...šok za sistem...

...Dođe čovjek kod doktora i govori usplahireno:" doktore, doktore vidim bijele miševe, hodaju po meni " !...Dobro, dobro, odgovara doktor, samo ih nemojte po meni bacati...

...Postoje ljudi koji vide bijele miševe i oni koji ih ne vide. Osobno, ne vidim bijele miševe i nemam ništa protiv ljudi koji ih vide, naprotiv. Osobe koje vide bijele miševe danas su cijenjene, konstitutivne, uvažavane i one koje se pita...Ali nedavno i nije bilo tako.
...Kada sam se ženio, prije nešto više od dva desetljeća, vidjeti bijele miševe nije baš bilo bezazleno. Pogotovo nije bilo prihvatljivo nakupini u kojoj sam tada bio zaposlen. Pa ipak, kako je moja odabranica osoba koja vidi bijele miševe isto kao i moja majka, baka, njeni roditelji i ostali dragi ljudi, odlučio sam da se vjenčam i u simbolu ljudi koji vide bijele miševe. Iz poštovanja prema svima koji su mi dragi. Nije me bilo briga kakve će biti posljedice a igrao sam i na kartu da me nakupina previše treba zbog znanja i vještine kojom sam obavljao svoj posao i tu sam imao pravo, moj čin je ostao prešućen.
Ni tada, ni nikad prije, ni nikad poslije, nisam skrivao da ne vidim bijele miševe i tada to za moj čin nije bilo važno. Tolerancija je bila na visini i nitko od uključenih, pa ni najuvaženiji predstavnik ljudi koji vide bijele miševe, nije mi radio probleme usprkos tome što sam mu u prvoj rečenici našeg prvog kontakta rekao svoj osobni stav i motive. Čovjek je doživotno zaslužio moje poštovanje i respekt.
...U mojoj kući rasprava o bijelim miševima se nikad nije vodila, jedno dijete vidi bijele miševe, drugo ne i ja nikad nisam imao problema s tim. Tolerancija i uvažavanje. Običaji ljudi koji vide bijele miševe uvijek su se poštovali i obilježavali u mojoj kući uz moje aktivno sudjelovanje...
...Danas je došlo neko drugo vrijeme, osobe koje vide bijele miševe, a pogotovo njihovi uvaženi članovi više nisu tako skromni, tolerantni i samozatajni. Sve me to ne bi smetalo da se nisu okomili u svojoj agresivnoj ekspanziji i na ljude poput mene...
...E to baš i neće ići tako lako...
...Nikad, ali nikad, neću reći da vidim bijele miševe ako ih ne vidim. Ako se društvo koje vidi bijele miševe želi okružiti ljudima koji lažu da vide bijele miševe to je njihov moralni problem ili možda i nije ako je u pitanju samo financijski interes...
...Agresivno sakupljanje " milodara " uvođenje nekih " tekica sa dužnicima ", gradnja velebnih zdanja usred opustošenih sela i gradova, gradnja arhitektonski nakaradnih građevina na svakom mjestu, parku, dječjem igralištu, posezanje u penzione fondove, uzimanje onima koji i onako imaju premalo, baš i nije u skladu sa temeljnim pravilima ponašanja pravih ljudi koji vide bijele miševe. No tu nije kraj, pokušavaju se uvući u moj posao, u moju kuću, u moju spavaću sobu, u moju intimu, u moje razmišljanje, u moje poimanje i pokušavaju mi nametnuti osjećaj krivnje, krivnje što ne vidim bijele miševe. No, ni to nije dosta, sada me pokušavaju proglasiti opasnim, destruktivnim, krivcem za sva zla modernog društva, čekaj, čekaj, nije li to negdije u povjesti već bilo? Licemjerje i moral, onakvim kakvim ga ja doživljavam, nisu spojive kategorje...
...Drago društvo koje vidi bijele miševe, nemojte me tjerati uz zid, nemojte me tjerati da odbacim toleranciju. Ako me pritisnete da to postane neizdrživo " I'll fight..", a tu sam još uvijek jako dobar...
...Poštovanje, uvažavanje, respekt, nisu civilizacijske stečevine koje se mogu ostvariti nasilništvom, kupiti novcem ili nametnuti dekretom.
To se mora zaslužiti, mukotrpno, skomnošću, otvorenog srca i duše...

...Dakle, zabrana rada nedjeljom, zabrane pušenja, obiteljske pizdarije, prava životinja, prava biljaka, prava vanzemaljaca, prava kamenja, prava pijeska, prava vrtnih patuljaka, prava starih ruševnih podrtina, prava kombija i slične pizdarije...
...što je svemu tome zajedničko? Zajedničke su ljudske nakupine koje se gorljivo a ponekad bezobzirno i licemjerno bore za gore navedene ciljeve. No što im je još zajedničko osim izvještačene patetike? Ima li još nekih karakteristika koje su im zajedničke? Nekompetentnost je prva, pročitali su tri članka u novinama, otvorili dvije internet stranice i drže se kompetentnim stručnjacima za atomsku energiju, medicinu, nutricionizam, kinologiju, školstvo ili što već ne. Drugo i najvažnije, postaju gotovo umjetnici u zavlačenju ruke u tuđe džepove i virenju preko plota u tuđe privatno dvorište. Dozvoljavam da izreka " lud jebe zbunjenog " ima individualnu percepciju i doživljaj, ali kaj je preveć je preveć i stvari su debelo izmaknule kontroli, pa i eskalirale u pravo maltretiranje šutljive većine. Naravno da nisam isključiv i da ne tvrdim da su sve to gluposti, ali nebulozna i fanatična pristranost su zaista prešli sve granice dobrog ukusa i podnošljivosti. Da ne lamentiram bez veze ko političar, ajmo konkretno...
... Pripadam kategorji obrtnika koji žive od produkta funkcioniranja svoje glave i umješnosti deset prstiju. Sve što imam, skromnu radnju, tri radna mjesta sa svom opremom, instrumentima i alatima, stekao sam samo ja, marljivim radom i nadprosječnim odricanjem. U mojoj radnji sam ja i jedino ja, apsolutni gospodar svega. Ja određujem pravila i obaveze, kome ne paše, ne mora ulaziti. Radno vrijeme, pušenje i pijenje kave, ulaženje sa kućnim ljubimcima i sl. je isključivo moje pravo odlučivanja. Tko nije sudjelovao u stvaranju svega stvorenog nema pravo ni odlučivati o tome a kamoli u kreiranju pravila ponašanja u toj prostoriji. Da se odmah razumijemo, moj interes je da mi uposlenik/ca bude zadovoljan na poslu. Pošto bi svi trebali prvenstveno raditi za novac, zato se to i zove posao, sveti zaključak je da uposlenika moram adekvatno platiti da bude zadovoljan. Obaveza uposlenika je da savjesno radi i zaradi svoju plaću u potpunosti a u određenom postotku i moju plaću jer inače nema svrhe u mom životu imati uposlenika. Jednostavno da jednostavnije ne može biti...
...E sad, moje pitanje je, zbog čega bih ja morao, pazite, morao, financirati i ekipu sa početka ovog natpisa? Pomažu li oni meni da se manje nerviram? Pomažu li mi oni da mi je lakše, da ne moram radit petkom i svetkom jer ispada da mi "ruku u đep" gura kak se kome sprdne. Kako meni, koji svaku kunu okrenem u ruci pet puta, imaju lica " pametovati " ljudi koji se otetim kunama iz mog džepa ponašaju kao pijani milijarderi i uglavnom "prodaju maglu". S kojim pravom pokušavaju meni određivat nebulozna pravila ljudi koji koji mi ni na koji način u životu nisu pomogli i koje ja u životu niti trebam niti želim? Radim li ja prvenstveno da zadovoljim svoje potrebe ili radim da bih obavezno namirio njih, a meni kaj ostane!? Jesam li možda postao paranoičan pa mi se zato sadašnji, meni nametnuti odnosi, čine perverznim??? Imam li ja pravo biti svoj, koja je to granica moje privatnosti koju zaista nitko ne bi smio nekažnjeno preći???
...Možda imam krivo, ali se ne mogu oteti dojmu da su čelnici i gorljivi aktivisti većine takvih parazitskih udruga, organizacija, uprava, službi, ili kako se već zovu, ljudi koji su jučer došli u Hrvatsku ili Zagreb, koji ni na koji način nisu sudjelovali u stvaranju bogatstva, pozitivnim kulturološkim i svakim drugim stečevinama ove naše prekrasne zemlje ili grada. Očito da nisu došli tu kanale kopat, nego poput pijavica sisat krv marljivom i poštenom narodu, prodajući ispraznu retoriku. Pa tko, o kakvom moralu i humanosti, može pričat ako uzima nešto za ništa?? O stranim plaćenicima obučenim u šuškavi, sjajni celofan neću ni pričat, ima tko bi se time trebao bavit...
... Nikako ne bih želio zvučati fobično i svaka čast onima koji su došli oplemenivši našu zajednicu, prepoznavši našu sredinu kao pravo mjesto za usavršavanje svojih osobnih znanja, umješnosti i svekolikog osobnog prosperiteta....
...Imaju li u ovoj državi ljudi koji pošteno i savjesno rade, pravo na život dostojan današnjeg stupnja civilizacije? Tko njih štiti i bori se za njihova prava? Kako se može čuti i njihov glas kad nisu najglasniji u birtijama, a ne mogu niti biti jer uglavnom ni ne idu u birtije. Zauzeti su radom, obiteljima i nemaju vremena stajati za šankom...