27.10.2006., petak
Hotel u kojem je vrijeme stalo
Ne možeš vjerovati!
Lokacija: srce Zagreba,
Okruženje: ogroman parking, velesajam, hipodrom, Sava, priroda i zelenilo,
Klijenti: prostitutke, kamiondžije i šoferi autobusa,
Objekt: blago rečeno, nagrizo ga zub vremena,
Dolazak: ulazim na parking, vidim jedan šleper, dva busa od Autotransa i dosta boljih osobnih auta. Mislim si, super ko da sam u Opatiji usred ljeta. To što malo fasada otpada nema veze, ionako zgrada ima tek jedan kat pa ne otpada puno fasade. I to što se ulazna vrata malo teže otvaraju to je zbog dotrajalog aluminija. Malo mi je smetao užas od tepisona i smrad iz kuhinje. No smrad vas prati samo na ulazu i dok se ne makneš od recepcije. Soba 106 znači: da je na prvom i jedinom katu, šesta po redu od 20-ak.
Vrata soba se razlkuju jedna od drugih tako da sobu možeš je pronaći i onda kad ti se brojevi premeću. Prekidače nisu ni mjenjali od otvorenja tamo 60-ih. Ne želim niti razmišljati kakvi su im električni vodovi. Federi u jogijima su desetkovani odavna.
Ostavio sam stvari u sobi, tuširanje odgodio za bolja vremena, lap top vratio u bunker auta, i odjurio na cugu do centra. Po izlasku iz sobe čistaćica Romske vjeroispovjesti me znakovito pogledala, iskesila svoje prorjeđene bijele zube i ugodno mi zaželila dobro veće. Odvratio sam ozbiljnim glasom i produžio korak prema parkingu.
6 sati, doručak. Ha, ha, da vidimo i tu prostoriju. Iz nje dopire žamor i dim od cigareta. Sjedam za stol koji je najmanje prljav iako je to upitno. Za susjednim stolom dvoje, kafendišu, dime i dijele životne probleme. Pogledam ih malo bolje a ono brkati konobar i kuharica. Ostavljaju me neko vrijeme da uživam u atmosferi a onda se kopija Miše Kovača ustaje i pita
«što želi mladi gospodin?»
«????? hm.... ovajjjj...., kavu s mlijekom iiii.... nešto što poslužujete z doručak.»
Ona se diže od svog stola i odlazi u kuhinju, on ide za njom i donosi iz kuhinje tanjurić s dječijim radostima, kavu i mlijeko. Moj izbor je bio: što bolje konzervirano to bolje!
Jedan od gostiju je pitao: što imate osim kave?
Brko: «kravlje mlijeko»
Sve u svemu 300 kn, može i na Master, živ jesam, a za koji dan ću to možda moći reči i za zdravlje. Preporučam i drugima, pogotovo generaciji koja nije gledala svjetlo dana prije 70-ih da vide kako su izgledali hoteli iz doba industrijalizacije ex Yu, a ja ću za slijedeći put poslušati Trigonu i isprobati hotel Vienu.
|
- 21:43 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
24.10.2006., utorak
MAXimalno jeftino-adsl noćenje
Otkad imam maxadsl stalno visim na netu ko da su internet jučer izmislili. Zapravo kopam po zg turist info i pokušavam dokučiti da li je jeftinije putovati zg -ri ili noćiti u zg.
Dakle kalkulacija je ovakva:
cestarine: 56,00 x 2 =112,00
benzin= 160 km x 2 = 320 km x 8l/100km= 25,6 l x7,6kn=194,5 kn
ukupno: 306,56 kn
E, sad pitanje: ima li pristojnog smještaja za tu cijenu?
Po ovom što vidim na netu ima, ali pitam se kakva je razlika između smještaja u Zagrebu od 700 i 300 kn? Noćenje je noćenje. Spavaš i gotovo, jedino se doručak se može razlikovati. Onda se malo upitam u čemu je kvaka, jel možda ovi u pol jeftiniji peru pola posteljine a pola ne, ili mozda imas sustanare u sobi.
-hotel Slisko (nocenje s doruckom 385)! Ha! jestel možda u rodu sa .....
-hotel Naš dom, zvuči kao Casa nostra...
-hotel Fala (nocenje s doruckom 350), za šta fala? Probudiš se bez bubrega i onda ti sine, aha ma nema na cemu...
-hotel Zagreb (300kn) zvuci pristojno i mogu gledati na hipodrom ako mi se ne spava, ali oni se pak ne javljaju na telefon.
Zaključak, noćim u Zg pa šta bude, tko riskira profitira. Ipak kazna za prebrzu vožnju i 0,5 promila košta skoro ko pol bubrega.
|
- 23:16 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
IMAM MAX ADSL!
Ovo je bio dug i mukotrpan proces.
-28.9. sam podnio zahtjev,
-onda sam potegao vezu u t-comu da nebi čekao 30 dana,
-momci stigli za 20 dana, baš onda kad mene nije bilo doma, prespojili žice, iskopčali fax i telefon i ostavili neki čudan uređaj pokraj kompa iza kojeg je visio snop novih kabela.
U jebo te. Ne radi telefon, ne radi fax a niti na internet ne mogu. Nisam baš nepismen a ni kompjuteri mi nisu nepoznanica, ali ja ovo neznam spojiti. Jučer oko pola noći potpisao sam kapitulaciju i nazvao 08009000. Slijedio je živahan glas na automatu i nakon njega umoran glas operatera koji mi je predložio da reinstaliram sve što sam dosad instalirao. Po čemu je on skužio da to ne valja, pojma nemam.
Reinstalacija je obavljena, pogledom na sat vidim 01:15. Okrenem besplatni broj, nitko se ne javlja jer su svi operateri zauzeti! Ha, ha.... mogu si mislit šta rade u wc-u!
Dobra fora, onda mi je bilo jasno kako je skužio da je potrebna reinstalacija. Čovjek je radio do 00:00 i poslje toga je prebacio na zauzeto.
Nisam se predao. Jutros nakon kavice zvrcnem ja njega jopet, reko slušaj ti mali.... šalim se. Dakle jutros vesel glas na automatu i vesl glas operatera vodili su me kroz instalaciju nekoliko minuta i to je bilo TO!
IMAM INTERNET, IMAM MAX ADSL, I TO FLATTTTTT!
Čak me više niti ne ljuti što ću pored bežičnog interneta morati vući masu novih kabela za telefon i struju.
Aj sad svi na posao!
|
- 08:40 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
19.10.2006., četvrtak
New job
(prvo edukacija)
8 NAČELA KVALITETE:
1. Usmjerenost prema kupcu
2. Vođenje (leadership)
3. Uključivanje ljudi
4. Procesni pristup
5. Sustavni pristup upravljanju
6. Trajno poboljšanje
7. Činjenični pristup donošenju odluka
8. Odnos s dobavljačem zbog obostrane koristi
Čemu služe ova načela?
Načela kvalitete služe upravama ili menadžmentu kako bi kvalitetno upravljali svojim sustavima.
kako su nastala?
Internacionalna organizacija za standardizaciju (ISO) sakuplja iskustva od najuspješnijih poduzeća kako bi unaprijedila svoja znanja i time poboljšala svoje norme koje dalje prodaje kao alate za kvalitetno upravljanje poslovnim sustavima (ISO 9001).
S obzirom da je organizacija po definiciji: skup ljudi sa uređenim međusobnim odnosima, nema uspjeha bez zadovljnih ljudi.
Što čovjeka čini zadovoljnim na radnom mjestu?
Osječaj pripadnosti poduzeću (3. načelo) kao i obostrano ispunjenje svojih obveza.
Kako se postiže osječaj pripadnosti poduzeću?
Vodstvom koje zaposlenima uljeva povjerenje.(2. načelo)
Što me je spopalo?
Pa moja nova firma između ostaog izvrsno odrađuje 2. i 3. načelo kvalitete. S obzirom da se na dobro vrlo brzo navikavam, nije trebalo proći puno vremena da se aklimatiziram i da steknem osječaj pripadnosti.
O šefu legendi:
Vozi on mene po metropoli i čakulamo.
Kažem ja: po prezimenu ste sa Kvarnera?
Da, moji su nekad živjeli na Ćićariji ali su se onda preselili u Liku.
A, da. Moji dida je iz Kompolja.
A to je blizu mojih, no onda su '30. otišli u Slavoniju...
Da, znam. Vlakovi bez voznog reda. I moji su tako otišli. A gdje su vaši šli u slavoniju?
Virovitica, Suhopolje, Pivnice... tamo neka sela.
O pa onda vi znate sigurno selo gdje se rodio moj tata, Trapinska?
OD KUDA TI JE STARI? (zakoči tako da umalo ne zakucam glavom u šofer šajbu)
Iz Trapinske!
A JEL IZ VELIKE ILI MALE?
E jebiga sad šefe....
...kasnije smo zaključili da je iz velike jer se naraskršću kod bunara sklene desno.
|
- 23:57 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
17.10.2006., utorak
Javljam se
Ljudi ovo je super. Izvrsno se osjećam. Kao sa reklame za Coca-colu...Ovakav potez bi svatko trebao jednom napraviti. Ali čim prije tim bolje. Ako se stvar izjalovi ništa zato, bit će to jedeno dobro iskustvo. U nastavku cu vam ostaviti nekoliko svojih najdražih slika po kojim možete zeključiti kako se osjećam.
Dakle, rodio sam se kao vrlo mlad:
Bilo je potrebno samo uloviti pravi vjetar:
I ponovo sam na konju:
...i to na Lipicancu hrvatske loze Tulipan:
Toliko za sad. Čitamo se.
|
- 00:05 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|