Zvjezdani šapat Duše

ponedjeljak, 31.03.2014.

Ne, slučajnosti nema



Autor slike: Autumn-Skye-ART


Ne, slučajnosti nema
Kad svjetlo na put krene
Za njim krene sjena
Putuju zajedno, rijetko se spaze
Dok ne postanu dio prohodane staze

Na toj stazi suputnika bezbroj
Kao da koračaš kroz leptira roj
I ne vidiš, jer ne znaš
Čija krila tebe prate
U trenu kad spoznaš
Sjećanja se vrate…

Tvoja sjena, ti si sama
Kad pred zoru, nebo ljubi tama
Koja doziva te, grebe, češka
Slučajnost? Ne, nije greška
Sve s razlogom je posloženo
Na odabir tvoj čeka
Svjetlo tamom obloženo
Kao izvor kojeg muti rijeka

Ti tečeš
Gibaš se
Duša kao leptir širi svoja krila
Ostaješ, što oduvijek si bila
I svjetlost
I sjena

Ne, slučajnosti nema!
- 05:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 21.03.2014.

Rijetke ptice noću lete



Autor slike: meni nepoznat



Rijetke ptice noću lete
Spavaju li danju?
Noću, kada mračni prijete
Sijuć' strah u tamnom tkanju.

Prepuštene da li plove
Noćnim nebom iznad grada
Kamo lete, koga love
I u tami, da l' se strada?

U vječnoj potrazi one žive
Trag svjetlosti njih sad zove
Nikoga za mrak ne krive
Jer kroz njega spretno plove.

Svako pero osjeća ga
Ispunjeno njime blista
I za svjetlom dok se traga
Duša im je moćna, čista.

Može li i tama sjati
Nekome tko od nje uči,
Jer kroz tamu sjaj se zlati
Duša mudrost staru luči.

Nešto kao miris ruže
Koji širi se kroz trnje
Netko leti, netko puže
Svatko skuplja svoje zrnje.

Rijetke ptice noću lete
Na svoj način one žive
Noću, kada mračni prijete
Nikoga za mrak ne krive.
- 12:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 19.03.2014.

Kao da levitiram



Autor slike: meni nepoznat


Preostalo sjećanje iz prošlih vremena
Kao plimom navire, pa povuče se malo
Kada materija nije stiskala poput remena
Sve je u sićušnu molekulu stalo.

Bila sam putnik na kamenoj cesti
Noga nije doticalo ni česticu prašine
Znala sam unaprijed gdje i koga ću sresti
U svakom trenu svjesna Njegove blizine.

Bila sam plovilo na životnoj rijeci
Moreplovac prepušten valu što ga diže
U sebi sam šaputala: „Teci, samo teci,
Bisere nutrine moja duša niže.“

Plamtjela sam kao plamen, na tek upaljenoj vatri,
Koji lelujavo poskakuje na nevidljivom lahoru
Melodija i ritam u Gajatri mantri
Ispunjena, u svakoj pojedinoj pori.

Bila sam pjesnik koji skladno upisuje rime
Koje Univerzum nepresušno dijeli
Gdje u svakom slovu ugravirano leži Njezino ime
Ubirala plod sa stabla kojem zdravlje se veseli.

Kao da levitiram kad svega se sjetim
Dovoljan je podsjetnik, slika, riječ, tren
U sebi na kratko kroz sjećanje letim
Život ovaj nalik je na meni znani refren.
- 11:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.03.2014.

Smjestio si me na svoja krila



Autor slike: meni nepoznat




Smjestio si me na svoja krila
Anđele moj bijeli
Mekoća me obavila
Zagrljaj me cijeli
Ponekad se čini kako putnica sam slijepa
Tko zna gdje
I tko zna kada postala sam svega svjesna,
Krila mogu biti lijepa
Krila mogu biti tijesna
Kada duša uhvati se u paučinastu umnu zamku
Pa se čini da ne diše
Ili hvata dah na slamku.
I u zagrljaju s Tobom
Tone sve do samog dna
I u zagrljaju s Tobom
Budi se iz davnog sna.

Smjestio si me na svoja krila
Anđele moj dragi
Mekoća me obavila
Tvoj zagrljaj je blagi
Preobrazba slijedi, avantura nova kreće
Tko zna gdje
I tko zna kada postala sam svjesna sreće,
Udah može boljeti
Dah može gorjeti
Kada duša promotri labirintnu umnu zamku
Novi udah nju sad širi
Još koristi staru slamku
I u zagrljaju s Tobom
Tone sve do samog dna
I u zagrljaju s Tobom
Budi se iz davnog sna.

Smjestio si me na svoja krila
Anđele čuvaru mili
Mekoća me obavila
Kao da sam odjevena, u baršunu i u svili,
Otvorenih očiju sad koračam svjesno
Tvoje krilo baš je meko
Moje tijelo još je tijesno
Uvijek kad Svjetlom duše, ja osvijetlim umnu zamku,
Šapat nježno progovori
Odbacujem staru slamku
Zahvala ti sto uputim
Umirim se…
I zašutim…
U zagrljaju s Tobom
Zaronim do samog dna
U zagrljaju s Tobom
Budim se iz davnog sna.
- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.03.2014.

Tek tako...




Autor slike: " CWRW"



Nebo je noću potiho govorilo
Kroz zvjezdani sjaj poruku slalo
Kroz kišne kapi po prozoru romorilo
A meni se poruku čitat' nije dalo.

Nebo je noću potiho pjevalo
Kroz vjetar je ljepilo poruku na prozor
Prije sna meni se nakratko zijevalo
Na poruku nisam obratila pozor.

Nebo je strpljivo pozdravilo dan
Pa dočekalo noć, nevidljivi prijelaz
Kada duša nije još utonula u san
Do mene je doplovio ponoćni Pegaz.

Krilima je svojim san sa oka otjerao
Galopom dojurio na njemu znano mjesto
Nemirne misli, oblake potjerao
Od tog trena on navraća, iznenada, često.

I to baš, kad meni poruku se ne da čitati
I u zaborav bih utonula kroz magličasti san
Pokrenem se, poželim sa njime proskitati
Više nije bitno, da li noć je ili dan.

Ne vidi ga nitko, osim mene same.
Ne čuje ga nitko, unutarnjim glasom zbori
Svjetlost je, i sjena, iskra usred tame
Iskra koja u meni gori i gori.

Nebo je noću otvorilo prijelaz
Kroz zvjezdani sjaj poruku je slalo
Glasnik je bio ponoćni Pegaz
Na krilima vjetra inspiraciju mi dao.

Tek tako…
Poruku dostavio, lepršavo, lako…
- 18:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 05.03.2014.

Otrov ili začin?



Autor slike: Autum Skye Morrison: "Harmonic Transformation", acrylic on canvas, 2011



Veća je moć zauzdati jezik
Nego izreći bujicu agresivnih riječi
Dugo mi je trebalo da proniknem u taj trik
Kako pružit odgovor, iskren, koji liječi.

Riječi teku prema tebi na dva različita načina
Jedan je bolan, onaj drugi ljubi
Prvi nudi otrov, drugi je poput začina
U bunaru duše oboje se gubi.

Netko riječi zatoči u kamenoj kuli
Gomila ih u sebi, kao da ih guši,
Ne šalje ih dalje u mirotvornoj luli
Već zid kameni razara, bjesomučno ruši.

Kada riječ je kao začin, ili melem nježan,
Ono što je bolno zacijeli za tren
Gdje nekad je bio trag, zaleđen i snježan
Sada niče malen cvijet, uspavan i snen.

Riječ je kao voda, teče, pjeva i romori
Može biti plamen vatre, vulkanska lava
Ili vjetar koji otima se kada vatra gori
Tvrda zemlja u kojoj korijenje još spava.

I sve je ovdje prisutno, dano nam na dar
Samo čovjek, riječ je oružjem shvatio,
Unio u nju sav potisnuti žar
I za svaku grubost, udarac uhvatio.

Riječima sad udara, svakoga u svako doba,
Energiju svoju dijeli na sto raznih načina
Na pozornici zvanoj Zemlja, u tijeku je proba,
Biti il' ne biti svjestan otrova i začina.

Veća je moć zauzdati jezik
Nego izreći bujicu agresivnih riječi
Dugo mi je trebalo da proniknem u taj trik
Kako pružit odgovor, iskren, koji liječi.
- 06:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 04.03.2014.

Naučila sam... i još uvijek učim!



Autor slike: Autumn Skye Morrison; "Regeneration", ", acrylic on panel 2013.



Naučila sam

Mnogo toga, bitnoga i manje važnog
Kada sve sakupim u par riječi stane
Baždarom odvojiti iskreno od lažnog
Bujicom potopiti vatru kada plane.

Kako zvijezde utječu na mene
Zagrljene s Mjesecom kad obasjavaju noć
I da cijeli život stane u komadić zjene
Svaki tren je bitan, vrijedan, i svaki će jednom proć'.

Kako grubost dušu može raniti
I da tijelo kopni kad zagrljaja nema
Slabijeg od sebe čuvati i braniti
Osjetiti mekoću kad ćutim se k'o stijena.

Da je nestrpljivost kamen
Na koji se spotičem kad na mir zaboravim
U trenutku pada razotkriti znamen,
Pronaći melem od kojeg se oporavim.

Naučila sam

Diviti se svakodnevnim čudima
Kojim je ispunjen naš zemaljski let
Ljepotu prepoznati u različitim ljudima
Jer svatko je od nas jedinstveni cvijet.

Da je pjesma samo duši udah
Izgovorena riječ, plovilo u krošnji,
Misao otposlana svemirom, k'o izdah,
Plemenito djelo – zlatan vez u zemaljskoj nošnji.

Dodirom ukloniti bol i tugu
Šutnjom izreći bajkovitu misao
Na tamnome platnu oslikati dugu
Koju je neznanje već jednom izbrisalo.

Kako nema poprečnog puta
Jer moja je staza krivinama obogaćena
Svaki neznanac što do mene doluta
Nositelj je poruke čija slova su pozlaćena.

Naučila sam

Prijateljstva nit može se pokidati
Ma koliko čvrsto vezana je bila
Iznova sve rane mi možemo vidati
Sjetiti se kako duša za let ima krila.

Čitati nevidljivi rukopis
Tintu prolivenu u kapljicu pretvoriti
Otvoriti u nutrini zaboravljeni spis
S anđeoskom svjetlošću par riječi prozboriti.

Kako imam za naučiti još mnogo, mnogo toga
I da svo to Znanje već u sebi nosim
Samoj sam sebi putokaz do Boginje/Boga
I trnje sam, i svila, pod nogama bosim.

Naučila sam… i još uvijek učim…
- 11:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu

    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja

    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi

    Phil Bosmans




    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo

    Bruno Ferrero





    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer

    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho





    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva

    Paramahansa Yogananda




    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao

    Sv. Franjo


    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha




    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran

    Autor:John Lennon



    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan

    Sri Sathya Sai Baba



    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi

    Isus