transitgloriamundi
ponedjeljak, 23.03.2015.
Projekti
|
Stalno slušamo kako smo izgubili milijune iz EU fondova jerbo nam projekti nisu dobro sastavljeni. I sama se nalazim pred jednim takvim zidom, s tim da je moj projekt čisto interni, unutar firme. Kako sredstva koja stoje slobodna, čista i snažna, dobiti za realizaciju nekih svojih ideja? Sva sreća pa ja imam kolegicu koja je u tome tata mata, pa uglavnom nju opterećujem s tim pisanjem. No, jutros surfam, gubim vrijeme na gluposti, i pomislim kako sam, u biti bezveznjakuša. Teretim osobu koja ima brdo posla, a ja gubim vrijeme na čitanje glupih fb statusa i sl. I pomislim kako je vrijeme za korak dalje. Istina da napokon imam dva slobodna dana, da bih mogla peglati i čistiti kuću, no, niš mi to nije privlačno. Ali, učenje nove vještine jeste. Našla sam par poveznica koje zbilja pojednostavljuju cijeli taj proces, pa vam ih ostavljam.  projekt 1projekt 2 Oznake: Project |
- 09:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 20.03.2015.
pomrčina
|
ili ono kad ti se smrkne pred očima, što od Lune, što od Lune koja prekriva Sunce, što od ovulacije koja boli ko carski rez. i to životinjsko tijelo koje, unatoč boli, zvjernja naokolo i traži parenje. toliko emitiram hormone da mi i u knjižnici ponudiše neki erotski roman :/. psmtr! zar moram bit tako očita. moj kum ovakva stanja naziva kujizam. veli: čim vidiš kako se oko neke žene okupljaju humanoidne džukele znaj da ovulira. ne znam oklen poveznica al me podsjeti na veličinu. penisa, jašta. zbilja ih ima svakakvih. i uglavnom mogu pružiti zadovoljstvo, bez obzira na veličinu, ma koliko muški rod strahovao. ima nešto u malim penisima. neprekidno ostavljaju prostor za željeti više, onak politički narajcaju, zadovolje neke minimalne kriterije (orgazam, jel), no, kad odeš, imaš potrebu za još toga. pa se suludo vežeš za vlasnika te minijature misleći da je do njegove osobnosti, a kad tamo, kjurko! do te neutažene potrebe je. ma koliko uspješno bila utažena. ne znam jel me kužite. čitava poezija je nastala zbog te pogrešne veze malog penisa i emocija. materemi. renesansni kipovi svi imaju male organe. vele, to je odlika plemenitosti. velike imaju robovi, primitivci, animali. i kontam, zbilja sam povezivala vlasnike tih malenih juicy penova s ljubavlju. oni s velikim il normalnim, naprotiv, ostvarivali su sa mnom čist, jasan odnos potrebe i ispunjenja iste. od do. ima početak, zaplet i kraj. nema prostora za filozofiranje, romantizam, lirske momente u kojima postaješ pjesnik. pojebete si i mirna si. al ovi manji zvrkavci, uf! jasno vam je da volim dečke s malim penisima, jel  toliko slova veliki penis ne bi inspirirao  mjauuu Oznake: veličine |
- 09:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.03.2015.
Ljubi mi te se
|
https://www.youtube.com/watch?v=0ozLxCrO8ek&feature=player_detailpage kako je ovo proljeće pohlepno! dovoljno je da misao zaluta na poznata mjesta i mirise i voila! odmah poželim ga oko sebe poput hobotnice. odmah tijelo prepozna u sjećanju miris, okus, snagu, želju. i požuda se razlije, poput plodne vode, po meni, po mjestu na kojem jesam, curi poput potoka poznatom cesticom...  Al požuda ne prestaje… Zrcaljenje želje i potrebe u riječima nabujalo je u njoj poput teške rijeke koja se prelijeva preko obala i nasipa i puže neprimjetno i poji suho tlo predugo neoplođenih poljana. Žedna kora upijala je svaku kaplju pohlepno je gutajući i želeći još i još i spremajući ih duboko unutar sebe, među kamenje i gromače i sasušeno korijenje uginulih biljaka. Ushit vlagom i mekoćom same sebe Zemlju je činilo podatnom ženom otvorenom kao cvijet na prvim zrakama sunca. Stajala je bosih nogu u blatu i puštala vrelini uspjenjene kore da se diže uz njene noge i dahće joj kožom kao dahom požudom ispunjenog ljubavnika. Znala je da tako to treba biti. Potpuno mirno i strpljivo i sa sjajem u očima koji tinja i usijava misli i šalje slike ruševina koje se počinju slagati i ne misleći na sumnje i kočnice i pitanja i gužvu u kojoj se teško itko raspoznaje. Nevažno je tko će doći. Nevažno je koliko laži nosi pod nakostriješenim dlačicama, nevažno je ono kasnije i ono tutnjanje boli kad sve najednom opet prestane biti snažno. Nevažne su srušene gromade rana i dijelova rasutih posvuda oko klimavih nogu. Sve je nevažno. Ovaj tren je ukoričen kao vrijedne riječi u posebnoj knjizi. Predaje se takva, puna ožiljaka i iskorištenih kistova kojima se bojala i skrivala pravu put. Omekšala koža ima boju prozirne slike na kojoj se vide žile kroz koje juri uzavrela krv. Ima boju trave u kosi i zvijezde u oku. Put je boja požude. Kao kameleon se mijenja i prilagođava puti njegova ramena. Upija boju jagodica i nabubrelih usana. Upija boju bola i očaja. Upija boju smrti. Sudar njihovih puti je prolaz za smrt svih uzaludnih bitki i praznih noći bez zvukova. Bojni poklič predviđa borbu do kraja. Ostane li ijedna uplašena misao u kutku nedodirnutom njima umrijet će. Ponovno. Umrijeti stotinu puta da ukloniš strah je smrt koja vrijedi. Koja ima ritam i točan broj slogova. Oznake: love is in the air |
- 09:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Ožujak 2016 (1) Veljača 2016 (1) Ožujak 2015 (3) Siječanj 2015 (1) Listopad 2014 (2) Svibanj 2014 (2) Ožujak 2014 (17) Veljača 2014 (6) Siječanj 2014 (6) Prosinac 2013 (4) Listopad 2010 (2) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
no brain no pain jednom sam pala s masline. hvatala sam se za grane dok ih je bilo, a onda se više nisam imala za što hvatati. sad se hvatam za blog. usporava pad. ozbiljno. emajling: emakteon@gmail.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||