Autor slike: Autumn Skye Morrison; "Regeneration", ", acrylic on panel 2013.
Naučila sam
Mnogo toga, bitnoga i manje važnog
Kada sve sakupim u par riječi stane
Baždarom odvojiti iskreno od lažnog
Bujicom potopiti vatru kada plane.
Kako zvijezde utječu na mene
Zagrljene s Mjesecom kad obasjavaju noć
I da cijeli život stane u komadić zjene
Svaki tren je bitan, vrijedan, i svaki će jednom proć'.
Kako grubost dušu može raniti
I da tijelo kopni kad zagrljaja nema
Slabijeg od sebe čuvati i braniti
Osjetiti mekoću kad ćutim se k'o stijena.
Da je nestrpljivost kamen
Na koji se spotičem kad na mir zaboravim
U trenutku pada razotkriti znamen,
Pronaći melem od kojeg se oporavim.
Naučila sam
Diviti se svakodnevnim čudima
Kojim je ispunjen naš zemaljski let
Ljepotu prepoznati u različitim ljudima
Jer svatko je od nas jedinstveni cvijet.
Da je pjesma samo duši udah
Izgovorena riječ, plovilo u krošnji,
Misao otposlana svemirom, k'o izdah,
Plemenito djelo – zlatan vez u zemaljskoj nošnji.
Dodirom ukloniti bol i tugu
Šutnjom izreći bajkovitu misao
Na tamnome platnu oslikati dugu
Koju je neznanje već jednom izbrisalo.
Kako nema poprečnog puta
Jer moja je staza krivinama obogaćena
Svaki neznanac što do mene doluta
Nositelj je poruke čija slova su pozlaćena.
Naučila sam
Prijateljstva nit može se pokidati
Ma koliko čvrsto vezana je bila
Iznova sve rane mi možemo vidati
Sjetiti se kako duša za let ima krila.
Čitati nevidljivi rukopis
Tintu prolivenu u kapljicu pretvoriti
Otvoriti u nutrini zaboravljeni spis
S anđeoskom svjetlošću par riječi prozboriti.
Kako imam za naučiti još mnogo, mnogo toga
I da svo to Znanje već u sebi nosim
Samoj sam sebi putokaz do Boginje/Boga
I trnje sam, i svila, pod nogama bosim.