Te večeri smo bili nemirni. Zarobljeni praznim i mračnim ulicama našeg naselja tražili smo nešto što bi nam osvježilo anegdote za duge zimske pijanke. Bila je zima i rano je padao mrak. Kroz prozore nizova kuća dopiralo je prigušeno i bljeskutavo svjetlo njihovih TV-a. Na snazi je bila obveza zamračenja. Love za sjedenje u kafićima nije bilo, a auto je bio luksuz i našim roditeljima. Duruženje sa lijepšim polovicama bilo nam je strano, a kad nije bilo alkohola ostajali smo osuđeni sami sebi i svojim idejama:
-Dakle dečki, ima li tko koju ideju?
-Hm, uvjek možemo baciti kantu za smeće u neboder. Tamo najbolje odzvanja.
-Ajmo nešto novo. To smo i prošli tjedan napravili.
....
-A jel netko nekad ...zapalio govono zamotano u papir pred vratima, pozvonio I pobjegao?
Odjednom nam oči zabljsnu i osmjesi se pojave na licima.
Spaletu se nerjetko lampica malo teže palila pa smo mu morali objasniti što se dogodi kada vlasnik kuće otvori vrata i ugleda gorući papir pred vratima, a pogotovo što se dogodi kad on ugasi tu vatricu s nogom.
OK, ideja je rođena.
Sranje je bilo prvi problem koji nam se namtenuo pri rješavanju ovog projekta.
Tada nam se Robi povjerio:
-Dečki sranje prepustite meni. Veliku nuždu ionako obavljam 3 do 4 puta dnevno. Zato sam tako mršav!
Nismo mogli vjerovati što čovjek govori ali ajde super, baš smo ekipa za sve:
- ok ali ako ti sereš onda i ti nosiš novine pred vrata!
Odabrali smo kuću koja je imala najbolju geostratešku poziciju a k tome vlasnik je bio srpske nacionalnosti (barem u nekom koljenu, rat je bio za sve).
Robi je nosio svojih ruku djelo zamotano u papir a upaljač se znojio u Sanjinovoj ruci (on je izvukao najkraću slamku). Mi ostali, sve smo promatrali sa sigurne udaljenosti.
Vatrica je planula, dvije sjene su potrčale prema nama, svjetlo pred vratima se upalilo:
-šta..ma .... koji je ovo kurac? Jebem li vam sve po spisku...
Pukli smo od smijeha:
-a ha ha a ha ha a ha ha a ha ha
-Šta to radite?
Začulo se iza naših leđa!
Nastala je opća “bežanija”. Gušili smo se od smijeha. Preskakivali smo preko vrtova, trčali niz ulice što dalje od mjesta događaja!!!
Uz savršenu organizaciju u zanosu smo zanemarili čuvati zaleđe. Naše komešanje uzbudilo je susjeda čiji smo vrt izabrali kao bazu. Mislim da nas je ovaj čak cinkao onom prvom. Nije razumio da mi zapravo vodimo rat protiv pete kolone, ili makar potencijalne pete kolone.
Post je objavljen 03.11.2006. u 14:56 sati.