Pored vode žeđamo
Autor slike: meni nepoznat
Promatram svog psa, to čisti je zen.
Uz njega je radost biti svaki tren
I to malo biće spoznaju donosi
U trenu kad šapicama, za kaplju vode prosi.
Pored bistre vode gazi, osluškuje, njuši
Što li toga trena on čuva u duši?
Možda i ne sluti kako žeđ se budi
Jer ga svaki šušanj travke iznova uzbudi.
Upija nov svijet, to riznica je čuda
Uspon savladava uz mrvicu truda
Ali žeđ je jaka, pogledom me traži
Da mu kapljom vode jezik se ovlaži.
Po navici bi pio, iz zdjelice svoje,
Malen, a već vezan je, on uz ruke moje,
I ne sluti kako cijeli potok za njega već teče
Suhoća ga žari, žeđa i peče.
Tako čovjek današnjice pored vode žeđa
Duša je suha, a tijelo ga vrijeđa
Materija je njemu kao psiću zdjela
Pored Oceana stoji, a ploviti bi htjela.
Promatram svog psa, to čisti je zen.
Uz njega je radost biti svaki tren
I to biće maleno učitelj je moj
Svakoga mi trena nudi spoznaja roj.
|