Napokon Zakon braće! Da nije mamurluka nebi ulovio niti ovu predzanju emisiju.
Ovaj mmurluk je produkt jučerašnjeg i prekjučerašnjeg bančenja. Bila su to dva naporna dana. Dva dana kulturno humanitarnog opijanja.
10.11. Sv.Martin. Tradicionalno okupljanje poslovno povezanih prijatelja u konobi «Pul mušice» proteklo je za nijansu drugačije. Pozivu domaćina između ostalih odazvali su se i «mladi» a mlade je pratila suvremena tehnika koja se nikako nije uklapala sa našim tradicionalnim unpluged nastupom. Bilo je to svojevrsno olakšanje nama mužikantima, no bila je to katastrofa za štimung. U jednom trenutku, upravo kada smo uskladilli višeglasje te dovoljno dotegnuli žice netko je usred pjesme uključio muziku:
- samo vi svirajte dalje, to je ta pjesma, imam je na lap-topu.
Momak je imao dobre namjere ali je očito markirao sa glazbenog. Prepustio sam miksanje muzike «mladima» koji su svako malo kliknuli na laptopu nešto po svom izboru. Dalo se primjetiti nedostatak kulture za vrijeme mise. Dugogodišnji biskup Vinko objavio je svoje povlaćenje u biskupsku mirovinu. Višak alkohola u krvi kod mladih potaknuo je emocionalno povezivanje tj. grljenje i pjevanje iz petnih žila. Naše druženje se prekinulo nešto sitno iz pola noći. Pozdravio sam društvo sa isprikom jer ustajem u zoru. Surfanje se ne propušta nizašto.
Dakle, tog dana ne možemo se pohvaliti da smo se nasurfali ali nismo se uzbuđivali zbog toga, jer čekali su nas izazovi noćnog druženja. Bančenje u Rijeci iz prespektive ljudi koji gaze četvrto a neki bogami i peto desetljeće izgleadlo je ovako:
- 8.00 konoba (ovaj put prava) i većerica za nas 7 starih olinjalih surfera,
- 00.00 između Opatije i Rijeke izabrali Rijeku
- Indigo, poluprazno, nekoliko desetaka ljudi. Nećemo tu idemo dalje, malo su nam čudne face.. ko da su pederi i lezbe tamo
- River pub, sorry dečki čekajte malo da izađe deset ljudi pa onda vi uđite! Nećemo ni tu ko vas jebe...
- Hemingvej, naručimo cugu i lovimo zjake. Mračna soba s kristalnim lusterom i light showom. Svako malo te zasljepi odnekud crveno svjetlo.... idemo dalje, iako su tinagerice opako miksale bokovima.
- Krenusmo u smijeru El ria prema kojem se slijeva masa ljudi. Ljudi? Pomislio sam: ako netko sad vikne starci, upalit će se svjetlo i svi će stajati mirno. Okrečemo se čelom nazad i idemo u Phanas,
- Za Phanas smo bili prevelika grupa, nismo mogli dočekati da njih 7 izađe da bi nas 7 ušlo.... šta ćemo sad. Idemo nazad među pedere. Tamo imamo barem kakve-takve šanse.
- Ipak u Indigu se situacija popravila. Nakon nekolko rundi i koke su izgledale bolje, no mi smo uspjeli rastjerati sve oko sebe. Najupornija je bila ona što trenira kick box. Ta se nije dala. Čak smo i zaradili pladanj pršuta, sira i maslina.... otkud? Bo?
Kada su sve birtije pozatvarali preostao nam je «disco» a tamo pravi rave party. Nikad bio na ravu, ali nikad ne reci nikad. Trudili smo se iz petnih žila uklopiti među ekipu što je zahtjevalo emotivno distanciranje. Opet mi nije bilo po mjeri. Kakav mentalni jaz između emotivno povezanih pijanaca štovatelja svetog Martina i emotivno otuđenih i nabomboniranih ravera.
Napuštamo ih u 6 ujutro i lovimo taxi, jer aute ionako nebi pronašli do 7.
Post je objavljen 12.11.2006. u 23:00 sati.