Marketing
Kao da levitiram
Autor slike: meni nepoznat
Preostalo sjećanje iz prošlih vremena
Kao plimom navire, pa povuče se malo
Kada materija nije stiskala poput remena
Sve je u sićušnu molekulu stalo.
Bila sam putnik na kamenoj cesti
Noga nije doticalo ni česticu prašine
Znala sam unaprijed gdje i koga ću sresti
U svakom trenu svjesna Njegove blizine.
Bila sam plovilo na životnoj rijeci
Moreplovac prepušten valu što ga diže
U sebi sam šaputala: „Teci, samo teci,
Bisere nutrine moja duša niže.“
Plamtjela sam kao plamen, na tek upaljenoj vatri,
Koji lelujavo poskakuje na nevidljivom lahoru
Melodija i ritam u Gajatri mantri
Ispunjena, u svakoj pojedinoj pori.
Bila sam pjesnik koji skladno upisuje rime
Koje Univerzum nepresušno dijeli
Gdje u svakom slovu ugravirano leži Njezino ime
Ubirala plod sa stabla kojem zdravlje se veseli.
Kao da levitiram kad svega se sjetim
Dovoljan je podsjetnik, slika, riječ, tren
U sebi na kratko kroz sjećanje letim
Život ovaj nalik je na meni znani refren.
Post je objavljen 19.03.2014. u 11:10 sati.