašavanje samog sebe. Izvukao sam se na obalu. Noge su klecale, a listovi se grčili. Ugledam Džoa:
- hvala ti stari. Sam sam se poslužio i spasio me je. Znaš li gde je Marko?
- Marko te traži tamo, na ona obala! On je otšla po tebe, kad smo mu rekli da ti treba pomoć.
Huh, dobro je. Dajete mi mobitel da mu javim da se potraga obustavlja. Zovem usput i Plavušu da prestane trošiti novce po Krku i time loše utjecati na dijete. Nazvao bi i Boga da mu zahvalim ali nisam imao njegov broj u mobitelu, no vjerujem da je on prvi čuo moje pozive upomoć.
MI – 4 uspješno obavljena.

MI – 5 Gozba
Što je slijedilo u ovom djelu možete naslutiti. Iscrpljena tijela nagradili smo bogatom trpezom nezdrave hrane u pustom gradiću Puntu po načelu "Čim nezdravije tim bolje". Nisam mario niti za 0 promila.

Uslišila se moja molitva, te subote zaista nije bilo dosadno.


Post je objavljen 27.11.2006. u 00:54 sati.