Šparoge iliti chřest
20.05.2021.
Stalno svako malo čujem ponešto o šparogama pa sam ih napokon kupila i napravila fritaju, kako se ovdje kaže. Hm, da vam pravo kažem nisam bila nešto oduševljena ali ok, valjda se budem vremenom naviknula. Nekako mi ima neutralan okus, jednostavno ništa specifičano.
Nisam imala mira pa sam pregledala i češke stranice i saznala da se i kod nas jedu šparoge iliti na češkom - chřest. Međutim, nisam samo to saznala već i ovu informaciju koja se možda i neće svakome svidjeti (hehehhe...):
Interesantno, ja ih nikada nisam jela u Češkoj, tek sam saznala za šparoge ovdje u Hrvatskoj ali eto, čovjek uči sve dok je živ, zar ne?
'Ajmo pak u Japan
19.05.2021.
Rođendan je prošao bez ikakvog slavlja jer se nema što slaviti, zar ne? Bar mi koji smo prešli određenu brojku hehehee...a što dalje? Pa naravno, opet malo Japana. Svih 4 godina kako smo putovali za Japan uvijek je to bilo na moj rođendan.
Znači, sad bi već bili u Japanu onda bi SHINKANSENOM otputovali u Osaku i odmah bi otišli, nakon što bi se smjestili već nama poznatom hotelu, na naše omiljeno mjesto u Dotonbori.
Tamo bi sjeli ispod mosta i s guštom jeli cheesecake RIKURO koji se može kupiti samo tamo i nigdje drugdje na svijetu i uživali gledajući sve oko sebe. A bome ima se što vidjeti i čuti.
Bedasta k'o da imam 15 godina...
18.05.2021.
Danas mi je Morski preko maila poslao slike na koje sam skoro pa zaboravila. Gledala sam ih i nekako sam postala nostalgična. Da, vrijeme nemilosrdno trči, što si stariji sve više i više. Eto na današnji dan, na moj rođendan, neću vam reći koji (hehehehe), pomalo sam tužna ali bedasta kao i uvijek, k'o da imam 15 godina.
Tri gracije iliti sestre:
Ovdje sam zaista imala 15 godina:
Ovdje salutiram u Pragu:
Na ovoj sam plavuša:
Tu sam s prijateljicom u Brnu:
Da mogu...
16.05.2021.
iz pakla niknuo bi cvijet
šaren, mirisan i lijep
vidio bi ga i onaj tko je slijep.
(autor: teuta)
P.S: Draga blogerica literula potrudila se pronaći engleski tekst pjesme s videa, prevesti ga i dati ga meni. Hvala ti draga od srca. Ovo pišem plačući, vjerovali ili ne.
Tako je bolno pretvarati se sada da sam zaspao
Jer ove kapljice su moje suze što padaju
A ti čekaš zoru i odlaziš
Jer ti si ona koja se mraka bojiš
Ono što mi je najdragocjenije postalo je najudaljenije
Dobro sam te poznavao, a sad je ostalo samo sjećanje
Čini mi se da te svi vole
Meni ćeš nedostajati, no ne brini se zbog toga
Ono što je tako bolno
Jest činjenica da ti misliš da mi činiš uslugu govoreći mi zbogom
Ti si mi najbliskija, ali i najteža za razumjeti
Toliko sam te volio, a sad je sve samo isprika
Ono što mi je najdragocjenije postalo je najudaljenije
Dobro sam te poznavao,
a sad je ostalo samo sjećanje
Ostalo je samo sjećanje
Opet promjena plana putovanja
11.05.2021.
Da nije istinito bilo bi čak i smiješno. Sve nam je bliže putovanje u Dubrovnik a opet smo morali mijenjati avionske karte jer let s kojim smo se trebali vratiti, otkazan je. I što sada učiniti?
Pak sjesti za komp, rovariti po Bookingu i sređivati smještaj kojeg smo već imali rezerviran. Na svu sreću, a moglo je biti itekako nezgodno, uspjeli smo promijeniti datum boravka baš kako nama odgovara.
Duboko se nadamo da će ipak sve dobro ispasti, da više neće biti više nikakvih promjena, te da na miru možemo čekati odlazak u Dubrovnik koji je sve bliže i bliže.
Poljaci se i dalje ljute na Češku?
10.05.2021.
Saznala sam neki dan, vjerojatno i mnogi od vas, kako se Poljska ljuti na Češku. Preciznije rečeno, ljute se poljski političari. A zašto? Zato što češki zakon o pobačaju iliti abortusu dozvoljava Poljakinjama da izvrše legalni abortus u Češkoj.
Poljska prošle godine dodatno zaoštrila zakon koji je sada jedan od najrestriktivnijih u EU (vezano uz abortus) pa su se njihovi političari naravno bunili a češki dužnosnici su naglasili da je legalno omogućiti prekid neželjene trudnoće bilo kojoj građanki EU-a.
Ma koliko mi često raspravljali o ovoj osjetljivoj temi ona će uvijek biti aktualna i uvijek će biti onih koji će žestoko biti protiv i onih drugih koji će na to gledati kroz daleko drugačije naočale.
Kao i uvijek, kad je rasprava o ovoj temi, moram i sada izraziti svoje osobno mišljenje - abortus ne smije služiti kao kontracepcija ali nikako se ne smije zabraniti. Zabrane nikad nisi imale pozitivan efekt, dapače.
Dalje, dalje u nove blogerske pobjede
08.05.2021.
Eto, vrijeme je ići dalje u nove blogerske pobjede. Od sada pametnije, radije imati samo nekoliko blogera ali iskrenih i poštenih iako je, na žalost, iskrenost precijenjena kao i sama istina. Tako je kako je, to su fakta.
No, ja se nikako ne odričem iskrenosti i dalje ću svakom reći, onako izravno, što mislim. Nema kod mene cile-lale (kaže se tako, ha?). Kome paše, ok a kome to ne odgovara slobodan je k'o divlja patka.
P.S: Svrha prošlog posta je bila odgovor (zbog zabrane komentiranja na njenom blogu) na podvale, laži i uvrede blogerici AnnaBonni a nikako ne zbog toga da bih nekome dokazivala istinu.
Odgovor AnnaBonni
S obzirom da me blogerica AnnaBonni proziva ali brani mi da je komentiram, bila sam prisiljena maknuti novi post da bih joj mogla ovdje odgovoriti.
Dakle Ane, oduvijek si pravila od sebe žrtvu. Ti si bila jadnica koju svi napadali, ti si dobrica koja nikog nenapada (moš mislit) ali istina je daleko drugačija. To ti ne govorim samo ja, to ti je reklo više blogera. Dobro ti to znaš.
Licemjerna si dozlaboga. Druge napadaš, ulizuješ se i uvijek si žrtva, bljaaaaaak! Prije cca dvije godine isto smo se posvđale, no, zbog mira na blogu ja sam ti se izvinila i to preko mog posta!
Ne možeš ti meni određvati što da pišem. Nikog ne vrijeđam nego iznosim svoje osobno mišljenje. Tvoje komentare uvažavam ali se ne slažem s nekima a to je moje pravo koje mi ti i nitko drugi neće oduzeti.
Osim toga, na svoj podli način svakome želiš sugerirati da sam pisala post o adminu zbog svih tih lista i dobro znaš da mi uopće nisu bitne. Meni je jedino važno da u miru mogu pisati i komunicirati ali izgleda da to nekome smeta...tebi i adminu najviše.
Daj već prestani praviti žrtvu od sebe, postaje to tragično smiješno. Vidi samo sebe mene napadaš, optužuješ i onda zabraniš komentiranje...gdje si izgubila to svoje poštenje?
Onda ćemo ovako, a dokle to ovisi samo o tebi. Eto, ja tebi nisam zabranila komentiranje pa slobodno dođi meni...Tko te ne zna, skupo bi te platio i platit će.
Adminu sam trn u oku, zašto???
06.05.2021.
Pošto svatko ima pravo da izrazi svoje mišljenje a da pri tome nikog ne vrijeđa niti omalovažava, odlučila sam to učiniti i ja u ovom postu. Dakle, o čemu se radi. Ima li pravde i pravednosti, te da li ista mjerila vrijede za sve blogere s adminove strane?
Smatram da bi admin prvenstveno trebao biti profesionalan, pravedan, poticajan i od pomoći.
Naravno, oni blogeri koji imaju svoj status i ne žele se zamjeriti adminu, šutjet će ili neće ni navratiti da bi ovaj post iskomentirali. Neki, koji su uvijek iskreni, doći će i iskreno će napisati svoje mišljenje.
O čemu se radi. Na blogu sam skoro od samog početka. Eto, neću biti lažno skromna ali znam pouzdano da me se čita. Pa ipak, iz nekog, meni nepoznatog razloga, admin me totalno ignorira čak bi i rekla da me mrzi. Jednostavno ispada da sam mu trn u oku (ako ne i nešto gore).
Kako sam došla do tog zaključka? Ne smeta mi što sam na Fresh listi, ne smeta mi što nisam Top blogerica ali bome smeta mi da me se ignorira i to na način ako pošaljem mail adminu (vrlo rijetko), jedva dobijem neki odgovor i to samo ponekad (jednu, jedinu rečenicu, reda radi).
Osim toga, jeste li primijetili da već jaaaako dugo niti jedan moj post nije, prema adminovoj procjeni, bio dostojan Naslovnice niti čak Foto bloga. Radi se otprilike o tri godine ako ne i više. Mislite da je to realno, da sam to zaslužila?
Hoće li mi odgovoriti, što mislite?
P.S: Evo ljudi, admin mi je odgovorio i to na svoj specifičan način - obnovljenom Naslovnicom (hehehehe)....bravo admine! Na žalost, nije se usudio doći na moj blog.
Zar sam postala ovisnica o Japanu?
04.05.2021.
Do odlaska u Dubrovnik još 46 dana. Avionske karte, koje smo kupili prije dvije godine za Prag, zamijenili smo (zbog korone) za Dubrovnik i to na tjedan dana. Smještaj imamo rezerviran u privatnoj kući blizu plaže.
Na žalost, nema onog uzbuđenja u meni kao (i kod Morskog) tada kad smo letjeli u Japan. Osjećam se kao da na silu nekamo putujem. To nije dobro, zar ne? A trebala bih se polako već spremati. Nabaviti neku novu krpicu, šminku, kupači itd. Jedino me veseli što ću biti s Morskim.
Nadam se da će se to moje stanje ipak promijeniti a ako neće...hm, ne znam što će od svega biti. Počinjem se ozbiljno brinuti i pitati (sve češće) samu sebe - Zar sam postala ovisnica o Japanu???
Mišja rupa (Myší díra)
02.05.2021.
Mišja rupa iliti na češkom Myší díra nalazi se u Brnu (ispod Glavnog željezničkog kolodvora) i služi lakšem povezivanju i snalaženju po gradu. Tako npr. itekako skraćuje put od jednog djela grada u drugi ili u centar.
To je dakle pothodnik koji upravo i služi toj svrsi da olakša ljudima kretanje po Brnu. Nekad davno bilo je to prazno i pomalo zastrašujuće mjesto, ljudi ga izbjegavali noću a kasnije su ga počeli proširivati, uređivati i taj proces traje sve do dan danas. Sada je to mjesto puno dućana, butika, kafića pa i restorana uglavnom u posjedu Vijetnamaca.
Isto tako mogla bi se Mišja rupa usporediti s metroom na nožni pogon. Smatram to jako dobrim i korisnim rješenjem i mislim da bi nešto slično trebali imati svi gradovi koji ne mogu, zbog tla i ostalih razloga, sagraditi metro.
Dakle tu spada svakako i Zagreb mislim da baš ovaj naš grad bio bi savršen kandidat za gradnju takvog pothodnika. Znam, ima i Zagreb pothodnike ali oni služe samo da se pređe s jedne strane na drugu.