transitgloriamundi

petak, 20.03.2015.

pomrčina

ili ono kad ti se smrkne pred očima, što od Lune, što od Lune koja prekriva Sunce, što od ovulacije koja boli ko carski rez. i to životinjsko tijelo koje, unatoč boli, zvjernja naokolo i traži parenje. toliko emitiram hormone da mi i u knjižnici ponudiše neki erotski roman :/. psmtr! zar moram bit tako očita. moj kum ovakva stanja naziva kujizam. veli: čim vidiš kako se oko neke žene okupljaju humanoidne džukele znaj da ovulira. ne znam oklen poveznica al me podsjeti na veličinu. penisa, jašta. zbilja ih ima svakakvih. i uglavnom mogu pružiti zadovoljstvo, bez obzira na veličinu, ma koliko muški rod strahovao. ima nešto u malim penisima. neprekidno ostavljaju prostor za željeti više, onak politički narajcaju, zadovolje neke minimalne kriterije (orgazam, jel), no, kad odeš, imaš potrebu za još toga. pa se suludo vežeš za vlasnika te minijature misleći da je do njegove osobnosti, a kad tamo, kjurko! do te neutažene potrebe je. ma koliko uspješno bila utažena. ne znam jel me kužite. čitava poezija je nastala zbog te pogrešne veze malog penisa i emocija. materemi. renesansni kipovi svi imaju male organe. vele, to je odlika plemenitosti. velike imaju robovi, primitivci, animali. i kontam, zbilja sam povezivala vlasnike tih malenih juicy penova s ljubavlju. oni s velikim il normalnim, naprotiv, ostvarivali su sa mnom čist, jasan odnos potrebe i ispunjenja iste. od do. ima početak, zaplet i kraj. nema prostora za filozofiranje, romantizam, lirske momente u kojima postaješ pjesnik. pojebete si i mirna si. al ovi manji zvrkavci, uf! jasno vam je da volim dečke s malim penisima, jel toliko slova veliki penis ne bi inspirirao mjauuu Oznake: veličine

- 09:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.