utorak, 31.07.2007.
Evo slušam...
|
(jer gledat ne mogu) vijesti HRT-a 1. Opet poginuli u saobraćajkama. Mrtvi taoci, mrtvi na cesti, požari, poplavetine, krvavi obračuni - sve krv, blato i pepeo - prava godina Svinje. Skuplji kruh, jeftnije novine. Baš dobro. Do sad je mogo čovjek zamatat kruh, tj. sendvič u novine, a sad bi bilo bolje da novine stavlja u kruh. I tako dobije sendvič. |
DEBELIN MOREM ....
|
... sad me vozi stari ruzinavi broood Po provi mu restu friži a timun mi uvik biži Tamo Di bi htija i tamo di ne bi smija More je izabralo put Ajmo... Debelin moreM sad me vozi stari ruzinavi brood Po provi mu restu friži a timun mi uvik biži Tamo Di bi htija i tamo di ne bi smija More je izabralo put Solo... La, la, la, La, la, la, la.... Juh, paa, pa, pa... Debelin moreM sad me vozi stari ruzinavi brood Po provi mu restu friži a timun mi uvik biži Tamo Di bi htija i tamo di ne bi smija More je izabralo put Moram ponovno objavit da bi se vidjela ispravka tipfelera. Ajd, sad, ope... DE-BE-LIM MO-REM SAD ME VOZI STAARI, RUZINAVI BROOOOD.... Ne mogu vjerovat!!! Još jedan tipfeler!!! Eto, kad čovjek pjeva i želi prenijeti pjesmu koju pjeva zajedno sa štimungom u dvodimenzionalnu impresiju. Ispravka se jasno može vidjeti u tekstu. Sutra ću ih sigurno naći još. Morgeeen, sutraaa.... |
ponedjeljak, 30.07.2007.
APSOLUTNO NEODOLJIVO...
|
Prirucnik za žene iz 1955. "Davne 1955. godine štampan je prirucnik za žene nazvan "Kucna ekonomija". Slijedi nekoliko savjeta za žene iz prirucnika "Kucna ekonomija", starih samo 50 godina: Pripremite veceru na vrijeme. Veceru planirajte ujutro, ili cak prethodnog dana, kako bi vašeg supruga docekao ukusan obrok kad se vrati s posla. Tako cete mu dati do znanja da ste mislili na njega dok je on radio, ali i da se brinete za njegove potrebe. Vecina muškaraca je gladna kad se vrate s posla, a pripremanjem njemu omiljenog jela ispunit cete mu potrebu za toplom dobrodošlicom. Pripremite se za njega Odmorite se 15 minuta prije njegovog dolaska kuci, tako cete biti osvježeni kada on dode. Popravite šminku, stavite vrpcu u kosu i izgledajte svježe. Vas suprug je proveo puno vremena s ljudima umornima od posla. Budite zanimljiva i vesela za njega. Njegov dan je bio dosadan i treba mu malo zabave, a dio vaših dužnosti je da se pobrinete za to. Smanjite razinu buke .Kad se vaš suprug vrati s posla, iskljucite sve kucanske aparate i potaknite djecu da se i ona utišaju. Budite sretni sto ga vidite. Toplo mu se nasmijte i pokažite iskrenu želju da mu udovoljite. Poslušajte ga iako mu možda morate reci puno toga, nemojte to uciniti neposredno nakon njegovog dolaska kuci. Neka on prvo govori, on sigurno ima važnije stvari na umu od vas. Ne ometajte ga. Ne žalite se ako vas muž dode kuci kasno navecer ili ako želi otici van na veceru bez vas. Umjesto prigovaranja, pokušajte razumjeti pod kolikim je on pritiskom zbog posla. Kad je kod kuce, sigurno se želi odmoriti i opustiti. I na kraju,ne postavljajte mu nepotrebna pitanja i ne sumnjajte u njegovu sposobnost prosudivanja ili integritet. Ne zaboravite da je on gospodar u kuci i kao takav ce uvijek provoditi svoju volju, pošteno i pravedno. I zapamtite, dobra žena zna gdje joj je mjesto." |
nedjelja, 29.07.2007.
ANTENA....
|
NARAVNO DA SU MI SJEBALI ANTENU!!! Sad moram i na krov. Tepih koji je na pranju će se najvjerojatnije vratiti u vlakancima. Dakle, trebat ću pomoć tkalaca. Ili talaca. Uzet ću taoce i neću ih pustit dok mi ne slože antenu. Sad kad sam konačno lijepo bolesna i spojena na svoje instalacije mogu neštedimice surfat po blogovima. Tim više što gledanje televizije gotovo pa da ne dolazi u obzir. Nečiji blog me podsjeti na Leonarda Cohena. Evo jedne meni divne pjesme, divnog teksta i divne muzike. La, laaj, la, la, la, la, la, laaj, la, la, la, la, la, laaj, la, la, la (to ja pjevam). Leonard Cohen - Dance Me To The End Of Love Dance me to your beauty with a burning violin Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in Lift me like an olive branch and be my homeward dove Dance me to the end of love Dance me to the end of love Oh let me see your beauty when the witnesses are gone Let me feel you moving like they do in Babylon Show me slowly what I only know the limits of Dance me to the end of love Dance me to the end of love Dance me to the wedding now, dance me on and on Dance me very tenderly and dance me very long We're both of us beneath our love, we're both of us above Dance me to the end of love Dance me to the end of love Dance me to the children who are asking to be born Dance me through the curtains that our kisses have outworn Raise a tent of shelter now, though every thread is torn Dance me to the end of love Dance me to your beauty with a burning violin Dance me through the panic till I'm gathered safely in Touch me with your naked hand or touch me with your glove Dance me to the end of love Dance me to the end of love Dance me to the end of love |
subota, 28.07.2007.
GOTOVO JE GOTOVO…
|
Ono velko. Ostalo je još malo popravaka (znate kak to s majstorima ide). Kak mene tepe neka nepoznata infekcija, lijepo su mi za kraj ostavili ipak najviše smeća (znate, to nam ne spada u naš dio posla). Iako im je bilo vidljivo žao kad su odlazili vidjeti me kako se s mene slijeva voda nakon 2 Lekadola. S iskrenim žaljenjem su otišli. I zaželjeli mi brz oporavak. Pa, hvala im! Nakon par dana sam opet on-line i evo čekam čak 27 poruka da mi sjedne u mailbox. Možda neki zakašnjeli dobrovoljci. Za sada je temperatura pod kontrolom, ali navečer je dost napeto. Budući da uzrok bolesti nije poznat, zapazila sam par koincidencija. Zakurila sam kad su majstori počeli radit. U četvrtak, kad nisu tu bili, meni bolje. U petak – KOMA. Baš me zanima koja je to karmička veza između mene i majstora. Kakogod, na bolovanju sam i moram proći pretrage. Antibiotik nisam dobila jer se ne zna šta je (hvala doktorici). Bar bum nakon dulje vremena napravila one osnovne pretrage. Možda mi je neka jarunska ameba uskočila u mišić, neki kod križa i iznad kuka. Ili mi je otpao bubreg dok sam snažno zamahnula plivajući. Bumo vidli. Bili su mi zgodni moji Pat i Mat radnici. Šef i šegrt. Šegrt iz Bosne, studira u Zagrebu i u slobodno vrijeme radi na parketima. Ljut na policiju što su na onoj sramotnoj tekmi navijačima bez pitanja uzimali pivu iz ruke, izlijevali je i onda bacili limenku. Veli, ne razumijem ja ove cure. Sve ih zanima samo politka. Kod mene u Bosni nije tako. Tamo su cure normalne. (Općenito mi se čini da se mladi dečki jako žale na mlade cure – tipa, sve bi samo skupe aute, ak nemaš auto, ne ferma te, te ne zna kuhat, te ne zna peglat, te…). Uvijek oklijevam takvima dati odgovore da one druge postoje, ali da upravo iz razloga što nisu takve, ne može ih čovjek tak lako nać na uobičajenim mjestima, tipa izlog ili pijedestal. One, naime, rade, studiraju, kuhaju, peglaju, farbaju, drže antene na krovu, voze mototrke, popravljaju vodoinstalacije, struju, idu na tečajeve plesa, pomažu bolesnim roditeljima ili baki i djedi, kopaju nos i obnašaju druge važne dužnosti. Obično imaju auto (bar na raspolaganju) ili dovoljno novaca za taksi i nekak se uvijek snađu. Vode svoju politiku. Ne znam kakvu. Živcira ga što u svom iznajmljenom stanu ne može tulumarit do besvijesti. Pa je pjevao malo Mišu Kovača, malo drugi repertoar, uglavnom – smiješno. Danas je jutro započelo oko 5 i s temperaturom 35,6. Odmah sam iskoristila priliku i časkom odnijela dio smeća, malo još pofarbala novu lamperiju (mam mi je bolje), a onda sam ipak popila kavu i ko luda vjeverica krenula na čišćenje i ponovno sklapanje mog računalnog sklopa. Dok sam na 37,5 perem hrpe mokrih spavaćica i pripremam se za novu mokru noć. Nisam ni znala da moja stara ima super spavaćice. Ccc. Eto, čovjek mora zakurit do 40 da bi saznao neke intimne djeliće života svojih najbližih. Sva je vražja. Moram sad još završit neke poslove koje sam obećala, bez obzira na moju boleštinu. Dakle, Sklonište, još sam živa. Unatoč svesrdnoj pomoći koja mi je pružena. Anchi, kad te ne bih znala, rekla bih da si jedna od NAJLJENIJIH NA SVIJETU. Možda ipak nisam bolesna, nego u apstinencijskoj krizi. Ako ozdravim, sve zainteresirane pozivam 5. kolovoza na svečanu završnu proslavu nezgotovljenih radova. Palit ćemo preostali materijal i onaj otpadni (svo zlo s njim!). Okretat ovcu (a ne kozu), ako ju Sklonište dopelja. Budući da su mnogonožne, četiri noge možemo bez problema iskoristit kao postolje za ražanj. Još uvijek ostaju dvije za speć. Anchi, samo za tebe ću kupit limune da ih možeš pit!! (Eto, ljeto je tako žestoko da Anchi čak PIJE limune!!!). Sklonište, užasno mi je žao da si spriječen. Čujem da se iz Haaga ne dolazi sam tak na proslave. Nema veze. Ti lijepo gledaj svoje zavjesice i u mislima nam se pridruži. Čovjek se može poveselit i na razne druge načine. Ko što rekoh. Poslu nikad kraja. Nemojte mi se sad odazvat!!! |
četvrtak, 26.07.2007.
JA BOLUJEM...
|
.. u meni hiljade ratnike, slave život i umiru... Sjećam se da je jednom u nekoj križaljci pisala natuknica: poznata kvazi-kantautorica, Alka. No, bez obzira što mi nije po ćefu, ima žena neke zaista dobre stihove. A ja se upravo tako osjećam. Ne, nisam zaljepljena za pod, ne nisam pribita na štokove. Imam temperaturu. Već treći dan. Kurim do 39,1. Onda se tresem pol sata. Pa onda popijem Lekadol, pa se znojim i mijenjam do pet spavaćica. A najbolji je delirij. Baš mi paše. Osim toga, imam radnike i morala sam se otkvačit s računala, pa sad bezobrazno neću reć šta. Možda je Alka pisala ovaj tekst baš dok je imala temperaturu. Fakat, baš se podudara. Imam osjećaj da sam u nekom karmičkom čišćenju. Majstori rade svoje - svaka im čast. Gledah neku večer (ili jutro?) u svom bolesnom magnovenju kraj nekog nastavka "Galactice". Budući da ne pratim priču, uletjela sam na kraj nastavka u kojem se kapetanica i njen, valjda bivši dečko, nakon zajedno provedene noći u pustinji gdje su vikali na glas "Ja volim - pa ime onog drugog", na kraju potukli u ringu. Pravim boksačkim rukavicama. Bez milosti. S mnogo gnjeva, očaja, ljutnje, mržnje. Oblijevali udarcima neštedimice jedno drugo. Zalilveni krvlju, na kraju se objesiše jedno o drugo, iscrpljeni do kraja, i ona kaže "I miss you so much", a on onda "I miss you too". A ona ga je zaje.. jer se nakon spomenutog jutra išla odmah oženit za nekog drugog, valjda podobnijeg lika (znate već kak većina bira svoje partnere). To je, naime, bio povod. I eto što smo mi ljudi. Zgazit ćemo sebe i osobu koju volimo, ODREĆI SE ljubavi, bitka na život i smrt, ti ćeš vladat MOJIM osjećajima!!! E, nećeš, bum, tras, krk! Treba li se zaista pomlatit do krvi da bi skinuli sve one obrambene zone kojima se obljepljujemo ne bi li ostali SVOJI u ljubavi? Što to vrijedi kad ipak, eto, bar u ovom slučaju, oni jedno bez drugoga ne mogu i morali su se DOSLOVCE FIZIČKI IZLEMAT. Sjetih se sna od prije dosta godina. Sanjah ljubav, toplinu bezgraničnu. Sjedili smo u kinu. Onda je on odjednom rekao "Moram ić" i sa suzama u očima otišao. Htjela sam ga primiti za ruku i reći ne, ne moraš ići. U tom trenu, iz poze bespomoćnog mahanja rukama i meni okrenut leđima, odjenom se okrene prema meni i ... vidjeh da je to čovjek bez lica. Imao je sve ostale fizičke konture, ali kao da se vanzemaljac poigrao samnom i nije mi dao da vidim lice. Bilo je prekriveno maglicom. A sve druge konture bile su čiste kao suza. Ali osjećaj je bio ljubav. Prava,duboka, bez trunke gnjeva, tipa, pa svejedno je i ako odeš, ona ostaje, ali ipak... Dirnuta dubinom tog osjećaja, satima sam plakala nakon sna. Za one koji su propustili radne akcije: ne brinite, bit će ih još. S veseljem vas čekam. Treba temeljito očistit stan nakon radova. Pa malo još pomaljat .... Osjećam da mi temperatura polako raste. Idem kupit voća, još neke letve, pa doma na liječenje i u novi delirij. |
četvrtak, 19.07.2007.
JAVNA LIČNOST
|
Lice moje u krupnom planu bit će kamenčićem u mozaiku oko nekog stabla. Akcija koju provode kvartovski inovativci. Sjedih ja jučer na klupi u parku cuclajući svoju vodu, kad tamo neki momak s fotoaparatom da jel me može slikat za kvartovsku sliku, tipa, ljudi iz našeg kvarta. Hajd, dobro. Makar nisam bila na frizuri i kod vizažista, al evo mogu skoknut časkom tu preko puta. - Ma mogu i ja to sredit!! - Ha, ha, ha.... (HA, HA.) Eto, nema me često u tom parku, al' kad odem, postajem licem s plakata. Mora da to nije neka slučajnost, jer ne znam što bi me inače vuklo oko 7 sati navečer van na topli asfalt i doživim skoro pa kolaps ("Nemoj se sad srušit, nemoj se sad srušit, idete u park, treba vozit bicikl, još samo malo, samo malo do parka"). Noge se jedva vuku po ljepljivom asfaltu. Katranska zamka. Fuj. Mislim da te avanture danas neće biti. Ljepljivo je ionako svuda oko mene, al' ja sam dobro naoružana svim odmašćivačima, odljepljivačima, skidačima, otapalima i sl. Za takvo što ne moram izlazit iz kuće. Kupih i pilu - "Beast", Made in China. Doslovno se tako i ponaša. Htjedoh ispiliti uzorak radi poredbe, a ono skoro raskidala cijelu lamperijsku mjeru od 4 metra. Prava zvijer. Ma, znaju oni dobro kaj su proizveli. Možda nisam stavila dobar list. No, neću više eksperimentirati, moglo bi mi ponestat materijala. Bojanje metala gotovo. Bar za sad. Samo treba još smoći snage i na temperaturi tla od oko 45 Celzijevaca poskidat tirkizne mrlje. Bilo mi je puno lakše kad sam na weather.com vidjela da je na Južnome polu zabilježeno rekordnih -108 Celzijevaca. To si čak ne mogu ni zamislit. Inače, posla ima još. Treba na treći kat odcukljat lamperiju i laminate. Lamperiju - dostava, da, da nema problema. Zona 2 - samo 150 kuna. Ajd, dobro, bar bu ju dostavili. Ali, ne. To je samo door-to-door! Mi ne nosimo na kat! Čovjek bi pomislio da onaj drugi "door" znači vrata od stana. Ne, ne, gospođo. Pa kako ćemo mi to! Proletjelo mi kroz glavu kak bi ja mogla svojim klijentima reć "Pa, čujte, ja sam Vam prijevod napravila, to je moj dio posla, a sad si nađite suseda s printerom koji bu Vam prijevod isprintal, pa mi ga onda ponovno donesite! Nema problema, mogu Vam i ja isprintat. To Vam je samo još 200 kuna gore!!!". Ima i za trgat tapison. Nudim pravi anti-stres program. Nema veze ak se nitko ne odazove. Pustit ću Zvijer na tapison i snimat kamerom i onda poslat Novoj za vijesti. Kad već objavljuju umiruće od vrućine, što ne bi i to. Poslat ću i RTL-u, da bi onda i oni mogli reć' "I mi također imamo snimku kidanja tapisona od strane Zvijeri!". Najbolji mi je bio prilog od prije nekoliko tjedana u jednoj emisiji u kojem je prikazano dvoje britanskih turista kako svojim džipom avanturistički vozi po putevima unutar miniranih zona u Hrvatskoj. Na upit zar se ne boje, odgovoriše njih dvoje oduševljeno "Nama je to prava avantura. Tu je nekada bio rat i još postoje tragovi toga rata. Malo nas je strah, ali izazov je velik... Osim toga, ipak smo u džipu". I slične bljuvotine. Njih nikad ne bi pozvala na radne akcije. Nemaju oni pojma. Još bi mi i džipom vozili po stanu i terasi. Sutra za ručak imamo jaja pečena na terasi. Doslovno. Možda ispadnu paraboiled. Mrlja se ne bojim. Sve bum ja to skinula. S guštom. |
nedjelja, 15.07.2007.
JA KOMUNICIRAM!!!
|
S majstorom (br. 3)!!! Nije došao po dogovoru, al je zvao, pa ja nisam čula, pa sam poslala SMS, a on ODGOVORIO - JEEEEE!!!! Moja sreća je pregolema. U fazi sam da mi trenutno gotovo nije ni bitno hoće li biti posla od toga ili ne. MOJA SREĆA JE PREGOLEMA. Malo sam uredila svoj blog, tj. zbrisala poduplani post pod prethodnim nazivom, koji sam dvaput "objavila", što zbog lazurskog magnovenja, što zbog ljepljive tipkovnice, a što zbog novog blog.hr-ovog servera koji sigurno servisira moj najveći pozadinski neprijatelj - T-com. TMSOB i Anchi - hvala, bar ste se odazvali. Od drugih ni slova. Svjesna sam svih obaveza koje vas proganjaju. Podsjeća me na dokumentarac koji je pred neki tjedan bio na TV-u o onom groznom plimnom valu koji je odnio tisuće žrtava na Božić pretprošle godine. Tako je bila i jedna žena koja je pala s oko 30 m visine spuštajući se sa stabla nakon što se voda povukla i slomila par rebaraca. Ostali viseći su se spustili, ostavili ju bez riječi i otišli pješice. Jedan dječak joj je rekao da bi bilo dobro da ustane, pa je smogla snage, ustala i otišla. Eto, tak se ja nekak osjećam. @treba mi sklonište od buke: Mora da je velka gužva na grčko-albanskoj granici ovih dana jer sam vidla par susjeda (ž.r.) kak isto tak s pemzlom nekaj muljaju po svojim balkonima. Kaj, neka mobilizacija opet? S obzirom da si tak napredan i versatilan, vjerojatno ti je napredno i potomstvo, pa razmišljam da gro poslova prebacim na jesen. Tvoja deca će sigurno biti takva da će odmah po rođenju moći držati pemzl v ruci i bacit se na teške fizičke radove. No, dobro, dobro, neću im nudit "Marshmallow" ni ono mlijeko kaj ga sad povlače iz prodaje - makar, zvuči primamljivo, sigurno je na crnom tržištu puno jeftinije. A mogli bi okrenut i koju tvoju kozu na ražnju, tj. teniskom reketu. Ima lijeka i za tvoje zglobove (bar mi je drago da nisi među onih 8 alpinista koji su neki dan poginuli pod lavinom u Švicarskim alpama). Naime, jučer sam našila u trgovini sam-svoj-majstor potrepština nekaj kaj skida sve boje. Naročito dobro skida boju s kože. Ljudske. Tako ćemo doprijeti do tvojih zglobova ne bismo ih izliječili i posložili. Auto ti ne treba. Dogovori se s Anchi da doletite na metli. Možeš doć i s Beckerom. Ipak je on radišni Nijemac. Ak zna mahat reketom, sigurno zna i čekićem. Može i ekipa iz Haaga. Znaš ono vuk sit - koza cijela. Anchi, ti lijepo mobiliziraj homosexualnu radnu snagu. Ionak poso valja samo ako je rađen s ljubavlju. A oni se svoje ljubavi ne srame pokazat. Ma, kuća će mi blistat od jubavi i sriće. Idem sad još malo snifat, pa na plac po pečenog piceka i dalje s veseljem na posao. Što da vam kažem. De ža MU. (Svi ovi lakerski miomirisi... ah... mislim da ću promijenit struku). |
petak, 13.07.2007.
Ma, nek' još jednom čujem...
|
da petak 13. ne nosi neki znak. Eto, u pauzi od bojanja brodskog poda kao priprema prije podskih radova koje će valjda neki majstor jednom i izvesti, ne samo da imam novu posjetu (po mojoj procjeni i novu blogericu) na svom blogu nego se i "stari" blogeri preimenovaše. Dobrodošla, Balkanko. Od svih mogućih -cija trenutno mi je na umu samo akcija. Posljedica je to demokracije i slobodnog tržišnog gospodarstva. Zaključila sam da mi je najbolje pokrenuti akciju putem bloga: treba ofriškati lamperiju, skinuti stari tapison i postaviti laminate i oblogu. Ako mi ni sutra majstor (3. po redu) ne bude takav da ugovorimo posao, pozivam na radne akcije, koje, ovisno o broju aplikanata, neće potrajati dulje od dva dana. Nudim sendviče (priprema ih moje potomstvo - pravi stručnjak za super-sedviče), vinski gulaš (mogla bi napraviti i šampanjski), alkoholna pića nakon obavljenog posla. Ostalo po dogovoru. Konačno da se HTV sjetio "Zlatne lige". Sutonski pozdrav od mirisom lazurne boje lagano drogirane samohranemajke. |
nedjelja, 08.07.2007.
DEMOKRACIJA...
|
Eh, tu vas čekam, ma kolko god vas se obrelo. Što je DEMOKRACIJA? Kako se ona živi? Je li uopće moguća? Trebaju li nam vođe? U jednoj knjizi rubnog alternativnog karaktera autor je napisao da je Hitler, znamo svi kakav, proizvod našeg društva, našeg stanja duha. Ima takvih zasigurno još u svijetu. Znači li to da smo mi, obični ljudi, loša duhovna baza kad proizvodimo i možda čak nesvjesno pridonosimo utjelovljenju takvih osoba? A volimo demokraciju i želimo je? Što proizvodimo svojim željama? Pazi kaj poželiš, moglo bi ti se i ostvariti? |
četvrtak, 05.07.2007.
|
... ma dajte volite one koji su različiti od vas, dajte pokažite malo ljubavi, tolerancije i razumijevanja. Djelujte iznutra, ne kroz demonstracije. Ne sramite se pokazati ljubav i prihvaćanje različitosti. Ne pikajte, ne izazivajte, ne ubijajte u pojam. Nikad ne znate kad se sami možete naći s onu stranu margine. Ili ste već možda tamo, a da toga još niste ni svjesni. Dajte volite, neuvjetovano, bezrezervno i nemojte se toga sramiti. Budite blagi, prvenstveno prema sebi, pa onda i prema drugima. Nemojte mahati zastavama, one se ionako kroz povijest mijenjaju. Najobičnije krpe. |
Nastavno na toleranciju…
|
Evo, imam prilike danas vidjeti zastave marginalne skupine – homoseksualaca na glavnome zagrebačkome trgu. Prva reakcija mi je bila da pokrenem inicijativu za pletenje zastave na temu samohranih roditelja, ne bi li se i ta društveno marginalna skupina borila za svoja prava, onako javno, demokratski, kak' se to šika. Ne sjećam se da sam igdje u povijesti ili u širem krugu čitala da su stari Grci slavili dan homoseksualaca ili imali neke posebne prigode na tu temu. Ne znači to da ih možda nije bilo. Moj je dojam da je nekada bilo normalno biti samoodređen u pogledu seksualne orijentacije. Da takve stvari nisu bile predmetom javne rasprave ili javnih demonstracija. Čemu to? Kakva to posebna prava oni traže – pravo na brak? Kao da se brak kao građanska, pa čak i civilizacijska institucija, pokazao nekim civilizacijskim postignućem. Čini mi se da je upravo suprotno. Brak je prvenstveno interesna zajednica koja omogućuje preživljavanje jer je lakše u dvoje, a time i u grupi, nego sam. Čini mi se da iza svega opet leži novac. Poznato je u svijetu da je riječ o društvenom sloju koji je među najbogatijima u svijetu, a time i najveći kupac i potencijalan klijent. Zamašnjak civilizacije. Nema djece, nema obveze osim brinut se sam o sebi. Čast iznimkama. Nekako mi se čini da je civilizacija davno promašila cilj u toj silnoj želji da očuva čovječanstvo kao vrstu. Čovjek je biće kojim je lakše manipulirati nego li sa životinjom. Bez duhovne nadogradnje, svako određenje, bilo uzrokovano "greškama prirode", traumama iz djetinjstva ili jednostavno nemoći da se izboriš za sebe takav kakav jesi dovodi do ovoga što imamo danas. Znam ljude koji su se svjesno preorijentirali na isti spol. Evo što nam je donijela civilizacija bez duhovne nadogradnje: hrpu neodgovornih pojedinaca (radim ja i sa mladima) koji se nadaju da će netko drugi umjesto njih učiniti nešto baš za njih, a to se upravo i u posljednje vrijeme najčešće lomi na bračnoj zajednici u kojoj onda najčešće stradavaju djeca. Izgubljena su, sama, prepuštena društvu koji nudi lažne vrijednosti i izvore spasa. S tugom promatram kako je gotovo lakše promijeniti cijeli svijet nego sebe. I tako se kolo promjena kreće prema svom neminovnom kraju. Nema učenja da voliš čovjeka kao čovjeka. Nema učenja tolerancije. Sve se svodi na demonstraciju. Samo se traži zamjena za prazninu nastalu nedostatkom ljubavi i prihvaćanja. Nisu homoseksualci jedina marginalizirana skupina. Čovjek je kao vrsta marginalizirao samoga sebe. Kako je to lijepo rekao Chico u filmu koji je prikazan u nedjelu na HTV-u "Raspravljao sam sa svojim ocem i govorio mu o tome da se ja borim na strani napadnutih te da je njegova ideologija zastarjela." Lakše je s ideologijom nego bez nje. A on sam je upravo kroz svoj život tražio da se na neki način odmetne od ideologije svoga oca i shvati tko je on sam. Na kraju filma zaključi da je on rođen kao gerilac u duši. Konačno je pronašao samoga sebe. Jedan od rijetkih filmova koji na žestok i specifičan način govori o samospoznaji. Upravo zato mi se i sviđa, kao što mi se sviđa i crtić "Tko je smjestio Crvenkapici". Pronašao je drvosječu u sebi. Ma sve vas ja jako volim, bez obzira na određenje, al', ljudi moji, gdje je tu ljubav? Ma gdje je tu ljubav? Bila je ovo pauza za ručak… |
srijeda, 04.07.2007.
Malo pojezije na vječnu temu...
|
WOMAN'S POEM Before I lay me down to sleep, I pray for a man, who's not a creep, One who's handsome, smart and strong. One who loves to listen long, One who thinks before he speaks, One who'll call, not wait for weeks. I pray he's gainfully employed, When I spend his cash, won't be annoyed. Pulls out my chair and opens my door, Massages my back and begs to do more. Oh! Send me a man who'll make love to my mind, Knows what to answer to "how big is my behind?" I pray that this man will love me to no end, And always be my very best friend. MAN'S POEM I pray for a deaf-mute nymphomaniac with huge boobs who owns a liquor store and a golf course. This doesn't rhyme and I don't care. Courtesy of Prodigal Mum |
|
Twenty-seven white lilies surrounded the King of Spades; Love-me, Love-me-not, and one has left relasing the knot; Twenty-six are still blossoming brightly As if he were already here holding me lightly. Perfection is a concept that was derived from something you decided was "good" or "right", and what you are doing now is being compared to that decision. But in reality, perfection is nothing but an idea. |
