transitgloriamundi
ponedjeljak, 30.12.2013.
što čekati, što slaviti, što?
|
napiti se ko majka Osim što želim ono osnovno - život, što rekoh u postu prije, ja u biti nemam nikakvih običaja koje bih mogla slaviti. Majka muslimanka dočekuje i ispraća Bajrame, djeca Božiće i Uskrse, pas šetnje i košćure za glodanje... A ja, kao što onomad reče kolegica s posla - ja sam u neprekidnom gardu: jedva čekam da prođe! Ili dječji rođendani, ili noćne smjene, ili ljetni i zimski praznici da klinci bar pola dana ne halabuče dok gnjave učitelje u školi, ili da skuham jelo pa da napokon legnem, ili...ma, jedva čekam da prođe! Jednom sam poželjela napiti se ko majka, baš ono skroz naskroz, da nemam pojma ni tko sam, ni gdje sam, ni kako se ponašam. Za tu sam prigodu nazvala pokojnog vjerujući da će mi on biti izvrstan štit za sve možebitne blamove i vožnju nazad doma. I ništa. Ko u šekspirovskom tumačenju Ljubavi koja izgine od obilja, tako je i moja potreba za onesvješćivanjem izginula sama u sebi. Nisam se mogla opustiti. Radovala sam se ovom periodu bez tableta za bolove, sve se hihoćući u sebi kako ću se barem za ovaj doček Nove bar malo opiti. Ali, vraga! Klinci očekuju da ih odvozim, dovozim. Napokon, rekoše, da moš voziti auto! Bem ti. Opet jedva čekam da prođe. Jednom sam čak išla toliko daleko da sam nagovorila frenda da nam nabavi travu ( nakon što mi je poznati neurokirurg na Rebru savjetovao marihuanu kao analgetik mislim da imam pravo spomenuti ovu, još uvijek nelegalnu, biljku, a da mi organi ne pozvone na vrata ). Kao, daj da se napušim i bar na tren ispustim uzde. Kontrolfrikovanje je vrlo, vrlo naporna osobina, vjerujte mi. I, što mi se dogodi? Nakon samo dva dima ja provedem doslovno 4 sata rigajući. Ispovraćala sam sve bubrežne kamence. Bem ti. I sad, što da ja slavim? Što da dočekujem? |
- 19:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #
nedjelja, 29.12.2013.
Želim život
|
Bila je ovo grda godina, zbilja grda. Toliko boli, u svim oblicima i na svim razinama, da je tijelo automatski preuzelo mehanizam stroja koji mi je pomogao da sve to odživim. Započelo je smrću osobe koja je, naoko, u meni bila mrtva godinama. A zapravo je samo bujala, zgurana u najranjivije područje u meni. Pa ju je smrt, baš onako biblijski veličanstveno, samo uskrsnula i učinila življom u toj fizičkoj odsutnosti nego ikad dok je doista živjela. Radila sam non stop, glave zabijene u pijesak, a srca stegnuta u grč koji se, mic po mic, prenio i na tijelo. Već u ljeto sam ličila na groteskno slovo ćirilice, oštro, puno rubova i uglova. Rezala sam oko sebe poput britve svakog tko bi poželio utješno položiti ruku na moje rame. A okrugla, ljigava, neprobavljiva gvalja u grlu je samo rasla. Onda sam upoznala liječnika. Naravno da je bio zgodan ko oni junaci po tv filmovima i serijama. I nije mu trebala nikakva ct snimka da bi vidio što mi je. Čovjek je od prvog pogleda u meni izazvao ogromno povjerenje. Kao kad vam neki duhovnjak kroz oči uđe u najranjivije mjesto i samo ga pogledom iscijeli. Ok, ovaj moj je ipak koristio alate neurokirurga i riješio me groteske koja me svaki dan posprdno gledala u zrcalu. I nikad neću naći dovoljno riječi hvale za njega. On je prva osoba kojoj zahvaljujem u ovoj godini. I prezirem Vladu koja tim i takvim osobama želi nešto uskratiti i omalovažiti njihovu stručnost i predanost. I učiteljima, njima isto zahvaljujem. U najtežim trenucima za moje dijete udružili su se sa mnom i održali na površini tog mog sina koji je umalo odustao. Hvala vam ljudi. Da vjerujem u spomenike digla bih ih svakom od vas. I evo me, pred kraj ove tegobne godine, kako osjećam popuštanje grčeva. Kako osjećam da bridovi postaju glađi, a stroj obrane se zaobljuje i počinje ličiti na predivnu, mekanu i podatnu glagoljicu. Nisam više ćirilica! :D I, baš poput Ane Rukavine prije toliko godina i ja vapim: Želim život! Želim život. |
- 18:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #
subota, 28.12.2013.
postoperativni
|
Ma jok, jok ( utjecaj sapunica očit, a ), neću vam postati fotku operiranog dijela tijela, ne brigajte. Iako, ima i toga, susjed je na fejkbook postao sve faze noge okupirane gangrenom, čime se samozadovoljno hvalio ljetos u kafani ( nakon tog priznanja blokirala sam mu pristup svim mojim mrežnim mjestima, apriori ). O čem sam, ono, htjela pisati :/ Aha, da. Moj povratak blogiranju je čisto rehabilitacijski, ovako izolirana i s ogromnim deficitom pažnje, imam potrebu vrištati i negdje drugdje, a ne samo na klince. Prvo sam vrištala na sve vijesti, i one na tv ekranu i ove po internetsima. Baš su mi bili dobrodošli, onak u bolovima i frustrirana, ovisnički sam pratila sve vijesti i urlala na članove svih političkih sudionika. Pa je došao blagdan al su me popovi iznevjerili svojim mukom pa je vrisak ostao visiti na rubu jezika. Djeca me ionak ne doživljavaju, multitaskaju na laptopu, tabletu, mobitelu, a i tv su okupirali wii opremom. Sve prate i sudjeluju u međuzvjezdanom prostoru, napokon oslobođeni škole. Ni pseto me ne izaziva, osim ponekad kad krene mažnjavati kolače sa stola. Njih su mi darovale, poput tri kralja, moje brižne frendice da mi djeca ne zaborave na miomirise tople, blagdanske kuhinje. Ja sam im htjela dočarati tu toplinu rumom za kolače u čaju al je sin rekao da je to još uvijek protuzakonito, opijati djecu. Makar bilo u tako prustovskim manirima. I eto me, čekajući pravu rehabilitaciju koja podrazumijeva, najvjerojatnije, srednjovjekovne sprave za mučenje, ja ću ovdje bar moj stiješnjeni mozak pokušati naštelati na frekvenciju prije operacije. Svi s alkoholom, kolačima i mesom su dobrodošli. Welcome. |
- 13:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #
orwell
|
Ne samo da o nama sve znaju onak općenito, općenito sve, postoji li to :/. Sad, ako imate kabelsku ciljano vam puštaju reklame, odabrane baš po vašim potrebama. Posebnim potrebama ako ćemo završit poput Amera koji su puno duže pod budnim bigbrotherovskim okom. |
- 12:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Ožujak 2016 (1) Veljača 2016 (1) Ožujak 2015 (3) Siječanj 2015 (1) Listopad 2014 (2) Svibanj 2014 (2) Ožujak 2014 (17) Veljača 2014 (6) Siječanj 2014 (6) Prosinac 2013 (4) Listopad 2010 (2) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
no brain no pain jednom sam pala s masline. hvatala sam se za grane dok ih je bilo, a onda se više nisam imala za što hvatati. sad se hvatam za blog. usporava pad. ozbiljno. emajling: emakteon@gmail.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||